Zivot u Zabolandu
31.08.2017., četvrtak
Obitelj Fogg i "I am an alien on the Balkans"
|
Godisnji je iza nas i mi smo se vratili u Zaboland. Pocinje nova sportska sezona i hokejske obitelji se okupljaju u raznim klubovima, pa tako i u Oosterbeeku. U poslovicnim razgovorima, kako ste proveli godisnji, gdje ste bili, koliko dugo, u Oosterbeeku svake godine ima zanimljivih prica. Ove godine izdvajam dvije. Jedna je o sesteroclanoj obitelji Berends (mama, tata i cetvero djece), koja sest tjedana provela na putovanju. Krenuli su u Vijetnam, pa u Japan, pa na Havaje i na kraju na sjever Kanade. Na taj nacin su napravili pravi put oko svijeta. Ah, pa kad vec imas godisnji, a kao mali si citao Julesa Verna. Druga je prica trenera nase prve muske ekipe Glenna. Glenn je sa jos dvoje frendova napravio turenju po Balkanu ili kako je on rekao po Istocnoj Europi, no necemo sad o tome. Uglavnom isli su vlakom Ljubljana, Zagreb, Beograd, Sofija i na kraju Tessaloniki, a jednu od najzanimljivijih anegdota prozivjeli su u Beogradu. Dok su bili u Zagrebu Glenn si je kupio dres hrvatske nogometne reperezentacije. Logicno. Par dana kasnije u Beogradu isli su predvecer van i odlucio je obuci bas taj hrvatski dres. (“Bas sam ja znao da su ljudi tamo nakon 25 godina jos osjetljivi na tako nesto” – njegove rijeci). Prvo su mu neki auti poceli trubiti i prolaznici su ga malo cudno gledali, onda je se neka starija zena pocela na njega izderavat, ali naravno nije nista od toga razumio. Uskoro nakon toga su mu prisla tri “soliterka” (eh kako ova rijec ovdje dobro pase ;-) i ne bas ljubazno zatrazila da odmah skine tu majicu ili cega prebiti na mrtvo ime. Glenn nije trebao dugo razmisljati. Od momenta kada je izasao na ulicu u dresu, do momenta kada ga je bio prisljen skinuti proslo je tek pet minuta. Tako je ostatak veceri u gradu morao provesti bez majice. Tja.. kad bas nisi upucen u lokalne prilike… |