Bolest je borba svaki dan, jedan prehodan metar više daje mi osječaj koda sam Rocky Balboa,Dobar dio nas šlagiranih ostane i bez toga metra cijeli život. Sto puta sam pomislio da bih dao život samo da jedan dan mogu biti onaj stari: nosati svoju djecu, otiči na čevape i pivu sa ekipom.
Više nema ni ekipe ni pive. Nevjerovatno pomogli su mi ljudi koje sam u najmanju ruku izbjegavao i obitelj. KĆERI su se već navikle na tatu invalida, koji teško priča jede na crijevo.Vole mi i takvog, iako se mlađa buni kada pokušavam jesti na usta.ona kaže tata ima rubu u stomaku. BLJAK
Post je objavljen 04.03.2012. u 09:39 sati.