Zivot u Zabolandu
28.08.2013., srijeda
Agenda
|
Tijekom boravka u Svedskoj sam izgubio svoju agendu. To je onaj rokovnik u koji, uvijek proracunati, Zabolandjani upisuju svakodnevni raspored obaveza u radno i u slobodno vrijeme. Tocnije, mislim da sam je ostavio u taxiju koji nas je vozio sa aerordoma u Stockholm. Vozac je bio Afganistanac, izbjeglica, koji nam je ispricao kako je Afganistan zemlja koja sluzi velikim slilama da se njome loptaju. Kako Amerikanci placaju i naoruzavaju Talibane, te kako je on pobjegao u Svedsku kako bi svojoj djeci osigurao siguran zivot. Kazu da kada nesto zaboravis, da ti to onda ni nije bilo tako vazno. Hmm... ja nikada nisam volio svoju agendu. Nakon povratka u Zaboland zapoceo sam zivot bez agende. Sve dogovore sam pamtio, planirao zadatke u glavi. Nije mi islo ni tako lose, no nakon nekoliko tjedana sam ipak morao popustiti i prihvatiti cinjenicu da mi treba nova agenda. Da barem malo oslobodim prostora u vlastitom umu. Sto realno, sto zbog straha da nesto veliko ne zaboravim. Medjutim novu agendu je u kolovozu tesko kupiti. Zabolandjani ne gube svoje agende. Ocito su im prevazne. Pa se ne mogu ni kupiti samo tako u ducanima. Srecom znao sam gdje bih to mogao naci. U papirnici-posti-banci-knjizari (all in one - tako to ide u doba stednje) u mojem starom kvartu. Otisao sam danas tamo i zena je otisla u spremiste i stvarno nasla nekoliko primjeraka. Izabrao sam najveci oslikan seksi posterima za Heineken iz pedesetih i sezdesetih godina. Dala mi ga je za dva eura. Pritom mi je rekla: "Znate, vec sam dobila posiljku agendi za 2014. Ali jos ih cuvam u skladistu. U kolovozu mi se to stvarno cini malo preuranjeno." |