Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

četvrtak, 29.03.2012.

TUŽBE

Svakog dana se sve više priča o temi pogrešnog liječenja, a presuda ni u tragovima.
Pitam se zar su doktori stvarno nadljudi? Većinom nosom paraju nebo, oni da su krivi , ne.
Krivi su pacijenti, a ta gospoda nikada.Sramota je slučaj Maškarin dečko se već sudi 6 godina i ostarit će do presude
Meni su tek dvije godine od kako sam tužio.Što se dogodilo u te dvije godine suda - NIŠTA osim vještačenja, kojim je utvrđena liječnička greška
nadam se da ću pravdu dočekati i da će biti objektivna

29.03.2012. u 18:00 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 20.03.2012.

MOJA OBITELJ

Pitam se ima li pravde na ovo svijetu. Svakog dana se susrečem sa zlobom, zavisti i šupcima od ljudi
Takvih je poprilično u ljepoj našoj.
Svatko gleda svoj interes i kako bi drugog potkopao.Sa druge strane dok čovjek ne osjeti šta je imati , pa ne imati spozna kakvi su ljudi.Ne želim raditi nikakvu psihoanalizu , jer to i neznam.
U bolesti sam stvorio svoj neki svijet koji je virtualan i ni malo stvaran, pun kurtuazije i sučuti od ljudi, od kojih mi ništa ne treba.
Moja sreča je što je moja obitelj uz mene, pogotovo kčeri koje su moje svjetlo. Starija kčer je razlog zbog kojeg sam opet prohodao. U krapinskim toplicama sam zamišljao kako me čeka na kraju hodnika i to mi je davalo snagu da počmem hodati i da dođem do nje. Ona me se sječa dok sam bio zdrav, za razliku od mlađe: koja je dobar dio života provela uz mene po bolnicama. Naravno sve vrijeme me prati moja žena, koja je ni kriva ni dužna osuđena na muža nesposobnog za samostalan život.
Nadam se da će biti bolje i da ću i mlađu kčer nosati i da me se neće bojati. Nada me drži i daje mi snagu, a moja snaga je moja obitelj

20.03.2012. u 11:09 • 0 Komentara • Print • #

subota, 17.03.2012.

ŠVORC

Evo mene opet nakon par dana, bio sam u Zagrebu na vježbama kod logopeda. Govorio sam masu riječi koje moja kčer od dvije godine bolje izgovara, a ni ja ne kužim šta znaće. TATA, VANJA, ABU, AGU.., SA 31 SAM POSTAO MALO DIJETE. Inaće logopedica je stvarno super. Mislim da sam na tim vježbama u prednosti, jer imam grlo, vježbam sa laringektomiranima, koji nemaju glasa, pa govore iz jednjaka.
Unatoč svojoj nevolji još imaju i zbor, bit će večeras na tv-u u nekom natjecanju zborova.Stariju kčer smo upisali na odbojku i oduševljena je. Ovaj tjedan smo platili i i razliku medicinskog vještačenja u mom slučaju, pa smo švorc.

17.03.2012. u 09:57 • 0 Komentara • Print • #

ŠVORC

17.03.2012. u 09:57 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 12.03.2012.

DORUČAK

Preko 700 dana je prošlo da nisam ništa jeo na usta.
Napokon neki dan sam uspio doručkovati čokolino i progutati phemiton.Sad razmišljam o vađenju PEG-a, jupi za mene.Još da mi je pojesti te čevape i zapaliti tu ljigavu cijev u meni

12.03.2012. u 09:25 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 08.03.2012.

HZZO

HZZO je leglo največih šupaka, tri puta su mi već odbili toplice, više se nemam kome ni žalit.
Nije mi jasno koji su njihovi kriteriji.pacijent je njima sekundaran, ako ima vezu postane primaran.
Naravno kad sam bio u toplicama prije dvije godine, tamo su dolazili dobro potkoženi doktori puni love i o njima se vodila posebna skrb, iako su hodali. Neka više hvala

08.03.2012. u 09:43 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 05.03.2012.

PITA I BANANICA

Već sam napisao da sam hipohondr, definitivno jesam. Svaki dan ispočetka proživljavam svojih 7 mjeseci u bolnici.
Nemam PTSP, tj rata i puške nisam vidio, bio sam dijete u to vrijeme.
Svaku večer kad legnem ispočetka sam na renimaciji: nije mi jasno koju bolest imam( u bolnici su mi lječili tuberkolozni menigitis koji nisam imao), oko mene vidim kako se doktori oživljavaju pacijente i kako se obitelji opraštaju od najmilijih. Stalno sam u bolnici bio u iščekivanju svoje žene, kad dođe ne bi se baš napričali jer imao sam kanilu, pa sam joj onda pisao.
Uf što sam stalno bio ljut , nemam pojma zašto zabrijao sam da će mi ona donijeti pitu od jabuka. Dani su prolazili, ali ona pitu nije donosila. Čak sam se pomišljao i rastati zbog pite
Zamišljao kako ona nosi pitu, ali nisam joj imao sa čim javiti da požuri.
Eh da trebalo je meni vremena da skužim, pa ja ne mogu jesti.
Prvo sam zaželio bananicu , što je ona donijela- njezina greška:počeo sam se gušiti, jer sam si umislio da mogu bananicu progutati odjednom. Da skratim ta bananica je izašla na kanilu. Sve je prošlo ok, osim što su sestre pomislile da me žena želi likvidirati
Sa vremenom zaboravio sam na bananicu i pitu, sad sanjam čevape i pivu

05.03.2012. u 16:35 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 04.03.2012.

rupa

Bolest je borba svaki dan, jedan prehodan metar više daje mi osječaj koda sam Rocky Balboa,Dobar dio nas šlagiranih ostane i bez toga metra cijeli život. Sto puta sam pomislio da bih dao život samo da jedan dan mogu biti onaj stari: nosati svoju djecu, otiči na čevape i pivu sa ekipom.
Više nema ni ekipe ni pive. Nevjerovatno pomogli su mi ljudi koje sam u najmanju ruku izbjegavao i obitelj. KĆERI su se već navikle na tatu invalida, koji teško priča jede na crijevo.Vole mi i takvog, iako se mlađa buni kada pokušavam jesti na usta.ona kaže tata ima rubu u stomaku. BLJAK

04.03.2012. u 09:39 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

četvrtak, 29.03.2012.

TUŽBE

utorak, 20.03.2012.

MOJA OBITELJ

subota, 17.03.2012.

ŠVORC

ŠVORC

ponedjeljak, 12.03.2012.

DORUČAK

četvrtak, 08.03.2012.

HZZO

ponedjeljak, 05.03.2012.

PITA I BANANICA

nedjelja, 04.03.2012.

rupa

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo