trebao sam ići na endoskopiju na Jordanovac u Zg. Rekli su da ništa ne jedem i dođem na tašte, što sam i napravio
Pretragu sam čekao dugo, sve dok mi stomak nije počeo kruljiti.
Onda sam ženi nakon par sati čekanja rekao, ajmo kući, što smo i napravili.
Nisam srećom bio još jednom pokusni kunić, a baš nisam i bio raspoložen da mi uvale cijev u usta i istražuju jednjak.
ako ništa bar sam se vozi u eko-taxiu
Jučer sam završio na reanimaciji zbog PEG sonde.PoslIje fizikalne me počelo boliti, da nisam mogao hodati. Neki vrag mi raste iz toga
Doktori su zaključili da se vratim kada počmem jesti, već sam ionako porušio sve rekorde koliko dugo ne jedem Mogao bi se prijaviti za Guinnessovu Knjigu rekorda, al i ta se prijava plaća. Ostajem i dalje sa svojim plastičnim prijateljem u sebi.Na reanimaciji sam već bio dva mjeseca: tamo ni pod razno ne volim ići, iako su doktori tamo OK.
Nisam nikakav desničar, ali sve radim desnom rukom.Veliko slovo za napisati predstavlja problem.Stalno moram stiskati caps locks.Desnom rukom igram se sa kčeri, dobro je da ona još ne kuži koja je koja ruka. Desnom rukom se pridržavam, kad hodam, desnom rukom brišem guzicu.
Ponekad pomislim još sam imao i sreće dobro je da nije lijeva ruka. Prvi puta su svi rekli vau još na reanimaciji kad sam lijevom rukom uspio dotaknuti nos.Pogledao sam tu su svitu doktora i sestara koja bulji u mene i pomislio šta je tu Vau, ali sam šutio, jer da sam nešto rekao ne bi me skužili.
Eto šta je život ni kriv ni dužan postao sam totalni DESNIČAR.
Već skoro dvije godine idem na fizikalnu terapiju. Pola godine idem pješke sa ženom, nekih 500 m za kojih meni treba 10 min. Terapija je ok , jedino ne vidim neke rezultate. Ruka gore, ruka dole , to se zove aktivna terapija.
Do sad sam bio pasivan, a sad sam ko aktivan moš mislit.
Zanimljivo mi je gledati oko sebe didove i babe kako vežbaju.Babe su najbolje dolaze u šeširima koda idu na modnu reviju.
Isprobao sam svakvih tehnika fizijoterapije: bobath i klasičnu.Već dva mjeseca isprobavaju neku Vojtu, koja treba da boli, naravno na meni. U pola dvorane terapeut me skine majicu i svi gledaju moju cijev koja viri iz stomaka(PEG).
Pošto je sad higijena in pokrije me salvetom.Onda cilja pa mi zabije palac ispod sise i tako drži i gleda šta mi se događa sa rukom.Uvijek me pita jel boli?Do sad su mi rezali rebra bušili želudac. Naravno kažem mu NE boli, iako mislim da njega boli palac.Naravno da me boli, ali šutim šta ću. pozdrav, uskoro nastavljam pisati gluposti
Zaboravio sam napisati da sam prikupio kolekciju dijagnoza evo ih:
dysphagia
St. post endocarditis valv. aortalis
St. post impl. graftaortae ascendens
St. post tracheotomiam percutanea
EPI
Više ni jednu nisam sakupio za sada to je to
Već se preko dvije godine borim sa sranjem zvanim bolest. Strefila me neka luda bakterija koju zovu endokarditis.
Malo se poigraala samnom i uništila mi zaliske, koji su promjenjeni. Tako da sam sada polu kiborgi metal mi lupa u srcu, nadam se da nije kineski. Zaboravih napisati usput sam imao i moždani udar, tako da mi lijeva strana je polufunkcionalna i ne mogu jesti,pa su mene ugradili nekakvu cijev( kinesku), preko koje se točim.
U ove dvije godine sam postao hipohondr, a tek mi je 31, tako da mislim da imam svaku bolest.
Gle čuda , nekad primjer muškarca koji je bježao od kuće na pivu .Sad sam postao strogo vezan za ženu, koja me trpi, nemam pojma zašto i hrani me. UPs oprostite na psovkama inaće sam pristojan bio, jebiga posljedica moždanog. Toliko od mene za danas,skužio sam kako ovo funkcionira, valjda.
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com