Zivot u Zabolandu
18.05.2020., ponedjeljak
Posljednji Mohikanac
|
Još se nisam ošišao. Stanje je prilično kritično. Lockdown je bio dobra isprika, ali od prošlog tjedna su i ovdje frizeri otvoreni. Priča se da su dugačke liste čekanja i da su podigli cijene. Zadnji put sam se ošišao početkom siječnja. U Zagrebu. U međuvremenu mi je kosa narasla na dužinu najdužu od vremena studiranja i slavnog (ili manje slavnog) repa. Pada mi stalno u oči, pa često nosim maramu. One moderne „Buff“ višenamjenske marame za avanturiste ili one koji bi to htjeli biti. Lockdown je bila dobra isprika, ali sad me na hokeju neki roditelji malo čudno gledaju. Kao na starog hipija. Kojem se žabolandskom farizeju, pardon frizeru pokloniti? Svih ovih godina nisam se uspio pomiriti sa žabolandskim frizerima. Kao prvo cijene. Želite li vi platiti za muško šišanje 3o eura ili više eura? Molim? 30 eura? Sasvim normalna cijena u pristojnim salonima, ovdje u kvartu, ali mene i dan danas ostavlja bez riječi. Dobro, onda recimo 20 do 25 eura? Ma daj molim te. Dok sam živio u centru otkrio sam da tamo postoje frizerski saloni, obično različitih naroda i narodnosti, koji šišaju za manje od 20 eura. One za 12 eura nemojte probavati. Iskusio sam na vlastitoj koži. Koži da. Ove druge sam probao i na kraju ostao kod Kineza. Taj šiša za 14 i pol. Kinez je u pedesetima, šiša pristojno, stručno i s pažnjom, ali skoro da ne govori žabolandski. Tako da se teško možemo razumijeti, a kreativnost i inicijativa su mu na razini puža golaća. Samo bez predrasuda molim. Zato sam prošle godine pokušao drugoga. Marokanca. Za petnaesticu. Frajer je bio iznimno pričljiv i znao je nabrojati šest od prvih jedanaest vatrenih iz '98, ali šišanje... Drugi dan sam otišao da mi malo popravi. To je taj drugi problem, naime, kvaliteta. Kak to može biti da me svaka frizerka u Zagrebu bolje znala ošišati nego bilo koji od ovih ovdje u Žabolandu? Za duplo i više jeftinije. Priznajem, ove od 30 eura nisam probavao. Nisma lud. Ove od 20 jesam i ista pjesma kao i kod ovih za 15. Nemam pojma u čemu je vic. U Zagrebu mi je u frizuri skoro uvijek neki štih, neka fora, ovdje je u najboljem slučaju „u redu“. Postoje li drugačije škole šišanja? Da mene nije razmazila zagrebačka škola? Ili je šišanje ovdje „easy money“? Farizeji, kažem vam. Još par dana ću izdržati kao posljednji Mohikanac, a kaj onda? |