Zivot u Zabolandu
20.09.2018., četvrtak
Jedna, dvije o kapitalu, zakonu i umjernom kršenju ljudskih prava
|
Ovo je priča o dva zanimljiva događaja, koja su prilično potresli žabolandske medije u zadnjih mjesec dana. Vjerojatno su vama promakli, no, vrijedno je podsjetiti se kako “veselo” ovdje može biti. Banka ING je po broju štediša najveća banka u Žabolandu. U vrijeme financijske krize je bila spašena državnim novcem, a ovog proljeća je izbio skandal jer si je CEO banke povećao plaću za 50 posto, dakle na tri milijuna eura godišnje, dok je običnim radnicima plaća povećana za neke sitne postotke. Za divno čudo nakon mjesec dana, zbog negodovanja u medijima i stranaka u parlamentu, upravni je odbor povukao povišicu za dotičnog. No sada se ta ista banka ING našla opet u središtu pažnje, jer je otkriveno da je od države dobila kaznu od ukupno (pazi ovo!) 775 milijuna eura. Zbog velikih propusta u kontroli svojih računa, što je između 2010. i 2016. dovelo do nekoliko slučajeva kriminalnog pranja, ne tako malih količina, novca. Kazna je inače postignuta nagodbom s državnim tužiteljstvom i to je najveća kazna za neku financ. instituciju u povijesti ove male zemlje na sjeverozapadu Europe. Banka je optužena da je svoju financijsku dobit stavila, gle čuda, ispred kontrole financijskih tokova. Usproks tome što je u nekoliko navrata dobila jasne znakove, koje je morala prijaviti, propustila je to učiniti. Oh da, banka je još i uštedila na zaposlenicima, koji moraju provoditi kontrolu nad transakcijama smanjivši njihov proračuna za nekih sto milijuna eura. ING je igrač na svjetskom tržištu i ovdje se radilo o transakcijama svjetskih kriminalaca, npr. o potkupljivanju kćeri Uzebekistanskog predsjednika. Banka se posula pepelom, platila masnu kaznu, no to ipak neće previše uzdrmati, jer je u prvih šest mjeseci ove godine već ostvarila dobit od više od dvije milijarde eura. I tako se izvukla. Par menedžera je moralo vratiti bonuse, možda je netko i suspendiran, ali hoće li netko ići u zatvor zbog odgovornosti za pomoć kriminalcima i kršenja zakona.... mislim da ne. Drugi slučaj je prije nekih dva tjedna isplivao na površinu. Novinari dnevnih novina Trouw su otkrili da je žabolandska vlada od 2015. pa sve do prve polovice 2018. pomoć davala tzv. umjerenim sirijskim pobunjenicima. Pomoć je bila NLA (non-leathel assistence), što znači uniforme, generatori, šatori, komunikacijska oprema i, među pobunjenicima svih strana vrlo omiljeni, Toyota i Suzuki kamioneti (pick-up trucks). Na te kamionete se vrlo lako može postaviti mitraljez ili minobacač, pa je pomoć malo više leathel nego non, ali Bože moj. Sveukupno se radilo o pomoći vrijednoj 25 milijuna eura. (Sva sreća da ih ING nije pomagala.) Ti „umjereni“ pobunjenici su se onda borili protiv IS-a i protiv Assada. Međutim Trouw je otkrio da ti „umjereni“ i nisu baš tako umjereni. Dapače neke grupacije su od UN-a optužene za kršenje ljudskih prava, neki koriste djecu-vojnike, neke se zalažu za uvođenje kalifata i javno priznaju da su saveznici Al-Qaide. Da ironija bude veća žabolandsko tužiteljstvo opisuje pojedine grupe jasno kao opasne i terorističke. Jedino ministarstvo vanjskih poslova o tome nema pojma ili ne zna čitati. Premijer je najavio temeljitu istragu o ovom slučaju trošenja novca poreznih obveznika. Oznake: ING, banka, kazna, pobunjenici, NLA, Pomoć |