Pogledi okoline ubijaju nas bolesnike.Svakim novim korakom u javnosti; pitam se "Da li me tko gleda?".U prolazu se osvrčem da li me tko gleda, da li mi slina curi iz usta..., postavljam si previše pitanja.Vjerovatno ljudi žive svoje živote i nemaju se vremena osvrtati na mene.Zdravim ljudima normalno je otići u trgovinu, a meni koda je trgovina ograđena ko neki logor, u koji imam neki strah uči.
Bojim se pogleda pitanja i žamora baba iza mojih leđa.Hendikep je nešto sa
čime ću se morati nositi cijeli život.Moram si utuvit u to malo mozga što mi funkcionira, da me boli ona stvar za to šta ljudi misle o meni.Kad odem jednom u trgovinu, pitat ću se:"Da li će me na blagajni razumjeti?"
Uf nije lako biti drugačiji Budi svoj,pa makar i različit..
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com