Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

petak, 26.06.2015.

Zalutao sam

Došao sam i do toga na bazena. Na njemu radi jedna od silnih Maja. Uf dobra je crnka, posebno oči naravno. Mislio sam je pitati da li je glumila u spasilačkoj službi. Otići ću s Vama do bazena. Do tad sam bio pobornik pravuša, ali Maja ima sve argumente koji me navode da promijenim mišljenje. Napokon snovi mi se ostvaruju.
Tu ću te ostaviti, čeka me moja grupa za drugi bazen. Ode Maja i ostavi me samog u bazenu s nepoznatim didom. Majo vrati se!!!, skuhat ću ti hrenovke.
Nemanja me prošvercao na galvanizaciju preko reda. Odah me pokušao galvanizirati do maksimuma, ali mi se noga počela neartikulirano ponašati; rokerska noga.
Idem na večeru u Španjolskom dresu, jedinom koji mi je mama spremila. Kao tipično miško redom sam izvlačio majice i tu je večer došao red na dres. Kad sam sišao u restoran , svi su za mojim stolom bili dresu Srbije. Znao sam da se igra EP u košarci, ali nisam imao pojma tko igra.Za stolom su svi znali odakle sam.
Večerao sam na brzinu i otišao u kafić pored naručiti bezalkoholno pivo. Pored mene je sjeo lik sa majicom Ratko Mladić heroj, toliko znam ćirilice Nisam se digao iz pristojnosti( mogućih batina).Iako svoje mišljenje imam, ali ga je tad bilo bolje zadržati za sebe. Druže da li igraš šah?Pitao me neki gospodin iz Novog Sada. Rekao sam mu da igram i da imam dvije kćeri. Za svaku je dao po jedan dolar da im dam kad dođem kući za sreću.
Od jednom su se svi ustali, osim mene naravno i počeli pjevati srpsku himnu Bože pravde. Večeras se igra historijski meč Srbija:Španija. Mislim kad sam to čuo da sam skoro progutao bocu od piva. Kad se svirala Španjolska himna, a ja jedini u Španjolskom dresu. Nešta si mnogo tih. Šaljem poruku na mobitelu, naravno pravio sam se. Neutralan sam kao Švicarska. Već sam se vidio na traumi. Nitko mi ni riječi nije rekao iako su „MOJI“pobijedili 30 koševa razlike.
Nisam slavio, nego se povukao u svoju hotelsku sobu. Košarku od sad samo gledam iz zaključane hotelske sobe.

nedjelja, 21.06.2015.

More 2013

Luna je mislio sam da će skočiti sa 4 kata kad je vidjela Hanu . Ionako je Luna pas na federe. Stalno skače u vis, pseći rekorder u skoku u vis?. Uvijek skače prema ulazu sa terase u dnevnu sobu. Moj tata je jednom u šali rekao da je okrenemo na drugu stranu skočila bi s zgrade.
Hani sam pokazao nove mobitele. Bio sam uvjeren da kupljena Sony Xperia ide u vodu. Naravno napunio sam amper vode da joj pokažem. Hana dođi da ti nešto pokažem. Čim je napravila stotinjak seflia došla je da vidi.
Naravno, bacio sam mobitel u vodu. Radio je pod vodom. Isuse tata , on radi pod vodom. Izvadio sam ga van nakon par minuta i onda je prestao raditi. Ups, tvornička greška?
Kod mene nije nikako čudo napravio sam sitan previd Sony Xsperia Z ide u vodu, a ova je bila J. Par slova i tolika razlika. Osušit će se mobitel i proraditi. Od tad skoro uvijek čitam što kupujem.
Nijedan čovjek nije dovoljno pametan, jednom je napisao Meša Selimović. Očigledno sam u deficitu sa pamet.i Nema veze ugovor je samo na dvije godine. Brzo ću ti doći tata, pa idemo na more.
Naravno u dogovoreno vrijeme sam Hanu „vratio“ supruzi. Glup je osjećaj vračati vlastito dijete, koda sam ga nekom oteo i posudio.. Priznajem da mi je par puta palo na pamet da Hanu ostavim kod sebe, ali bitnije je od svega bilo se držati dogovorenog.. Onda bi me sigurno ganjali: UD BA( formirali bi je opet), Interpol, KGB, CIA i ostali tuzemni i inozemni organi reda, ali sa njima JOŠ nisam imao posla.
Nisam ni stigao proslaviti ulazak u EU,koji mi je bio dosta rasturen na osobnom planu . Kćeri su mi s mamom otišle u Makarsku. Bojao sam se jedino onog djela puta od Omiša do Makarske, kada se voziš koda letiš. Pišem koda sam ikad išao tim putem, pa ga poznam, a nisam. Tea je bila oduševljena autobusom., jer se do tad nikad nije vozila u njemu Dobro je što sam kupio te mobitele, napokon sam ih mogao čuti i dobiti poneku sličicu sa mora. Loše je u tome što svaki mobitel ne ide u vodu.
Srećom mobitel je ubrzo proradio. Na fizikalnu sam prestao ići, jer mi više baš nije bilo do rehabilitacije. Čekati ću Hana I Teu da se vrate sa mora tjedan dana.Nakon toga napokon ću bar za vikend biti sa kćerima kod kuće.
Njih dvije su mi davale svakodnevno do znanja da nije sve izgubljeno . Napuštenost od supruge mi je teško pala, ali volju za životom su mi davale i daju jedino Hana i Tea.
Kužim samo da ništa ne kužim. Trebalo mi je samo tri tjedna da skužim da je supruga odnijela skoro sve svoje stvari prije nego što me je napustila.
Čim su došle sa mora u dogovoreno vrijeme sa suprugom u petak. Ovaj put nije poštar zvonio nego Hana s Teom. Napokon nakon tri tjedna Tea je kod kuće. Bit će do ponedjeljka, pa onda u petak opet na more sa njima.
Donijela je mali koferčić, kao trgovački putnik. U koferčiću je jedino imala autobus koji sam joj kupio i par autića. Kako da kontroliram emocije, mora sam nekako. Moja mama nije mogla rasplakala se.
Tea je bila malo prestrašena. Nije se za mene nikada uspjela vezati kao Hana, jer ni kriva ni dužna nije nikad saznala kako je to imati „ normalnog“ i zdravog tatu. Taq tri dana sam ih upijao svaki njihov pokret. Išli smo na piće, čak sam popio pivo bezalkohoholno.
U taj ponedjeljak sam ih vratio supruzi oko 10 ujutro, naravno ispred zgrade crvenih ciglica. Tamo je sve počelo, pored sam imao prvi moždani. Doslovno me ništa lijepo , osim lošeg ne veže uz tu zgradu. Jedino dobro bi trebalo biti, jer su mi tamo odobrili osobnu invalidninu. Zbog koje imam osjećaj da sam krpelj društva.
Na povratku me dočekao poštar. Imate preporučenu pošiljku. Sjeo sam na zidić pored ulaza da pročitam. Tužba za razvod braka!( dobro je da sam sjeo) Datum na njoj 19 srpanj, dva dana nakon što me supruga napustila. Zašto je rekla u CZSS-u da nije podnijela tužbu? Standardno ništa mi nije bilo jasno. Pročitao sam tužbu. U njoj je piše psihičko i fizičko nasilje od strane tuženika i da traži da mi se uzme skrbništvo. O čemu ona?Poslao sam joj poruku zašto si to napravila i podnijela takvu tužbu, a skrbništvo i sam znaš da nisam zaslužio da mi uzimaš i tako optužuješ.
Ma to je samo u ljutnji tako napisano, kad sam otišla. Da li mi poručuješ da želiš da umrem kad tražiš alimentaciju od 2200 kn, a znaš da ima 1250 kn svoga jada i bijede. Da li da razliku kradem?Bez obzira na sve moja obveza kao tate je brinuti se o našoj djeci. Ne , ne bi nikad od tebe uzela alimentaciju, znam da sve daješ za kćeri.
Nažalost nemam tolika primanja. Fizički nisam nikad bio nasilan, prema nikome. Može jedino biti psihičko nasilje moja bolest. Bio sam dvije godine gladan, jer nisam mogao ni kapi vode samostalno progutati, pa sam tražio da me supruga nahrani, ali nikad nisam ni pomislio da u njoj kuha dok me hrani.
Osjećao sam se kao neki AL Capone. Bar sad znam na čemu sam i da se rastajem. Nije baš lijep osjećaj biti tužen prvi put u životu, kao ni ostavljen . Tužbu su napisale one žene iz Ženske grupe Brod. One su mi rekle da tako mora pisati i pola toga je u ljutnji napisano, napisala je Ivana. Fizičko i psihičko nasilje su teške optužbe i ne može se tako klevetat nitko, pa ni ja bez i jednog dokaza. Nikad baš nikad nisam imao ni jedne prijave da sam se s nekog istukao ili slično. Svi kojima sam rekao što piše u tužbi opalili su se smijati, jer me poznaju. Prije sam samo u stanju dobiti batine, a još da tučem okolo, pogotovo žene. Osobno mislim da sve one koji tuku žene treba objesit za onu stvar.
Dobio sam veliko „hvala“ od Ženske grupe Brod Pogotovo jer sam im pomagao u kampanjama( volonterski) o borbi protiv nasilja nad ženama . Pa te me žene poznaju, zašto su one i njihova odvjetnica bili u stanju napisati takve optužbe?Sigurno špranca,Svi smo mi muški isti!.Mogu im sam poručiti da nismo. Č ak se i supruga sms raspisala, da to ništa skoro nije istina. Uredno smo sms komunicirali. U prosjeku na svaki 30 sms bi dobio odgovor. Istina je da je takva tužba urudžbirana na Općinskom sudu. Naravno da ću se boriti za kćeri kako i koliko znam. S svojom težinom sam opet krenuo dolje . U ta tri tjedna stresa skinuo sam 10 kg.

Po povratku na s mora odmah sam trebali ići sa Hanom i Teom na more. Ivana se držala dogovora. Jedva sam čekao da vidim Hanu i Teu zajedno kod kuće.
Onih 30 minuta i vikend što sam Teu vidio u CZSS-u, bilo je sve, ali meni u svakom slučaju nedovoljno. Do tad sam o vikend tatama čitao sam o u novinama. Ja to ne želim i ne mogu bit. O stale su mi samo sve njihove stvari i slike, koje bi valjda trebale biti uspomene na neki raniji život.Moj život su jedino one
Brak, ali i rastava mora biti kompromis supružnika u granicama normale. Moral, tolerancija i poštovanje, kriteriji usvojeni u stvaranju i oblikovanju pojedinca, tj., mene, postali su opet borba. Kao neki partizan sam, stalno u nekom gerilskom ratu( gerila na zadatku).
Hana je sama došla, gore u par brojeva prevelikoj odjeći( od sestrične za glavu veće od nje. ataaa, idemo na more!Mama je rekla da se boji Teu pustit sa vama , jer je premala. Da glumim da sam tolerantan, koliko znam imam dvije kćeri i pucam po šavovima. Mislim da je Tea mala, ali čim se vratite sa mora bit će 7 dana kod tebe , pa 7 dana kod mene.
Zbog Hane sam pregrizao to, a i sam ne mogu vjerovati da postajem suparnik i neprijatelj s nekim sa kim sam treba biti u „Dobru i zlu“ Hana idemo na more , iako mi je svaka misao bila Tea.
Nisam ni sanjao da mi se takve gluposti mogu događati u toj 2013.Hana postaje prava cura. 11 joj je godina Tata ja sam u 12-oj. Do 30-e želiš biti stariji , a onda unatrag brojiti svoje godine.
Nisam kužio zašto je Tea mala da ide sa nama, zar smo opasni?Odmah po dolasku na more hodao sam kao budala po kući i snimao Teine igračke i sobu da joj pokažem kad je vidim. Tata i ja bi na more, skoro svaki dan bi mi rekla na mobitelu. Ići ćemo ljubavi još puno puta zajedno. Kada tata?
Na to pitanje, kao ina mnoga nisam ima, a ni znao odgovor. Pred naš odlazak kući došla je Joška iz italije(Antina sestra). Da li želiš da te odvezem na grob od Ante?Kako da ne!. Bilo je čudno što je stalno falio na moru. Bio je to Ante, falili su njegovi koraci i dolasci, kao i priče.
Prvo ćemo otići do stana gdje je Ante živio sa didom i bakom i gdje je umro. Iako smo prijatelji tamo nisam nikad bio.

ponedjeljak, 08.06.2015.

Teško je bit nekom nešta

Vrag je odnio šalu, ljubav ide kroz želudac .Da ne volim svoju suprugu, lagao bi. Odlučio sam se svim dopuštenim sredstvima boriti za nju. Naravno bez upotrebe hladnog oružja čakije, šaka,( jbg., samo mi jedna radi), sačekuša, itd.
Tako sam se odlučio treći dan hodati oko 2 km do bi je dočekao sa sendvičem kada bi izlazila sa posla. Do tad sam hodao najviše 300 m u komadu.
Pola grada je vjerojatno mislilo vidi pijanca. Malo izgledam alkoholizirano kada pričam i hodam. Pijem samo vodu, a želja mi je pivo. Kupio sam taj sendvič. Bio sam sretan što ću joj dati, a mislio sam da će i ona također.
Što si došao, ti mene špijuniraš! Ne moj više dolaziti. Brutalno, ali sam nastavio i dalje dolaziti, jer nisam znao što da radim. Od zdravlja koje mi je bilo prioritet, počeo sam se boriti za vlastitu porodicu. Kako da se borim i sa kim? Da li sa tim „prijateljem“ Zdravkom, a ni ne znam tko je to.
Poštujem sve,nikad mi nije palo na pamet gledati tuđe žene, osim ponekad škicnuti, ali mišljenje zadržati za sebe. Dosadio jesam i sam sebi. Supruga mi je stvarno puno pomogla i kad sam napokon došao malo sebi, zar moram ovako biti prizemljen? Odgovoriti na to pitanje stvarno ne znam.
Napokon smo išli u Zagreb na pregled kod vještaka, da više i to riješim. U tri godine sudovanja nisam vidio suda. Zanimalo me kako izgleda ta bolnica, pošto su mi u njoj spasili život.
Sjetio sam se na ulazu jedino druge zgrade lijevo( žena mi je rekla da sam tamo ležao).U toj zgradi sam bio posebno nemiran pacijent. Do dan danas nije nam jasno zašto su mi tamo vezali lijevu ruku i nogu, iako imam lijevu hemiparezu. Ležao sam još u zgradi desno, to je. Tamo se sjećam da sam imao puno nekakvih elektroda na srcu.Hobi mi je bio čim se probudim desnom rukom skinuti te elektrode., nastavak te priče znate.
Taj Fran Mihaljević liči na neki dom penzionera, s puno zgodnih medicinskih sestara . Moj vještak radi u zadnjoj zgradi lijevo. Primio nas je lijepo i pregledao me od glave do pete. Rekao je napisati nalaz sljedeći tjedan, pa ću napisati kakav je.
Nakon toga smo otišli na kavu sa starim prijateljima Ivanom i Majom, sa kojima je bilo stvarno ugodno, kao i uvijek.
Taj dan čak se nismo ni jednom posvađali.
Vergilije, gdje si?Malo bi mi bila potrebna pomoć da lakše prođem kroz ovaj pakao kroz koji svakodnevno prolazim. Nakon jedne dobre idu dvije loše vijesti, a ponekad i tri, ovisno o horoskopu.
Dobra je vijest bila što sam upotponjavao svoju kolekciju da postanem Borg. Dobio sam gornji i donji most( protezu)Fuuj, koda mi je netko govno u usta. Napokon sam zubat, ali izdržati ću i taj ogavni osjećaj u ustima dok se ne naviknem.
Da li taj Zdravko ima ženu ili nekog?Imao je, ali ga je ostavila.Ima i kćer , koju mu je teško vidjeti.Kćer i teško mu ju je vidjeti. Znam da se opet ponavljam, ali to mi stvarno spada u SF literaturu.
Nisam mogao doći sebi da to moj junak, moja supruga odobrava. Valjda nam je u prirodi, nas Homo sapiensa ili umnih ljudi da istražujemo.
Kao Borg imam vlastite moralne vrijednosti. Na prvom mjestu mi je naravno obitelj. Probao sam opravdavati suprugu i sebe kriviti. Moji vrijednosni sudovi su totalno suprotni.
Da li želiš da idemo sa Teom u Konzum u igraonicu?Potapšao sam je po koljenu. Ti si mene udario! Gotovo je sad odlazim. Skoro sam se opalio smijati na to udario.
Bio je to 17 srpanj, dok sam se okrenuo ona i Tea su već bile na vratima. Tad je zvala nebitnu šogoricu koja je cijelo vrijeme kuhala i petljala se u tuđi brak( dan prije je Hanu poslala da ide tamo spavati).
Vrata su mi se zatvorila pred nosom. Nisam je mogao ma koliko želio zadržati. Mama je moja vidjela to i samo mi je rekla da mi se divi što sam ostao smiren .
Gdje su mi kćeri, na to sam prvo pomislio. Hanu sam zvao na mobitel , ali joj ga je netko ugasio.
Našao sam se pred zidom, napušten kao neki čuko, pardon pas. Poslao sam moje da se idu prošetati, možda nađu gdje su Hana i Tea..
Gledao sam pola sata u cijev od radijatora. Ozdravio sam toliko da se mogu objesiti, da provirim da li ima poslije smrti nešto.
Srećom ili nesrećom razmišljao sam. Netko me mora naći. Kad je meni uništen život , zar da uništim i vlastitoj majki, koja bi me sigurno našla?Nisam mogao, priznajem.
Onaj zli čarobnjak Gargamel garant se poigrava sa mojom sudbinom Kad te hoće, onda te hoće!.
Slijed događaja koji se meni događa u životu spadao bi u neki gadni triler sa elementima horora.
Baka mi je dala savjet :“Sve što čuješ loše na jedno uho, izbaci van na drugo“Drugo uho mi se začepilo i neće van. Kupio sam i štapiće za uši, ali osim smole u njima nema ništa. Pandaci i ostale nevolje i dalje odzvanjaju mojim ušima.Ljudska glupost ; ima li ona kraja? NEMA. Iskustvom čovjek postaje iskusniji i oprezniji..Narav mi je takva da sam opet naivni glupan. U Auschwitzu su puštali plin i ubijali nevine zbog „krivih“ krvnih zrnaca.
Moja krvna grupa je A pozitivna, ni sam ne znam koliko sam je primio od dobrih ljudi.
Šta sam ja kriv ?Često se pitam. Čak me i moj heroj napustio, moja voljena. Vjerovatno ono u :“ sa mnom je ispalo u zlu , bolesti, nevolji...Nije više mogla i rekla mi je : „Zbogom“Mislim na svoju suprugu; veliko joj hvala što mi je pružila ruku, kad je bilo najteže. Možda sam dosadan sa ovim srceparajućim sranjima.Ne znam biti flegmatičan, iako bih volio biti takav da mogu.Hana i Tea su ljubav; moji ponosi.Ponosan što sam im tata, svaki njihov smješak je neprocjenjiv i mojoj suprugi unatoč svemu hvala na svemu. Svoj ljubavi i požrtovnosti koju mi je dala u bolesti.
Pred ciljom se umorila i odustala. Hvala ti Ivana što si mi bila žena!
Pandak vjerujem da zna što mi je napravio, da li ima savjest to njega treba pitati..Život piše horore„Gargamelu, mani se mene!“Dalje idem desetkovan, ali ne sam!
Moram pronaći kćeri, jer bez njih sam nitko i ništa.
Kukati svi možemo, sudbina piše čudne priče.
Vještak je u svome pisanom nalazu potvrdio odbacio sve navode od tuženika koji bi trebali ići u obranu. Radi Ivana, Bojana, Emilije, ostalih nastradalih i naravno sebe moram sa tim sudom ići do kraja. On mi je nažalost postao sekundaran, a primarna bitka za vlastitu djecu. 2.12 2013 bi konačno trebao završiti sa vještakom infektologom, jer će se tada očitovati na ročištu o navodima tuženika. Bemti naše sudove: pisano, usmeno, pomoću pošte, goluba pismonoše, a koliko tih pravnih kakanja.
Dugački su mi ti dani bili u neznanju gdje su Hana i Tea. Suprugi sam slao poruke, ali su bile ravne koda ih šaljem zidu. Na njih odgovora nije bilo. Slijedeći korak je bio odlazak u zgradu od crvenih ciglica zvanu CZSS. Socijalna radnica je odmah uljudno rekla da će pronaći moje kćeri i da će dogovoriti susret. Susret sa vlastito djecom? Da li sam počinio neki zločin da ne znam?
Prolaznika na cesti susretnem, ali svoje kćeri mi je malo to much za psihu.. Budala kakav jesam 19 srpnja sam saznao da su mi kćeri kod ne tako bitne, a po svemu bitne šogorice.
Mama je čim smo to saznali otišla kod suprugine tete , koja je kuća pored. Rekla je samo da bi vidjela svoje unuke. Odmah je upozorena da ako dotakne ogradu od te šogorice da će se zvati policiju.B rojali su joj nešto o meni i mojim grijesima, da ni sam nisam znao da ih imam toliko.
Sa šogoricom me to priznajem iznenadilo, jer je godinama ljetovala sa svojom porodicom kod mene na moru. Toj ženi, kao ni supruginoj teti, nikad apsolutno nisam ništa napravio. Odjednom sam postao glavni za pljuvanje.
Minute su mi bile, kao godine, a sati kao život. Jedini motiv za dalje su mi bile kćeri. Nisam ni suprugu mogao shvatit da mi ništa, baš ništa od toga nije rekla u lice.
Da li mogu čuti kćeri minutu bar jednu?U očaju sam slao poruku supruzi. Nakon par minuta zazvonio mi je mobitel. Tea je bila. Tata tvas najviše voli i falite mi jako.. Zvućala mi je sva uplašeno, jer je imala tek četiri godine. Kad sam pitao da li mogu čuti Hanu. Čuo sam samo Dosta i netko je prekinuo vezu.
59 sekundi mi je štopan razgovor sa Teom. Bio je to 20 srpnja. Bio sam sretan jer sam napokon čuo kćer. Da li je Hana ljuta na mene nije mi bilo jasno.
Eeeeeeeeeeeee;T u sam tatice dosla sam nema mi wi fi na mobu.
Napokon bila je to Hana, javila mi se putem fejsa iz wc-a od šogorice
vise nikad necu bit sretna. sve dok ne dodemo kuci s mamom ako ne ja cu zvat hrabri telefon . Odgovorio sam joj : Budi hrabra srećo moja, jer sam bio šokiran i .Odakle ona zna za hrabri telefon? Nisam znao što da napišem .Pisala je toliko odraslo za curicu od 12 godina.
Hana Krnić ma sve ce bit ok ako ne ja cu s teom doc kuci sama sutra .Kasnije sam saznao da su to stvarno i pokušale, ali da su Tea i Hana ulovljene u pokušaju bijega.Još sam saznao i da joj je ne bitna šogorica izvadila sim karticu iz mobitela da me ne čuje. Odakle tolika mržnja?Ako treba kopati ću tunel kao Vijetnamci , sa jednom rukom da dođem do kćeri od Ivane i mene.
Otišao sam u zgradu crvenih ciglica i pokazao razgovor bivšoj ravnateljici CZSS-a koja se zgrozila.Tad je došla moja socijalna radnica i rekla mi da nisam tako smio razgovarati sa svojom kćeri.Kako da razgovaram, osim da joj probam dati ohrabrenje.
Dogovorila sam se sa majkom da sutra vidiš kćeri u 13 h.Taj dan sam još S tatom otišao u HT, gdje smo potpisali obiteljsku tarifu i kupili tri mobitela . Nadam se da se više neće događati da mi se kćeri vade kartice da me ne čuje.
Ujutro sam otišao u Presoflex kupiti Tei poklončić( tad sam i saznao da je famozni Zdravko radio tamo, ali je premješten). Imao sam još 100 kn. Kupio sam Tei autobus. Uvijek je više volila autobuse od lutkica. Ponio sam autobus i mobitele u CZZS.
Gospodine Krnić , nešta ste uranili. Jak sam ja gospodin, više sam urbana seljačina. Sjeo sam i čekao svoju obitelj. Bojao sam se reakcije, da li će me i vlastite kćeri odbaciti.
Penjanje i evo mojih najmilijih. Koda ih nisam vidio godinama. Ivana je došla u pratnji sestrične Tine, o kojoj mogu stvarno mogu samo pozitivno napisati. Valjda su se bojali „opasnog“ Vanje,ali sam bokser, skakava, palicu i kuhaču ostavio kod kuće.
Hana mi je potrčala u zagrljaj i rasplakala se, kao što je i mene rasplakala. Volim te tata.Teu je Ivana držala. A njena sestrična me gledala kao ratnog zločinca.
Tea me je gledala pomalo uplašeno, mogao sam joj jedino nogu dotaknuti. Hana i Tea su mi sve, one su ja i bit moga postojanja.
Možemo ući unutra. Socijalna radnica je Tinu zamolila da napusti sobu. Valjda su očekivali da ću nešta nasilno uraditi. Tata ti je kupio nešto rekla je socijalna radnica Tei. Tea je uzela poklon i kad je vidjela autobus nasmijala se. Da li ste podnijeli zahtjev za rastavu braka?Nisam odgovorila je supruga.
Da li bi htjeli pustiti Hanu i Teu na more sa mamom? Ona bi onda pustila njih sa vama. Naravno da može, tu sam za svaki kompromis. Hana bi večeras prespavala kod kuće, ali da je mami vratite do 12 sutra. Emocije koliko mogu pojedinca pucati, mislim da su sve u jednom bile baš tada u meni.
Tea će kad se vratimo sa mora. Hana je sva sretna počela trčati kući. Morao sam je vratiti da pozdravi mamu. Tina je u hodniku brojala što ide kod mene. Bio sam sretan što sam napokon vidio kćer da je pitam zašto to radi?

ponedjeljak, 01.06.2015.

Jebo te led

Baka mi je stara alternativka. Odlučila mi je platiti nekakav vegatest u poliklinici Novamed. Donirala je za pregled 600 kn i za put 400 kn. Sve u svemu ode bakina mirovina.
Poliklinika u odnosu na bolnice gdje sam do sada bio izgleda kao svemirski brod.U čekaonici LCD, Gloria, Story i nekakvi časopisi o biljkama koje sam preskočio,
Uđite unutra supruga i vi. Sad će vas doktor Fedor primiti. Nisam imao pojma u kakvu ambulantu idem , a i obično o ničem nemam pojma. Pogledao sam kao i obično oko sebe, ali unutra nije bilo ni ijedne injekcije, stetoskopa, a i nije se osjetio onaj jeftini bolnički miris po najjeftinijim sredstvima za dezinfekciju.
Skinite lijevu čarapu i možemo početi, samo da popijem gutljaj čaja. Kud baš čarapu?Taj sam dan obukao baš neku olinjalu , tako da mi je stopalo poprimilo boju čarape. Prsti su mi bili crni, kao da sam došao iz polja a ne taksija.
Vegatest izgleda kao aparat za lemiti Borgove. Čim me dotakao sa tim aparatom aparat je počoludi, nije bibikao, nego više cijukao. .Kao da sam u prvoj sezoni Zvjezdanih staza. Kazaljke su ludovale , a meni je noga počela se tresti od straha. Bokte , pomislio sam , koju sad dijagnozu imam?
On je zamišljeno prebirao i vago po travama. Ako bude sreće popušit ćemo joint. Naravno te sreće nisam bio Imate virus unutarnje konjske bradavice!!!.Dobro je neće me lemiti sa štapićem koji je držao na mome palcu( metalni instrument za mjerenje spojen na vegatest).
Skoro sam se opalio smijati, ali zbog pristojnosti nisam. Konjske bradavice??Zašto baš konj, što je on skrivio?
Vanja konjske bradavice ti sstišću vene u mozgu iznutra.Zbog toga imaš manju opskrbu kisika i jaki spazam u šaci. Postoji terapija, pregled ću ti neću naplatit pregled, a terapiju si sam kupii. Sestra će ti napisati terapiju.
Terapija je izgledala otprilike ovako. Sestro napišite da popije 30 l čaja od šipka, 2 l od kamilice, 2 l od sljeza, a neka u među vremenu žvače korijen od crvene alge. Kontrola po popijenoj i prožvakanoj terapiji. Pa nisam ja žaba!
Supruga i ja smo se po izlasku blijedo pogledali. Ništa baš ništa nam nije bilo jasno, osim da nam nije naplatio pregled.
Odnos supruge i mene je postao sve hladniji. Hoćeš li me odvesti u udrugu invalida? Idi pješke!To je 3 km pomislio sam , a nisam siguran da toliko mogu hodati..
Misliš samo na sebe i sve je tebi podređeno!To je naš prvi verbalni okršaj. Nekako je sa vremenom naš odnos postao dosta hladan.
Dobar dio krivice bio i u meni, jer sam se navikao ovisiti o drugima, najviše o supruzi.U među vremenu postao sam dosta samostalan. Tuširanje, oblačenje, sve sam to savladao. Falillo mi je još ono famozno brisanje guzice lijevom rukom i ponovna resocijalizacija. Ma to je samo prolazna faza našeg odnosa i brzo će proći. Još je samo trebalo odlučiti za koga ću glasati na izborima za EU parlament.
Zna se jedino za koga neću.
Vanja sjedi, moram ti nešto reći! Moja mama je sva uplakana došla do mene. Umro ti je prijatelj Ante. Doslovno sam sjeo i ostao paf.
Ante je umro u snu. Zadnji put kad sam ga vidio na moru, bio sam sretan. Nismo se ni pošteno pozdravili, a smrt ga je uzela sebi.
Na sahranu mu nisam mogao ići, jer smo kasno saznali.
Doslovno kad netko umre prebireš po svojim moždanim vijugama i sjećanjima. Uz njega je sve bilo lijepo, ali je imao samo 46 godina.
Čak ni život ne shvaćate, kako ćete onda smrt shvatiti? Pitanje na koje apsolutno nemam odgovor, a na skoro sve bar imam nekakav odgovor.
Izdalo ga je srce nažalost, koje je bilo veliko, preveliko za ovaj svijet. Mrzim riječ zbogom.Za njega su mi samo ostale tri riječi Doviđenja moj prijatelju!
Naučio sam nekako da je smrt dio života. Život je ipak lijep i treba ga maksimalno iskoristiti , a velike količine lošeg što prije zaboraviti.
Loše sam pokušavao iz sebe izbaciti pisanjem. Preživljene traume morao sam staviti na papir,, hehe, tko još koristi papir, pardon hard disk.
U kolikom apsurdisanu živimo pokazali su izbori za EU parlament. Hdz i SDP su se muški potukli, ali plavi su za malo pobijedili.
Da apsurd bude potpun najveći broj preferecijalnih glasova je osvojila Ruža Tomašić, koja je euroskeptik.10 tisuća razloga u valuti EU, su dovoljan razlog da promijeniš mišljenje.
Pazio sam za koga ću glasati i kao pravi Slavonac , glasao sam za Istranina, koji je samo u Istri uvjerljivo pobijedio. Kod nas sam valjda ja jedini glasao za njega.
Javila mi se odvjetnica da je napokon sve riješeno sam mojim medicinskim kartonom i da je kod vještaka. Zvat će me u lipnju na vještačenje u Fran Mihaljević.
Desatak dana poslije moga rođendana. Standardno oko 11 navečer sam se spremao ići leći. Čuo sam kako u torbi od supruge vibrira mobitel. Uzeo sam ga da ga joj dam.
Prvo što sam skužio da mi je taj mobitel nepoznat. Zar me toliko moždani opalio da nemam pojma kakav mi supruga ima još jedan mobitel?
Pogledao sam u njega, a u njemu samo jedan broj u imeniku pod nazivom“Dragimoj“, koji je to sad. Pročitao sam poruka, ali o njima ne želim pisati. Čuo sam i osjetio kako mi kiborgovsko srce sve brže lupa. Samo što mi se nije počelo pušit iz ušiju.
Otišao sam do supruge i pokazao joj taj mobitel. Po naravi je skulirana. Čim je vidjela taj mobitel počela mi ga je otimati. Moj svijet se počeo urušavati, gore nego kad sam se borio za život. Tko je Dragimoj?Neću ti reći , to je moj prijatelj!.
Kad bubnem , onda stvarno bubnem. Da li ga možeš zvati na kavu, ako ti je prijatelj?, jer ti moje sve muške i ženske dobro poznaješ. Taj lik mi je bio tad totalna enigma. Naravno nije htjela mi ni reći ni tko je to, ni ništa o njemu, osim da ima kćer koju mu je teško vidjeti. Kava je u startu otpala.
Kako nekom može biti teško vidjeti vlasto dijete. Stvarno ne kužim.
Smirio sam se koliko sam mogao i odlučio boriti za suprugu naravno koliko mogu, iako me znatiželja jela iznutra.
Obuzeo me osjećaj ljubomore , kao i negativne misli na gubitak najmilijih . U mome slučaju to je bio strah da će me supruga napustiti i odvesti kćeri sa sobom.
Dok je spavala pogledao sam na povijest u njenom laptopu. Opet sam ostao paf. Ona koristi drugi mail, kao što bi Delić rekao“Ljudi moji je li to moguće“. Kao što je kod mene sve moguće i to je moguće.
Sve su povijesti njenog kompjutera svodilo na jedno ime Zdravko Mirković, koji je sad taj. Ušao sam u sobu i samo rekao to ime. Ležala je još pet sekundi.
Sad odlazim demonstrativno se digla. Gdje odlaziš? Napuštam te! Nemoj ići nigdje Idem ja na psihijatriju. Možda je u meni problem.
Ako je ikad postojala dilema jesam li puknut ili nisam; više je nema:Puknut sam čak sam i dijagnozu dobio( jebeš pacijenta bez dijagnoze). Da bude uvjerljivije hitna me dovezla u bolnicu.
Do sada sam uredno posjetio skoro sve odjele u brodskoj bolnici, osim urologije i plućnog.
Stali smo ispred ambulante: tri puta smo pozvonili iako smo bili ispred hitne ambulante( hitne uPM).
Nakon trećeg pokušaja otvorila je sestra ; koja izgleda kao da radi na psihijatriji i u slobodno vrijeme se bavi sado-mazo origjama. Sa žvakom u ustima prvo pitanje:"Što trebate, jel imate dogovoreno?"" Pa ne , preko veze idemo u ludaru, ni uputnice nemamo"; tu je naš razgovor završio i sado mazo sestra je otišla.
Nakon desetak minuta čekanja primio me dr. psihijatar.Malo sam sobu njegovu pogledao, nema luđačke košulje, pile, čekiča. Srećom znam dr.-a iz boljih dana.
Nakon kratkog razgovora, izjadao sam mu se, bez puštene suze( supruga je pustila par).Vani me čekala moja ne tako bitna šogorica. Tad sam počeo pušiti teorije zavjere. Vanja samo glumi da je bolestan. Glumim toliko dobro da ću se kandidirati za Oscara iako ni filma nisam snimio.
Dr je rekao da su moji problemi sa ponašanjem normalni sa obzirom što sam prošao. Uvijek u bolnici šlag ide na kraju, a to je dijagnoza( osim ako nije kriva).
Organski afektivni poremećaj; pa što da kažem, osim uljudne dobrodošlice: "Još jedna dijagnozo dobro: došla u moju kolekciju". Terapiju sam pio doslovno jedan puta. Lud jesam, ali piti 1/ 4 male tablete je stvarno nemoguće.

Prosinac 2025 (2)
Studeni 2025 (3)
Rujan 2025 (1)
Kolovoz 2025 (1)
Lipanj 2025 (2)
Svibanj 2025 (2)
Travanj 2025 (1)
Ožujak 2025 (2)
Veljača 2025 (4)
Siječanj 2025 (5)
Prosinac 2024 (2)
Studeni 2024 (3)
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)