Život pod čizmom
19.03.2010., petak
CRNI DANI
|
Crni su ovo dani za narod Baganda. Do temelja je izgorio simbol njihovog jedinstva i opstanka – kompleks nekadašnje kraljevske palače, koji je već duže od stoljeća mjesto posljednjeg počinka kraljeva zemlje Buganda. Povijesni počeci naroda Baganda sežu u doba narodne predaje. Do početka XIV. st. zemlju je nastanjivalo pet klanova (danas ih ima 52 i svaki pripadnik naroda Baganda zna točno kojem od njih pripada), poznatih pod nazivom bannansangwawo (izvorni klanovi): Ffumbe (Cibetka), Lugave (Pangolin), Ngeye (Majmun Kolobus), Nnyonyi Nnyange (Čaplja) i Njaza (Antilopa Reedbuck) koji nisu bili međusobno povezani, iako su dijelili zajednički jezik, koji je danas poznat imenom luganda. Poglavari klanova su se smjenjivali, neki jači su nadvladali slabije susjede, situacije su oscilirale, ali nitko se od njih nikada nije mogao proglasiti vladarem svih klanova. Početkom XIV. st. najjači je priznati vođa bio Bemba, okrutan i bezobziran vladar. Među njegovim su podanicima sazreli uvjeti za pobunu i svrgavanje silnika. Takvu je slabo naseljenu zemlju osvojio Kato Kintu (ime je prvog čovjeka u mitskoj povijesti, Kintu, dodao svome kako bi se proglasio ocem svih ljudi), koji je sa sobom doveo još 13 klanova. U tome je imao podršku lokalnih poglavara klanova, pa se tako ključnim pokazao Mukiibi, poglavar klana Lugave, koji je postao zapovjednikom osvajačke vojske. Nakon pobjede nad Bembom na brdu Nnono su se sastali poglavari svih klanova i dogovorili međusobne odnose kao i odnose između klanova i novoproglašenog Kabakaa (kralja) zemlje Buganda, te način kako će se ubuduće vladati zemljom Buganda. Da bi proslavio svoju pobjedu Kato Kintu je proveo noć u Bembaovom domu, nazvanom Buganda. I dan-danas se kraljevi naroda Baganda krune na tom mjestu. Ime se Buganda proširilo na cijelo područje kojim je vladao Kato Kintu. Na brdu Nnono je Kato Kintu utemeljio svoj dvor. Nnono je tako postalo mjesto od najveće kulturalne i povijesne važnosti za narod Baganda. Kato Kintu je bio lukav vladar, koji je sklopio savez s vođama ostalih klanova i vladao zajedno s njima (baš kao što je to stoljećima prije njega činio perzijski kralj s kraljevima po Perzijancima osvojenih kraljevstava). Pripadnici vodećih struktura drugih klanova su zauzimali važne političke i ine pozicije na njegovu dvoru. Poglavari su i dalje imali glavnu riječ kad je u pitanju bila kultura pojedinog klana, a Kato Kintu je presuđivao u sporovima između klanova. Tako je učvrstio vlastitu ulogu Ssaabatakaa, poglavara svih klanova.  Današnji Kabaka, Ronald Edward Frederick Muwenda Kimera Mutebi II., je 36. po redu, brojeći od Katoa Kintua kao prvoga. Kabaka Muteesa I. Mukaabya Walugembe Kayiira, 30. po redu kralj naroda Baganda, bio je jedan od najvećih vladara zemlje Buganda. Primio je anglikanske i katoličke misionare te muslimanske trgovce i sve njih uspio uvjeriti kako ga upravo njihova religija najviše privlači te je znao ostaviti dobar dojam na strance. Upravo se njemu može zahvaliti da Britanci, kad su jednom osvojili zemlju, istu nisu pretvorili u koloniju, već je proglašena tek protektoratom. Muteesa I. je svoju prvu palaču izgradio na brdu Banda, povijesnom domu Kabakaa, ali ondje ga je zadesio niz nesreća, za koje je okrivio kako zlu sreću tako i djelovanje zlih čini. Zato je odlučio izgraditi novu palaču i to na brdu koje je do tada bilo poznato pod imenom Nabulagala. Brdo je prekrstio u Kasubi i ondje 1881. g. izgradio novu palaču.   Muteesa I. je po smrti 1884. g. i pokopan u svojoj palači. Tako je Kasubi postalo službeno mjesto pokopa Ssekabaka (titula koju svaki Kabaka stekne po smrti). Danas se ondje nalaze posljednja počivališta četiriju vladara naroda Baganda. To su  Muteesa I. Mukaabya Walugembe Kayiira (vladao od 1856. do 1884.),  Danieri Basammula-Ekkere Mwanga II. Mukasa (vladao od 1884. do 1888. i od 1889. do 1897.),  Kapetan Sir Daudi Chwa II., KCMG, KBE (vladao od 1897. do 1939.) i  Major General Sir Edward Frederick William David Walugembe Mutebi Luwangula Mutesa II., KBE (vladao od 1939. do .1969.). Današnja kraljevska palača se nalazi na brdu Mengo i naziva se Lubiri. Prvu je palaču ondje izgradio Mwanga II. 1885. g. Ta je palača razorena 1966. godine kad su trupe tadašnjeg premijera Miltona Obotea napale i osvojile palaču i tako svrgnule dotadašnjeg predsjednika Ugande, Kabakaa Mutesaa II. Obote je kao i svi diktatori zazirao od konkurencije, pa je ukinuo tradicionalna kraljevstva Ugande. Mutesa II. je otišao u progonstvo u Veliku Britaniju, gdje je i umro. Ni Oboteov nasljednik, zloglasni Idi Amin Dada, nije bio sklon drugoj tradiciji do svoje i to je bio spreman dokazati i krvlju ako treba. Dakako, ne svojom. Kraljevstva su Ugande obnovljena tek 1993. godine za predsjednikovanja današnjeg predsjednika Ugande, Yowerija Kagutaa Musevenija. Tada je izgrađena i današnja palača. Uništenje stare palače nije gubitak samo za narod Baganda, već i za cijelo čovječanstvo. Bilo bi to i da nije riječ o lokalitetu s popisa Svjetske baštine UNESCO-a. Jednog dana jednostavno moramo shvatiti da je gubitak nekog naroda gubitak i krovnog mu čovječanstva. |
