Spadate li i vi u one ljude koji nehotice pokupe tuđu kemijsku, upaljač....? Da? E, pa sorry ekipa, ali moram vam reći da me ta osobina strahovito živcira. Ok, znam da to ne radite namjerno, ali svejedno mi nije jasno kako se to može uzeti nešto tuđe a da se uopće ne primjeti i još manje vrati. I ne vadite mi se na rasijanost i smušenost. I ja sam često smušena pa mi se nikad još nije desilo da pokupim tuđi upaljač na primjer i ne vratim ga.

No hard feelings, ali meni to jako miriše na egoizam, aljkavost i neodgovornost. Skoro svaki dan na poslu moram se barem jednom dati u potragu za jebenom kemijskom. Još malo pa ću je morati držati na lancu jer da ih deset imam valjda bi mi svih deset pokupili. Imam kolegicu koja je otišla i korak dalje u svojoj sebičnosti, razmaženosti i egocentričnosti. Iz nekog samo njoj znanog razloga svakoj kemijskoj otkine onaj plastični dio koji služi da se ista za nešto zatakne. Meni to smeta iz više razloga. Kao prvo i osnovno - zar nije dovoljno da je pokupila nešto što joj ne pripada nego još to treba i polomiti. S kojim pravom?! Nema veze što je kemijska tuđa, ona će tu jebenu plastiku otkinuti jer joj smeta. Drugi razlog je što taj "batrljak" koji ostane prokleto grebe i žulja dok pišem pa stalno moram paziti kako je kemijska okrenuta. Ma kidaj ti svojim kemijskama što god hoćeš i koliko hoćeš, ali ostavi moje na miru!

Kad joj neka stvar više ne treba ostavi je bilo gdje. Ali vrlo je interesantno kako digne dreku kad nestane nešto njeno. A kakav tek nered ostavlja iza sebe... Smeća ima svuda samo ne u košu. Uopće se ne trudi pospremiti za sobom poslije marende pa ležerno ostavlja za sobom mrvice, ostatke hrane, prljavu šalicu, čašu, nož... Jednostavno se digne i ode. Dok se još smjelo pušiti u zajedničkim prostorijama to je tek bilo veselje za oči - pepeljara prepuna opušaka a pepeo svuda samo ne u pepeljari. Ponajviše pod stolom. I vjerovatno se sad pitate kako li joj tek izgleda stan. Reći ću vam kako - čišće je nego u apoteci i sve je na svom mjestu! I još nešto - dama je strahovito gadljiva i kad je uhvati žuta minuta uzme alkohol za dezinfekciju pa izriba čitav šalter jer "bože sačuvaj, ona u tom svinjcu ne može raditi, fuj!"

Malo sam se udaljila od teme (takve smo mi žene kad se uživimo u tračanje) ali nije bitno. Poanta je u tome da smatram kako su samožive i egocentrične osobe sklonije nehotičnom uzimanju tuđih stvari. Naravno da se desi situacija kad se nešto treba hitno zapisati pa dohvatiš prvu pisaljku koja ti padne pod ruku, ali onda je valjda poslije vratiš odakle si je i uzeo. Nije mi jasno kako možeš cijeli dan hodati okolo s nečim što nije tvoje a da to ne primjetiš. Ako polomiš vrh jebene kemijske koja nije tvoja (i znaš da nije tvoja, pa nisi takav kreten da ne prepoznaješ svoje stvari) i ako ostavljaš u radnom okruženju za sobom džumbus i svi su ti "šljam i ološ" i jedino si ti kako treba, nisu li to klasični simptomi narcističkog poremećaja ličnosti?

Evo nečeg što sam pronašla na netu:


Za dijagnozu potrebo je zadovoljavati 5 ili više sljedećih kriterija:

1. Grandiozni osjećaj vlastite važnosti (npr. pretjerano isticanje vlastitih postignuća i talenata, očekivanje da se bude priznat kao superioran i bez stvarnih postignuća).

2. Preokupacija fantazijama o vlastitom bezgraničnom uspjehu, moći, izvrsnosti, ljepoti ili idealnoj ljubavi

3. Uvjerenjenje o vlastitoj posebnosti i jedinstvenosti, te da ga/ju mogu razumjeti samo posebni ljudi ili ljudi visokog statusa (ili takve institucije)

4. Zahtjeva da ga/ju drugi bezgranično poštuju i obožavaju

5. Nerazumna očekivanja o posebnom tretmanu i automatskom ugađanju zahtjeva i očekivanja od strane drugih osoba (institucija)

6. Iskorištavanje drugih osoba, tj. korištenje postignuća drugih u postizanju vlastitih ciljeva

7. Nedostatak empatije

8. Česta zavist ili uvjerenje da su drugi zavidni na njega/nju

9. Arogantno, superiorno ponašanje ili stav

Dakle, moja draga kolegica ispunjava u potpunosti čak sedam kriterija!

Ne tvrdim da su svi koji nehotice posegnu za tuđim jer im je određeni predmet u tom trenutku potreban narcisi, ali svakako sam sigurna da određena doza samoljublja postoji u svakome od njih. Da čujem vaše mišljenje...