Priče iz prošlosti

nedjelja, 28.02.2016.

Nogomet u Velikim i Malim Zdencima

Tradicija nogometa u ova dva zdenačka sela je veoma stara. Još prije Drugog svjetskog rata svojim dobrim rezultatima na sebe je pažnju skrenuo NK Slaven koji je pod tim nazivom nastupao i u godinama nakon rata. Posebno je NK Slaven imao jednu sjajnu generaciju nogometaša početkom 50-ih godina prošlog stoljeća kada su, iako nisu nastupali u nekoj službenoj lizi, pobjeđivali nogometne ekipe Grubišnog Polja i Daruvara koje su već nastupale u okviru neke tadašnje lige. Mnoge te nadarene zdenačke nogometaše je kasnije angažirao nogometni klub u Grubišnom Polju.
Zbog problema oko nogometnog igrališta bilo je velikih vremenskih prekida u igranju velikog nogometa u Zdencima. U tom razdoblju počeo se više igrati mali nogomet za kojeg se lakše mogao naći pogodan teren. Posebno je mali nogomet bio popularan 60-ih godina. Tek krajem 60-tih godina u Zdencima su osnovani NK "Zdenka" koji je u narednim desetljećima uspješno reprezentirao zdenački nogomet. U ovom nogometnom klubu su nastupali ne samo zdenački nogometaši, nego i brojna pojačanja iz susjednih mjesta, posebno iz Grubišnog Polja.
Na slici je jedna malonogometna ekipa Malih Zdenaca iz oko 1960. godine. Svi su oni bili iz Malih Zdenaca, izuzev onog stasitog momka što stoji u sredini, a koji je tada bio djelatnik u "Zdenki" i pojačanje Malozdenčanima.
Nažalost, ostali moji suigrači sa slike su danas već pokojnici, a meni se čini da je to sve bilo kao jučer. Vrijeme leti!

28.02.2016. u 22:53 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 14.02.2016.

GOVOR ZA POVIJEST

Dragi vođo i učitelju naš!

Preuranjena Tvoja smrt kojoj je uzrok revolverski hitac, ponovno je zavila u crninu našu drugu nam domovinu. Zavilo se u crninu grad i selo. Kao seljačko dijete, ugledao si svijet u selu, proveo si svoj život u njemu, u njemu si našao vjeru i pjesmu praotaca svojih, za selo si dao sav svoj život, u njega si uložio sav svoj trud i sav si se posvetio boljitku njegovom. Nisu Te smele poteškoće koje su na putu stajale. Išao si za svojim ciljem, pa makar protiv Tebe sve bilo. Tražio si pravdu i slobodu.
Učitelju dobri, sela su Te brzo razumjela i okupila se oko Tebe, a nakon dugotrajnog i napornog rada pristupio Ti je i grad. Napokon ove godine postao si vođa i svih takozvanih prečana koji žive u ovim krajevima. Radi svoje skromnosti, jer si bio pristupačan siromahu, seljaku i radniku, i muškarcu i ženi, i starcu i djetetu, svatko je od tebe tražio savjete i utjehe. Svaki je Tebi dolazio i svakog si Ti rado primao, a i sada evo dva tri dana je prilika svima da Te vide, ako ne živa, a ono barem mrtva.
Vođo dragi, evo došlo je mnogo tisuća seljaka i građana da Te isprate do tvog hladnog groba. Rastajemo se s Tobom tjelesno, ali Ti ostaješ u duši našoj i mi se zaklinjemo da ćemo slijediti nauk Tvoj. Ne možemo Ti naplatiti za Tvoj trud i za one žrtve koje si za nas učinio, ali ćemo zato da slijedimo Tvoju nauku, da do kraja vodimo borbu koju si započeo za pobjedu slobode, pravde i jednakosti.
Borbu ćemo voditi do kraja i sa svim sredstvima koja nam stoje za raspolaganje. Mirno snivaj sa ostalim žrtvama jer nauku slijedit će i selo i grad. Slava Tebi učitelju i vođo naš.

Ovaj govor održao je naš Daruvarčan Juro Valečić nakon polaganja lijesa s mrtvim tijelom Stjepana Radića na Miroguju 1928. godine. Ono Daruvarčan nije greška, jer je Juro Valečić za vrijeme svog života živio u Velikoj Maslenjači koja je bila u administrativnom i crkvenom sastavu u daruvarskoj općini. Danas to više nije, ali mi obični Daruvarčani ne zaboravljamo sumještane i mnoge velikane iz hrvatske povijesti jer nismo kao političari od kojih mnogi nisu ni sjena Stjepanu Radića i njegovim suradnicima.
Ove godine navršava se 150 godina rođenja Jura Valečića, jedno vrijeme potpredsjednika HSS, seljaka kojemu je bila povjerena čast da održi oproštajni govor Stjepanu Radiću, čovjeku koji je toliko toga zabilježio da se nitko u državi ne može pohvaliti da je pročitao sve ono što je on napisao. I danas sve ono o čemu je pisao bilo bi aktualno, posebno ono što se odnosi na naša sela koja pred našim očima postupno umiru. A kada jednom nestanu sela, nestat će i seljaci, a s njima će otići i sva kulturna baština koju je stoljećima ljubomorno čuvao naš seoski puk. Kada bi Stjepan Radić i Juro Valečić (1866. - 1930.) danas prošetali daruvarskim selima, sigurno bi bili žalosni. Uostalom, znaju li uopće današnji političari tko je to bio Juro Valečić?

14.02.2016. u 20:15 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 07.02.2016.

Nastavak 3: Fotografije Josipa Salača iz biskupskih dana

Biskup Salač u Pakracu 1972. g. S njegove desne strane je daruvarski župnik Ivan Sinković

Mlada misa Vinka Sedlačeka 1963. godine. Desno duhovnik Josip Salač

Papa Pavao VI. s biskupom Josipom Salačem, nadbiskupom Franjom Kuharićem i biskupom Mijom Škvorcem u Rimu, studeni 1973. g.

Biskup Josip Salač u Daruvaru, 1971. g.

Mlada misa Vinka Sedlačeka iz Ivanovog Sela, 1963. Desno: duhovnik Josip Salač

07.02.2016. u 20:32 • 0 Komentara • Print • #

Nastavak 3: Fotografije Josipa Salača iz biskupskih dana

Biskup Salač u Pakracu 1972. g. S njegove desne strane je daruvarski župnik Ivan Sinković

07.02.2016. u 20:32 • 0 Komentara • Print • #

petak, 05.02.2016.

Nastavak 2: Fotografije iz vjerskog rada Josipa Salača

Novozaređeni svećenici iz 1946. g. i dio zaređenih 1945. g. U prvom redu, treći slijeva je vicerektor Josip Salač, slijede rektor Franjo Šeper, nadbiskup Alojzije Stepinac, duhovnik Dragutin Nežić i ekonom Rudolf Pukljak

Josip Salač (prvi zdesna) na zlatnoj misi Mije Ettingera 1947. g.

Duhovnik Josip Salač (prvi zdesna) s nadbiskupom - koadjutorom Franjom Šeperom (treći zdesna) i lokalnim svećenicima u Prelogu, srpanj 1959. g.

Nadbiskup Alojzije Stepinac i Josip Salač sa sestrama milosrdnicama i učenicama njohove gimnazije u Zagrebu

Josip Salač kao vjeroučitelj

Ulaznica za suđenje Josipu Salaču 1951. g.

05.02.2016. u 21:34 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 03.02.2016.

Nastavak

U prošlom svom tekstu na blogu objavio sam nekoliko fotografija iz života biskupa Josipa Salača, ali bez navođenja što je na njima. Stoga za mnoge malo znači ono što je na njima zabilježeno. U nastavku dajem opis fotografija:

Na prvoj je slici fotografija kuće u Pakračkoj Poljani na čijem mjestu je živjela obitelj Salač. Brojne tragedije pratile su ovu obitelj. Od petorice biskupovih bratića (stričevih sinova) dvojica su poginula u Prvom, druga dvojica u Drugom svjetskom ratu, a i peti je stradao u jednom nesretnom slučaju. Sličan životni put imao je i biskupov otac kojem je umrla prva supruga i dvoje djece, a i sam je umro s drugom suprugom od španjolske gripe 1918. godine.

Na drugoj slici su mladi Josp Salač, kasnije svećenik i biskup i njegove sestre Milka-Emilija i Rozalija.

Na trećoj slici je kuća u kojoj je odrastao Josip Salač i njegove sestre. Ovu su kuću naslijedili od Franje Etverta koji je umro 1917. godina bez potomaka, a pošto je biskupova majka bila najbliži rod ove obitelji, oni su je naslijedili, ali tek kada su postali punoljetni. Do punoljetnosti su imali svoje skrbnike.

Na četvrtoj fotografiji je slika svećenika koji su se našli u vrijeme Drugog svjetskog rata u Daruvaru. Stoje: Vinko Munda (slovenski svećenik koji se sklonio u Daruvaru), Branko Birt, Filip Homolka i Tomo Kelenc. Sjede: Petar Šeb, Mijo Ettinger, Josip Salač i Drago Kuže.

Peta slika: Nadbiskup Stepinac u pratnji Salača i drugih svećenika u Daruvaru 1939 godine.
Šesta lika: Daruvarski župnik Mijo Ettinger.
Sedma slika: U obitelji Salač svi su bili ljubitelji glazbe.
Osma slika: Kip Ivana Nepomuka u Donjem Daruvaru.