Već skoro dvije godine idem na fizikalnu terapiju. Pola godine idem pješke sa ženom, nekih 500 m za kojih meni treba 10 min. Terapija je ok , jedino ne vidim neke rezultate. Ruka gore, ruka dole , to se zove aktivna terapija.
Do sad sam bio pasivan, a sad sam ko aktivan moš mislit.
Zanimljivo mi je gledati oko sebe didove i babe kako vežbaju.Babe su najbolje dolaze u šeširima koda idu na modnu reviju.
Isprobao sam svakvih tehnika fizijoterapije: bobath i klasičnu.Već dva mjeseca isprobavaju neku Vojtu, koja treba da boli, naravno na meni. U pola dvorane terapeut me skine majicu i svi gledaju moju cijev koja viri iz stomaka(PEG).
Pošto je sad higijena in pokrije me salvetom.Onda cilja pa mi zabije palac ispod sise i tako drži i gleda šta mi se događa sa rukom.Uvijek me pita jel boli?Do sad su mi rezali rebra bušili želudac. Naravno kažem mu NE boli, iako mislim da njega boli palac.Naravno da me boli, ali šutim šta ću. pozdrav, uskoro nastavljam pisati gluposti
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com