More 2013

nedjelja, 21.06.2015.

Luna je mislio sam da će skočiti sa 4 kata kad je vidjela Hanu . Ionako je Luna pas na federe. Stalno skače u vis, pseći rekorder u skoku u vis?. Uvijek skače prema ulazu sa terase u dnevnu sobu. Moj tata je jednom u šali rekao da je okrenemo na drugu stranu skočila bi s zgrade.
Hani sam pokazao nove mobitele. Bio sam uvjeren da kupljena Sony Xperia ide u vodu. Naravno napunio sam amper vode da joj pokažem. Hana dođi da ti nešto pokažem. Čim je napravila stotinjak seflia došla je da vidi.
Naravno, bacio sam mobitel u vodu. Radio je pod vodom. Isuse tata , on radi pod vodom. Izvadio sam ga van nakon par minuta i onda je prestao raditi. Ups, tvornička greška?
Kod mene nije nikako čudo napravio sam sitan previd Sony Xsperia Z ide u vodu, a ova je bila J. Par slova i tolika razlika. Osušit će se mobitel i proraditi. Od tad skoro uvijek čitam što kupujem.
Nijedan čovjek nije dovoljno pametan, jednom je napisao Meša Selimović. Očigledno sam u deficitu sa pamet.i Nema veze ugovor je samo na dvije godine. Brzo ću ti doći tata, pa idemo na more.
Naravno u dogovoreno vrijeme sam Hanu „vratio“ supruzi. Glup je osjećaj vračati vlastito dijete, koda sam ga nekom oteo i posudio.. Priznajem da mi je par puta palo na pamet da Hanu ostavim kod sebe, ali bitnije je od svega bilo se držati dogovorenog.. Onda bi me sigurno ganjali: UD BA( formirali bi je opet), Interpol, KGB, CIA i ostali tuzemni i inozemni organi reda, ali sa njima JOŠ nisam imao posla.
Nisam ni stigao proslaviti ulazak u EU,koji mi je bio dosta rasturen na osobnom planu . Kćeri su mi s mamom otišle u Makarsku. Bojao sam se jedino onog djela puta od Omiša do Makarske, kada se voziš koda letiš. Pišem koda sam ikad išao tim putem, pa ga poznam, a nisam. Tea je bila oduševljena autobusom., jer se do tad nikad nije vozila u njemu Dobro je što sam kupio te mobitele, napokon sam ih mogao čuti i dobiti poneku sličicu sa mora. Loše je u tome što svaki mobitel ne ide u vodu.
Srećom mobitel je ubrzo proradio. Na fizikalnu sam prestao ići, jer mi više baš nije bilo do rehabilitacije. Čekati ću Hana I Teu da se vrate sa mora tjedan dana.Nakon toga napokon ću bar za vikend biti sa kćerima kod kuće.
Njih dvije su mi davale svakodnevno do znanja da nije sve izgubljeno . Napuštenost od supruge mi je teško pala, ali volju za životom su mi davale i daju jedino Hana i Tea.
Kužim samo da ništa ne kužim. Trebalo mi je samo tri tjedna da skužim da je supruga odnijela skoro sve svoje stvari prije nego što me je napustila.
Čim su došle sa mora u dogovoreno vrijeme sa suprugom u petak. Ovaj put nije poštar zvonio nego Hana s Teom. Napokon nakon tri tjedna Tea je kod kuće. Bit će do ponedjeljka, pa onda u petak opet na more sa njima.
Donijela je mali koferčić, kao trgovački putnik. U koferčiću je jedino imala autobus koji sam joj kupio i par autića. Kako da kontroliram emocije, mora sam nekako. Moja mama nije mogla rasplakala se.
Tea je bila malo prestrašena. Nije se za mene nikada uspjela vezati kao Hana, jer ni kriva ni dužna nije nikad saznala kako je to imati „ normalnog“ i zdravog tatu. Taq tri dana sam ih upijao svaki njihov pokret. Išli smo na piće, čak sam popio pivo bezalkohoholno.
U taj ponedjeljak sam ih vratio supruzi oko 10 ujutro, naravno ispred zgrade crvenih ciglica. Tamo je sve počelo, pored sam imao prvi moždani. Doslovno me ništa lijepo , osim lošeg ne veže uz tu zgradu. Jedino dobro bi trebalo biti, jer su mi tamo odobrili osobnu invalidninu. Zbog koje imam osjećaj da sam krpelj društva.
Na povratku me dočekao poštar. Imate preporučenu pošiljku. Sjeo sam na zidić pored ulaza da pročitam. Tužba za razvod braka!( dobro je da sam sjeo) Datum na njoj 19 srpanj, dva dana nakon što me supruga napustila. Zašto je rekla u CZSS-u da nije podnijela tužbu? Standardno ništa mi nije bilo jasno. Pročitao sam tužbu. U njoj je piše psihičko i fizičko nasilje od strane tuženika i da traži da mi se uzme skrbništvo. O čemu ona?Poslao sam joj poruku zašto si to napravila i podnijela takvu tužbu, a skrbništvo i sam znaš da nisam zaslužio da mi uzimaš i tako optužuješ.
Ma to je samo u ljutnji tako napisano, kad sam otišla. Da li mi poručuješ da želiš da umrem kad tražiš alimentaciju od 2200 kn, a znaš da ima 1250 kn svoga jada i bijede. Da li da razliku kradem?Bez obzira na sve moja obveza kao tate je brinuti se o našoj djeci. Ne , ne bi nikad od tebe uzela alimentaciju, znam da sve daješ za kćeri.
Nažalost nemam tolika primanja. Fizički nisam nikad bio nasilan, prema nikome. Može jedino biti psihičko nasilje moja bolest. Bio sam dvije godine gladan, jer nisam mogao ni kapi vode samostalno progutati, pa sam tražio da me supruga nahrani, ali nikad nisam ni pomislio da u njoj kuha dok me hrani.
Osjećao sam se kao neki AL Capone. Bar sad znam na čemu sam i da se rastajem. Nije baš lijep osjećaj biti tužen prvi put u životu, kao ni ostavljen . Tužbu su napisale one žene iz Ženske grupe Brod. One su mi rekle da tako mora pisati i pola toga je u ljutnji napisano, napisala je Ivana. Fizičko i psihičko nasilje su teške optužbe i ne može se tako klevetat nitko, pa ni ja bez i jednog dokaza. Nikad baš nikad nisam imao ni jedne prijave da sam se s nekog istukao ili slično. Svi kojima sam rekao što piše u tužbi opalili su se smijati, jer me poznaju. Prije sam samo u stanju dobiti batine, a još da tučem okolo, pogotovo žene. Osobno mislim da sve one koji tuku žene treba objesit za onu stvar.
Dobio sam veliko „hvala“ od Ženske grupe Brod Pogotovo jer sam im pomagao u kampanjama( volonterski) o borbi protiv nasilja nad ženama . Pa te me žene poznaju, zašto su one i njihova odvjetnica bili u stanju napisati takve optužbe?Sigurno špranca,Svi smo mi muški isti!.Mogu im sam poručiti da nismo. Č ak se i supruga sms raspisala, da to ništa skoro nije istina. Uredno smo sms komunicirali. U prosjeku na svaki 30 sms bi dobio odgovor. Istina je da je takva tužba urudžbirana na Općinskom sudu. Naravno da ću se boriti za kćeri kako i koliko znam. S svojom težinom sam opet krenuo dolje . U ta tri tjedna stresa skinuo sam 10 kg.

Po povratku na s mora odmah sam trebali ići sa Hanom i Teom na more. Ivana se držala dogovora. Jedva sam čekao da vidim Hanu i Teu zajedno kod kuće.
Onih 30 minuta i vikend što sam Teu vidio u CZSS-u, bilo je sve, ali meni u svakom slučaju nedovoljno. Do tad sam o vikend tatama čitao sam o u novinama. Ja to ne želim i ne mogu bit. O stale su mi samo sve njihove stvari i slike, koje bi valjda trebale biti uspomene na neki raniji život.Moj život su jedino one
Brak, ali i rastava mora biti kompromis supružnika u granicama normale. Moral, tolerancija i poštovanje, kriteriji usvojeni u stvaranju i oblikovanju pojedinca, tj., mene, postali su opet borba. Kao neki partizan sam, stalno u nekom gerilskom ratu( gerila na zadatku).
Hana je sama došla, gore u par brojeva prevelikoj odjeći( od sestrične za glavu veće od nje. ataaa, idemo na more!Mama je rekla da se boji Teu pustit sa vama , jer je premala. Da glumim da sam tolerantan, koliko znam imam dvije kćeri i pucam po šavovima. Mislim da je Tea mala, ali čim se vratite sa mora bit će 7 dana kod tebe , pa 7 dana kod mene.
Zbog Hane sam pregrizao to, a i sam ne mogu vjerovati da postajem suparnik i neprijatelj s nekim sa kim sam treba biti u „Dobru i zlu“ Hana idemo na more , iako mi je svaka misao bila Tea.
Nisam ni sanjao da mi se takve gluposti mogu događati u toj 2013.Hana postaje prava cura. 11 joj je godina Tata ja sam u 12-oj. Do 30-e želiš biti stariji , a onda unatrag brojiti svoje godine.
Nisam kužio zašto je Tea mala da ide sa nama, zar smo opasni?Odmah po dolasku na more hodao sam kao budala po kući i snimao Teine igračke i sobu da joj pokažem kad je vidim. Tata i ja bi na more, skoro svaki dan bi mi rekla na mobitelu. Ići ćemo ljubavi još puno puta zajedno. Kada tata?
Na to pitanje, kao ina mnoga nisam ima, a ni znao odgovor. Pred naš odlazak kući došla je Joška iz italije(Antina sestra). Da li želiš da te odvezem na grob od Ante?Kako da ne!. Bilo je čudno što je stalno falio na moru. Bio je to Ante, falili su njegovi koraci i dolasci, kao i priče.
Prvo ćemo otići do stana gdje je Ante živio sa didom i bakom i gdje je umro. Iako smo prijatelji tamo nisam nikad bio.

21.06.2015. u 19:42 • 2 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

nedjelja, 21.06.2015.

More 2013

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo