Zivot u Zabolandu
02.06.2018., subota
Visit Rwanda
|
Ne, ne nije greška. Znam ja da sam bio u Ugandi. Samo vi čitajte dalje. Ovaj tjedan sam se opet potpuno vratio u Ugandu. Ne fizički nego mentalno. Doduše svaki dan mislim ja na Ugandu, ali sada još više. Prvo smo Laura i ja u ponedjeljak išli pogledati brazilski film Gabriel e a Montanha. Gabrijel i planina. Film (road movie) prati zadnjih 30 dana proputovanja mladića Gabrijela kroz Afriku i zasnivan je na stvarnim događajima. Gabrijel je bio i u Ugandi, ali se ona samo spominje. U filmu ga se prati kako putuje kroz Keniju, Tanzaniju, Zambiju i Malawi. Atmosfera u filmu je odlično pogođena i sve mi se činilo vrlo poznato. Poznanik mi je preporučio film i rekao da ga glavni lik podsjeća na mene. Film je ozbiljan i zabavan, no ima vrlo tužan kraj. Gabrijel je imao velike ideje i snove, ali je to bilo njegovo zadnje putovanje. Poznanik je u neku ruku imao pravo, ali srećom nisam skroz kao on. U četvrtak sam pak pročitao zanimljiv članak o novom sponzoru Arsenala. Od nove sezone na rukavima novih dresova Arsenala će pisati Visit Rwanda. Sponsord by država Ruanda. Ista ona koja dobija međunarodnu financijsku pomoć za zemlje u razvoju. Žaboland ove godine izdvaja sam 4,5 miljardi eura za pomoć zemljama u razvoju. To bi značilo, kako piše u članku, da umjesto siromašnoj zemlji i njenim stanovnicima ide bogatom nogometnom klubu (priča se o nekih 30 milijuna eura), i zbog toga su neki članovi žabolandskog parlamenta vrlo ljuti i prijete povlačenjem pomoći. No autor članka ističe da je bi zapravo trebali biti sretni, jer je to genijalan potez vlasti u Ruandi. Oni žele udvostručiti svoje prihode od turizma i ovo je pravi korak u tom smjeru. Uvijek se govori da želimo da se siromašne zemlje osove na vlastite noge, a sad kada pokušavaju to učiniti onda ih se kritizira. To je stara boljka pomoći za razvoj. Bogati daju siromašnima, ali bi onda bogati odlučivali što u što siromašni moraju uložiti. Štoviše, zaključuje autor, ovo je pohvalni primjer „out of the box“ razmišljenja, koji bi i drugi u Africi, ali i na Zapadu mogli slijediti. Eh da, pa bio sam ja i u Ruandi. Sad sam se sjetio. Na putu za Entebbe, prvo smo sletjeli u Kigali, glavni grad Ruande. Nisam doduše izašao iz aviona, ali mi je ostalo u sjećanju upozorenje za sve turiste koji izlaze da je u Ruandu zabranjeno unošenje plastičnih vrećica. Pa ti vidi, iliti Visit Rwanda. Oznake: film, gabriel, Ruanda, pomoć u razvoju |