Život pod čizmom
10.10.2009., subota
ZEMLJA NEUSPJELIH EKSPERIMENATA?
|
Već sam u ovom blogu pisao o jednom izrazito neuspješnom eksperimentu, koji će i unatoč tome što je u praksi potpuno propao, prisilno zaživjeti i tako trošiti novce svih nas potpuno uzalud. Da se podsjetimo: Taj krucijalni nedostatak svog poslovanja [vozni red, prim. autora] ZET sad pokušava zakrpati displejima na kojima bi se, navodno, moglo vidjeti kad stiže koji tramvaj na koju stanicu. Savršeno! Nekoć do samog kraja vožnje nismo znali koliko ćemo zakasniti na naše odredište, a sad to saznamo čim stignemo na stanicu. Zaista velik korak naprijed. Samo ne znam za koga. Na stranu to što dotični displeji objavljuju dolazak tek iduća 2–4 tramvaja (a vidjeli smo da ih samo na jednoj liniji u danu ima... pa, između 63 i 141), na stranu to što za neke tramvaje javlja za koliko će minuta dospjeti na dotičnu stanicu, a za neke u koliko će točno sati onamo dospjeti (a da nigdje ne piše koliko je na satu kojim se ravnaju displeji sada sati), glavni je problem ovih displeja što se tramvaji na njima pojavljuju i s njih nestaju brzinom Davida Copperfielda. Više puta sam svjedočio kako, navodno, neki tramvaj na stanicu treba doći za 6 minuta, 5 minuta, 4 minute, 3 minute, a onda – jednostavno nestane s displeja. Kao da ga nikada nije ni bilo. Raseljeni neki tramvaj! Isto je tako bilo tramvaja koji bi na displeju došli i prošli stanicu, a u stvarnosti od njih ni korova. Možda su se koristili nekim podzemnim prolazima, za koje mi gore, na ulici, i ne znamo da postoje. Treći je pak slučaj kad se tramvaj odjednom pojavi na stanici mimo svih obavijesti na displeju. Očigledno da je ZET u želji da prikrije svoju nesposobnost da se bavi poslom koji si je prigrabio štetu pokušao nadoknaditi eksperimentom koji je unepovrat propao. Novi primjer: Jučer čekam tramvaj na Jelačić-placu. Displej najavljuje da stiže dvanaestica. No umjesto nje dolazi šestica, a dvanaestica nestaje s ekrana kao da je sve u redu. Kako ovo objasniti? Možda je tramvaj broj 6 vozio brzinom dvaput većom od predviđene, pa je displej to izračunao kao da dolazi broj 12? U prilog činjenici da su dotični displeji potpuno beskorisni, evo i konkretnog dokaza:  Ne treba više riječi, zar ne? I tek što je ovaj kolabirani eksperiment ukazom oktroiran kao obvezatan, evo nam i novog propalog eksperimenta iz ZET-a. Naime, ZET u javna prometala uvodi novi sustav naplate koji je već beznadno propao u Osijeku. Naravno, Gradski prijevoz putnika Osijek će se buniti protiv takvog gledanja na stvar, jer je njihovo mišljenje da je taj katastrofalni eksperiment potpuno uspio. Kako i ne bi, kad je njima dobrano napunio džepove nepošteno stečenim novcem! U čemu je vic? U tome da taj sustav naplate izbija iz ruku putnika ikakvu mogućnost kontrole troškova. Novouvedeni automati, naime, s kupljenih kartica skidaju novce ne polažući nikome računa. ZET će vjerojatno u javnost izaći (ali kad malo bolje promislim, čemu?) s idejama da je ovako poštenije, da putnici plaćaju onoliko koliko se voze i slične nevažne gluposti. No kako putnik može dokazati da mu je kartice skinuto više novca negoli je trebalo? Kako putnik može dobiti ikakav dokument o tome koliko je potrošio u jednoj vožnji? Nikako. Kao da je to bitno. Bitno je da se njihovi novci u nepreglednim količinama slijevaju u džepove bez dna ZET-a i ZET-ovaca. Budite sigurni da će netko s korumpiranog neba naložiti da se ovaj sustav naplate ima smatrati uspješnim i poštenim. A svi znamo što za gradske tvrtke znači »pošteno«, zar ne? No, nije ZET jedino leglo kužnih propalih eksperimenata. Sjetimo se samo neradne nedjelje. Državna vlast ju je već dvaput uvela u nadi da će se prilizati Kaptolu. No za razliku od Kaptola, Crkva u Hrvata je očigledno protiv takve nerazumne odluke. Jer Crkva, što znači vjernici, bez problema odlaze u kupovinu nedjeljom, čak radije negoli u crkvu. To je lako dokazati. Ako u državi od oko četiri i pol milijuna stanovnika ima 88% katolika (čime se Kaptol uvijek busa u prsa uskogrudna!), onda bi u šoping nedjeljom smjelo ići najviše 540 000 žitelja ove države. Kad bi se popisom provedenim nedjeljom u svim trgovinama u Hrvatskoj ustanovilo da iste pohodi više od navedenog broja ljudi, bio bi to dokaz da čak i katolici vrše novčane transakcije na papin Dan Gospodnji! (Jer, zapamtimo, sam Bog je danom posvećenim sebi proglasio subotu, kao što to lijepo piše u Bibliji, dok je nedjelja bio dan posvećen poganskom bogu Suncu, s kojim su rani kršćani poistovetili Isusa, kako bi sebi prigrabili dio državnog religijskog kolača, a poslije je papa tek legalizirao nekršćansku praksu kao kršćansku.) Ili tek treba usporediti broj ljudi koji nedjeljom zalaze u trgovine s brojem onih koji nedjeljom zalaze u crkve. Ali to nitko ne želi, jer bi se tako otkrila prava istina o osamdesetosampostotnom katoličanstvu žitelja Hrvatske. Uglavnom, neradna nedjelja je već dvaput pala na ustavnom ispitu, ali sumnjam da će to sprečavati i buduće vlade da je narodu tako dugo guraju pod nos dok na kraju pametniji ne popusti. Propala neradna nedjelja će se na kraju na ovaj ili onaj način proglasiti potpunim gospodarskim, kulturnim i civilizacijskim uspjehom. Ne zaboravimo da će podatke o (ne)uspješnosti tog i sličnih eksperimenata objaviti Zavod za statistiku koji se i u svojem imenu diči pridjevom »državni«, tek toliko da svima da do znanja tko mu je gospodar i kome služi. Naličje neuspjelih eksperimenata ove države jest Zakom o zabrani pušenja. Iako se ovaj eksperiment pokazao krajnje uspješnim, naprasno je ukinut. Da biste se i sami bili uvjerili da je eksperiment uspio, bilo je dovoljno po povratku iz kafića pošnjofati vlastitu odjeću. Sama činjenica da ona nije smrdjela po začepljenom dimnjaku nikad čišćenog krematorija već je bio dovoljan dokaz uspješnosti ovog eksperimenta. No, očigledno i iznad Vlade ima vlada! A ta se zove duhanski lobi. Isti onaj koji je uništio svu industriju duhana u zemlji (na čemu bismo mu možda na neki način i trebali biti zahvalni, kad ne bi bila riječ o gomili ljudi gurnutih u još veću bijedu), osim svoje privatne u Istri. Njima su pomagali i ugostiteljski jataci koji su od zabrane pušenja proizveli nacionalnu gospodarsku tragediju. Prema njima izgleda da u ovoj državi nepušači uopće ne zalaze u ugostiteljske objekte! Možda to i stoji, što i ne bi bilo neko čudo obzirom na to su pušači desetljećima i stoljećima terorizirali ine u kavanama, gostionama, restoranima,... A ugostitelji su sve to odobravali. Sad, kad je trebalo nepušače dovabiti natrag, ugostitelji su kukavno kolektivno podvili rep, bacili ručnik u ring i proglasili opći bankrot ugostiteljstva. Na to se, po svemu sudeći, resorni ministar pred takvima prostro, poljubio im noge i posipao se pepelom. Pritom je napomenuo da će se i dalje brinuti za zdravlje građana, proglasivši tako sve pušače seljacima. Možda čak i seljačinama, teško je reći. Bilo kako bilo, ostaje činjenica da su takvi seljaci ili seljačine ipak njemu nadređeni. Primjera bi bilo još... Kako zaključiti ovaj tekst? Protudržavotvorni zlobnik bi sigurno rekao da je cijela ova država jedan veliki neuspjeli eksperiment koji ipak ide dalje, sve dalje i dalje vučen silom gravitacije. Ali to nisam ja. |
