Koja sam ja bijedna luzerica...milioni su se bez problema zarazili svinjskom gripom, samo ja nisam u stanju pokupiti tu trenutno vrlo "in" boleštinu. Ne, ja moram imati jedan obični jadni nimalo fancy bronhitis. Kaže frend da je to zato što prasice ne obolijevaju od svinjske gripe. A ja mu kažem da ima pravo i da je najveći dokaz tome činjenica da je on još nije dobio.

Dobra stvar - na bolovanju sam, jupiiiii!!!!!! Doduše, neće mi baš biti jupi kad otvorim buštu idući mjesec ali jebat ga. Ne možeš imati ovce i novce. Tj. viruse i novce. Nevermind.Tjedan dana neplaniranog odmora dobro će mi doći.

E sad, malo je jeben ovaj dio s temperturom, kašljanjem, kihanjem, pečenjem grla, glavoboljom punim nosom i curenjem istog ali mala je to cijena za mogućnost da se izležavam po cijele dane i još ispadnem žrtva. Dok sam bila u braku nisam ko čovjek mogla uživati u bolesti jer bi se moj bivši obavezno istog časa razbolio još više od mene pa sam na kraju morala ja njega bajliti. Ako se nekim čudom i ne bi razbolio (mislim da se to desilo samo jednom) barem sedamnaest puta bi ušao u sobu da postavi još jedno pitanje o tome kako se u stvari kuha čaj s naglaskom na činjenici da nije imao pojma ni gdje je čaj ni gdje je lončić, koliko vode, koliko šećera...... Ali ti su crni dani iza mene....

Još se jednom dokazalo da je pas najbolji čovjekov prijatelj. Boni toliko suosjeća samnom da i ona po čitave dane krmi zajedno samnom. Srećica moja mala....

Bila sam kod liječnice i kad sam vidjela što mi je sve prepisala pomislila sam da ću morati dići kredit ali izgleda da se 80.00 kuna mjesečno koje izdvajam za dopunsko zdravstveno ipak isplatilo jer morala sam doplatiti samo 7,60 kuna za sirup. Ma jasno mi je da sam sve to skupa zapravo platila - unaprijed, ali u kakvoj zemlji živimo ne bi mi bilo čudno da mi naplate još jednom.

Kad sam došla doma poslagala sam na pladanj sve lijekove i pomoćna ljekovita sredstva i odmah pala u depresiju. Kad vidiš koliko tog sranja moraš utrpati u sebe odmah se osjetiš starom.



Amoxil moram piti svakih 12 sati po dvije kapsule. Nikad u životu nisam pila antibiotike a da nisam zajebala pa tako vjerovatno neću ni sada. Claritin moram piti jednom dnevno na tašte. Lupocet po potrebi. Ovo sranje za špricanje u nos peče ko sam vrag tako ni tu neću biti dosljedna. Čaj, med i limun dopizdili su mi već nakon prve šalice. Limunada mi već bolje sjeda. Ove vitamine imam već stoljećima i čisto sumnjam da ću ih piti. Recimo da samo statiraju na fotki radi postizanja efekta ozbiljnosti situacije. Jedino toplomjer redovito koristim jer sam jako razočarana što nemam temperaturu barem 39,9 (ipak sam ja u biti jedna velika megalomanka) jer jebeš ti bolest s temperaturom od 37.5. To je za pičkice. Slaba je utjeha što mi kažu da je 37.5 vrlo ozbiljna temperatura i nije za igrati se, ali svejedno mi to zvuči priično mizerno. Pih!

Vrlo interesantna stvar je i to da nema te bolesti koja mi može sjebati apetit. Primjera radi, za sve normalne bolesnike u obzir dolaze juhice i lagana jela ali ne i za mene. Ja sam jučer mlatila po repi i fažolu.

Među nama, nemam ja baš previše povjerenja u te tablete i sirupe i sprejeve i ostale drogice. Osim toga, ja sam uvijek crna ovca i što vrijedi za druge ne vrijedi za mene. Samo to još liječnica ne zna jer sam s godinama razvila zavidno umijeće mimikrije i stapanja s okolinom. Pa se liječim na svoj način. I sva sreća da nemam dečka jer ta moja medota uključuje gomile kapule i češnjaka i onda sve to skupa obilato zalijem vrućom za konja ubit jakom turkiš kavom.

Liječenje kapulom, češnjakom i limunadom s malo šećera ima na upaljeno grlo otprilike isti učinak kao kopriva na golu guzicu, ali ne kaže se uzalud - ljutu travu na ljutu ranu. Ili tako nekako.

Što da vam još kažem.... vrijeme je gnjilo, ja se osjećam gnjilo, program je kurcu (da, čak i na mom ljubljenom max tv-u, same reprize). Uzmem knjigu, pročitam dvije stranice pa je bacim. Ako me ne boli glava onda me peče grlo, ako me ne peče grlo onda kišem ili me guši kašalj. Nos mi je ili totalno začepljen ili cijedi iz njega kao iz špine. Nitko mi ne dolazi u posjetu jer se boje svinjske gripe. Dopizdilo mi je i ležanje, već me bole leđa. Ako uspijem zaspati obavezno me netko zove ili na kućni ili na mob. Ako ih isključim nastat će opća panika jer "ona nikad ne isključuje telefone".

Pasmater i takvom bolovanju.