Život pod čizmom
21.03.2012., srijeda
O UZROČNO-POSLJEDIČNOJ POVEZANOSTI GREŠAKA I UČENJA
|
Na greškama se uči. Pametan čovjek uči na tuđim greškama. Budala uči na svojima. A Milanović ne uči. Račan je iz svojih grešaka definitivno nešto naučio. To se najbolje vidjelo kad je nakon izgubljenih izbora odbio okupljati novu koaliciju koja bi preuzela vlast. Shvatio je kakve je političke gluposti njegova vlada činila i zbog kojih njegova opcija drugi put nije prošla. Jedan od glavnih kamena oko vrata tadašnje vlade bio je njezin »najuspješniji ministar«. Danas se čini da do konačnih rezultata tih drugih, izgubljenih izbora, nitko u dotada vladajućoj koaliciji nije shvaćao da ta »uspješnost« ne donosi glasove. Naprotiv. U međuvremenu je stranka dotičnog »najuspješnijeg ministra« s mjesta treće najpopularnije stranke u državi (prvoj, dakle, iza neizbježnog duumvirata) skliznula u ponor nepovrata. I koliko god da i dan-danas taj bivši »najuspješniji ministar« trabunja o tome kako je njegova stranka i dalje na tom, nekadašnjem, prapovijesnom i debelo zaboravljenom trećem mjestu, ona sama, bez pomoći starijeg brata, u Sabor najvjerojatnije ne bi ni primirisala. Druge se stranke danas natječu za broncu. I danas taj isti »najuspješniji ministar« bez ikakve zapreke najavljuje istu politiku koja je srušila nekadašnju vladu. I nikom ništa. Premijeru očigledno, nije stalo do drugog mandata. Ima pravo Domagoj Milošević kad najavljuje da HDZ uskoro ne bira samo predsjednika stranke već i novog predsjednika vlade. Naime, već i danas, nakon tek nekoliko mjeseci ne-djelovanja trenutne vlade, jasno je da ovakva politika nema budućnosti. Barem ne među biračima koji bi trebali glasati za u ovom trenutku vladajuću stranku. A svi oni čija očekivanja ova vlada itekako dobro ispunjava ni u ludilu neće glasati za dotičnu stranku. U vladi očigledno toga još nitko nije svjestan. Linić je neki dan bulaznio o tome kako mu treba deset (da, da, 10!) godina da sredi mirovinski sustav. Ni njemu nije došlo do glave da on nema 10 godina vremena. On ima još najviše 3 godine. Što će za to vrijeme napraviti, napravit će. Poslije toga, zbogom, foteljo. I to vjerojatno zbogom zauvijek! Po svemu sudeći Milanović je svojim desničarenjem uspješno pokopao vlastitu stranku, da više nikad ne uskrsne. (Uz nju se ionako vezuju ideje ne-vjerništva, pa je jasno da nitko od njezinih članova niti ne očekuje uskrsnuće mrtvih.) Možda i cijelu državu, jer je s njim i s njom propala jedina opcija koja bi mogla predstavljati realnu alternativu razornoj politici one druge stranke. Ovako se dvije stranke ni u čemu ne razlikuju, pa možemo slobodno govoriti i o HDZ-u II., Ivi Sanaderu II. i Franji Tuđmanu II. U starim društvima je vladar morao biti besprijekorna osoba. To znači da je morao biti i bez tjelesnih mana. U one dane, znači, Milanović nikako ne bi mogao biti vladar. On, naime, očigledno nema muda. |
17.03.2012., subota
VELIKA PLINSKA OBMANA
Ako još niste primili ovakvo pismo, primit ćete ga uskoro, budite sigurni da hoćete: Što to točno znači? Plinara je, kao poduzeće koje se prvenstveno bavi isporukom energenata, po nekim novim propisima prinuđena kupcima obračunavati energiju koju isporučuje, odnosno potrošenu energetsku vrijednost energenta izraženu u kilovat-satima (kWh). Reći ćete, pa to je OK, i Elektra tako radi već desetljećima. No, postoji bitna, dapače vrlo bitna razlika! Elektra potrošnju struje obračunava prema očitanju brojila koje mjeri upravo kWh! Znači, da bi Plinara uopće mogla isporučivati račune za potrošene kWh, ona bi prvo u svih potrošača morala ugraditi nove plinomjere, koji ne bi mjerili kubikažu tvari koja prođe kroz cijevi, već energetsku učinkovitost te tvari. Hoće li to Plinara i napraviti? Sačuvaj, bože! Pa to bi, kao prvo, koštalo kao jelo od jaja koje nema svoga hrvatskog imena, a u vlasništvu je sv. Petra (a svi iz rata i obračuna koje plaćamo znamo koliko je Plinara siromašna), te kao drugo, u tom bi slučaju na vidjelo izašla stvarna energetska vrijednost tvari koju nam pumpaju kroz cijevi. A zašto bi to bio problem? Pa jednostavno zato što na sve pritužbe potrošača da je isporučeni »plin« katastrofalne kvalitete, Plinara promptno reagira demantijem. (A brzina demantiranja je najbolji pokazatelj koliko se istine u demantiranoj informaciji doista nalazi! Što više istine, to brži demanti.) No činjenica jest, što god blebetali oni iz Plinare, da je »plin« koji nam danas isporučuju lošiji čak i od onog davnog tzv. gradskog plina (za razliku od zemnog, koji navodno sad dobivamo), kakav se nekad odašiljao kroz gradske cijevi. Obračun će se dakle vršiti ovako: očitat će se stanje brojila u kubnim metrima, od očitanoga će se odbiti prošlo očitanje u kubnim metrima, dobivena razlika u kubnim metrima će se pomnožiti s pretvorbenim faktorom (koji je sam po sebi proizvoljan, barem dok se ne dokaže suprotno) koji iznosi 9,2607, i dobit će se potrošnja kubičnih metara izražena u »kilovat-satima«. Znači, sve ostaje po starom: Plinara potrošnju plina i dalje mjeri u kubičnim metrima (koje ista iz vjerojatnih razloga muljanja bilježi sumnjivom kraticom »Sm3«, u kojem bi ovo »S« moguće imalo značiti »samoproglašeni«?), obračunava u kubičnim metrima i naplaćuje u kubičnim metrima, jedino što se sada ti kubični metri službeno nazivaju »kilovat-satima«, makar s ovima nikakve stvarne veze nemaju. Čemu sav taj cirkus? Kao prvo da potrošači čim teže primijete mogući porast cijena plina, jer, evo, sad se to drugačije obračunava, pa otuda tolike razlike u ratama i obračunima. A kao drugo, vjerojatno jer mitološka »EU« traži da se energija obračunava u jedinicama za mjerenje energije. I tako su prefrigani Morlaci i opet uspjeli zamazati oči onim budalama iz »EU« i nastaviti raditi po starome. |
