Zivot u Zabolandu
16.10.2019., srijeda
Kada traktori polude
|
Sve je počelo u utorak prije dva tjedna. Razne seljačke organizacije su organizirale prosvjed u Den Haagu. Na prosjed je trebalo doći 10,000 seljaka iz svih provincija, od Limburga i Zeelanda na jugu do Groningena i Frieslanda na sjeveru. 2,200 od njih je najavilo doći na prosvjed vlastitim traktorom. Policija je međutim jasno dala do znanja da je na livadi Maliveld, mjesto inače predviđeno za prosvjede ima mjesta za samo 75 traktora. Seljaci su se na to oglušili i ujutro krenuli prema Den Haagu, provincijskim cestama i autoputovima. Iako ti traktori ne izgledaju kao oni IMT-ovi iz našeg djetinstva nego više kao moderni Transformersi (vidi moj blog s početka godine), možete si misliti kakav je to kaos izazvalo na žabolandskim prometnicama. Ispala je to najveća jutarnja špica svih vremena, sa skoro 1200 kilometara začepljenog prometa samo na autocestama Žabolanda (normalno je 250 km). Najgore je bilo oko Utrechta i Den Haaga naravno, koji je bio totalno začepljen, i u kojeg se autom nije moglo niti ući, niti izaći. Zbog previše traktora u gradu, policija je u jednom trenutku blokirala dolazak novih traktora na Maliveld. Da bi zaobišli zapreke neki traktoristi su odlučili ući u grad preko plaže Scheveningena, što je dovelo do veselih snimki jurećih traktora preko pijeska, kao na reliju Pariz-Dakar. Na Maliveld je stizalo sve više traktora. Oni koji nisu stali probili su zaštitne ograde i tako je livada bila prepuna. No zašto su seljaci zapravo toliko bijesni? Lirski odgovor na to pitanje odlično bi pasao u neku Shakespearovu dramu o uvredi časti i poštenja. Protestiraju jer žele vratiti ponos i poštovanje svojoj struci. Osjećaju da ih mediji i NGO prikazju u negativnom svjetlu, poput nekih izrabljivača životinja, dok su oni samo marljivi radnici, koji daju značajan prilog društvu. Vlada ih stalno maltretira sa svakojakim regulama i pravilima, koja se svako malo mijenjaju, a oni ih moraju ispunjaviti i prilogođavati se (čitaj: trošiti novac), bez da ih se išta pita. Zadnja kap, koja je prelila čašu je bio tzv. Izvještaj o dušiku Državnog vijeća (Raad van State), koji kritizira državnu politiku dušika. RIVM (Državni institut za zdravstvo i okoliš je izmjerio prevelike koncentracije dušika u ranjivim prirodnim područjima. Ta loša politika vodi se već godinama i na karti Europe Žaboland je najcrvenija fleka, ako se radi o koncentracijama dušika. Slijedom toga je u svom izvještaju Državno vijeće zabranilo i ograničilo sve projekte kojima se u atmosferu ispušta dušik, a to se odnosi na promet, proširenje prometnica, građevinske projekte, neke grane industrije, no najveći zagađivać je poljoprivreda i amonijak, koji se oslobađa iz gnojiva. Zbog toga je Državno vijeće zabranilo proširenje stočarkih farmi, iako su dozvole za to bile već izdana. Zbog ovog pogubnog izveštaja, neke stranke su se zauzele za drastično smanjenje kapaciteta stočnih farmi u što skorije vrijeme. Seljacima je izašla pjena na usta. Na Maliveldu, su se bijesnim seljacima, obratili razni politčari, predstavnici vlade i parlamenta. Barem koliko su mogli kroz dakako burno negodovanje publike, fućkanje i pokazivanje srednjeg prsta. Skoro svi političari su se pretvorili u prijatelje seljaka, koji potpuno razumiju njihovu stvar. Čak je i predstavnik zeleno-lijevih, čija se stranka zalaže za okoliš, izjavio da nisu seljaci krivi nego proširanje Schiphola i zrakoplovni promet, što je totalna neistina (zrakoplovi su najviše krivi za CO2, a ne za dušik), ali očito nije imao hrabrosti reći nešto drugo. Samo je jedan političar član vladajuće koalicije, rekao da da će promjene u poljoprivredi ipak biti nužne. Srećom seljaci nisu bacali ništa oštrije od psovki. Seljaci su dobili ono što su željeli – ogromno zanimanje medija, te su najvili nove prosvjede. Ovaj tjedan su se nastavili. Seljaci su zaposjeli zgrade u glavnim gradovima raznih provincija. O tome uskoro. Oznake: seljaci, Den Haag, prosvjedi, traktori, dušik |