Pola stoljeća agonije daruvarskog bazena

ponedjeljak, 10.03.2014.

Vjerojatno je svakom našem građaninu poznata stara latinska uzrečica da je povijest najbolja učiteljica života. No, to je točno samo u onim slučajevima ako se gradivo povijesti povremeno ponavlja, odnosno kakvi je učenici slušaju ili ponavljaju. Svjedoci smo da se kod nas radije iznose samo one ljepše strane prošlosti, dok se one manje ljepše „stavljaju pod tepih“, vjerojatno želeći da padnu u zaborav. Time neki dijelovi prošlosti ostaju zaboravljeni pa se tako čuva samo nepotpuna i frizirana prošlost. Po tome nije izuzetak ni Daruvar u kojem njegovi građani više znaju o njegovoj rimskoj prošlosti i Jankovićevom razdoblju, nego o mnogim događajima iz 20. stoljeća. Ima danas dosta Daruvarčana koji bi mogli pisati o nekom lijepom događaju iz prošlog stoljeća, ali oni izbjegavaju da zapišu takva svoja sjećanja. Opravdanje za takvo vladanje traže u izgovoru da to ne žele da im se ne prilijepi etiketa nostalgičara, a pisati o nečem što nije bilo lijepo, još je nezahvalnije. Stoga je šutnja njihov odgovor na takva shvaćanja, iako je to najgore rješenje, jer se time brišu brojni događaji iz bogate daruvarske prošlosti i mnogi mladi naraštaji ne mogu dobiti odgovore, ne svojom krivnjom, na mnoga pitanja iz svoje, ne tako daleke zavičajne prošlosti. Da bi ih oni znali trebali bi imati dostupne pisane informacije, ali takvih je o Daruvaru teško pronaći.
O jednom takvom običnom podatku o kojem je teško pronaći pisano objašnjenje je odgovor na pitanje što je uzrokovalo nesretnu sudbinu nekadašnjeg daruvarskog bazena, onog olimpijskih dimenzija. Za Daruvar, kao turističko mjesto, odgovor na takvo pitanje bi morao znati svaki Daruvarčan . Nije riječ o bazenu uz hotel Termal, već onaj koji se nalazio u njegovoj blizini, s druge strane Toplice, u kojem su se posljednji kupači kupali prije tridesetak godina, a to znači da je to bilo vrijeme kada se još nisu ni rodili mnogi današnji daruvarski naraštaji pa je njima taj dio prošlosti ostao nepoznat. Tek 2006. godine na njegovom se mjestu počeo graditi potpuno novi bazen tako da će prošlost starog bazena konačno pasti u potpuni zaborav.
Obnova starog bazena u Daruvaru počela je oko 1950. godine, ali radovi na bazenu olimpijskih dimenzija počeli su 1952. godine.Ovdje namjerno ne spominjem onaj prvi bazen iz 1923. godine jer sam o njemu pisao na drugom mjestu mojega bloga. Također ne spominjem jedan bazen koji je prestao s radom 1960. godine, a nalazio se uz nekadašnju Srednju šegrtsku školu u Zrinskoj ulici. Bio je to vojni bazen.
U jednim lokalnim novinama 1952. godine, pod nazivom „Daruvar dobiva hladni bazen,“tada je pisalo: „ Daruvar je već stoljećima poznat po svojim prirodnim ljekovitim izvorima. Njihov ljekovit učinak bio je poznat već Rimljanima koji su ga obilato koristili. Svake je godine Daruvar posjetilo na tisuće posjetilaca iz svih krajeva naše zemlje. Dolaze ovamo zbog oporavka ili dolaze da bi u vrućim vrelima riješili svoje zdravstvene probleme. Stoga nije čudo da su uvijek Daruvarčani brinuli da njihov grad dobije kulturni izgled i da time ispune sve zahtjeve koji su potrebiti jednom turističkom i kupališnom gradu. Sada se u tom cilju rade još dodatni koraci. Gradi se u neposrednoj blizini krasnog kupališnog parka bazen s hladnom vodom.
Bazen će imati olimpijski razmjer ( širina veća od 25 a dužina 50 metara ) tako da će se u njem moći održavati i međunarodna plivačka takmičenja. U njemu će biti preko 3 200 kubika vode, imat će toranj za skokove u vodu ispod kojeg će dubina bazena biti 4,5 metra. Na tornju će biti u raznim visinama daske za skokove, a najviša će biti na visini od 10 metara. Voda u bazen će se dovoditi iz rijeke Toplice. Za tu svrhu je izgrađen 339 m dug dovodni kanal pri čemu je bilo iz njega izbačeno 432 kubika zemlje. Odvodni kanal je dugačak 65 metara i iz njega je bilo izbačeno 503 kubika zemlje. Iz bazena je bilo iskopano 3 238 kubika zemlje. Bazen će bit predan u upotrebu u srpnju ove godine, ali potpuno završen bit će iduće godine, kada će se izgraditi kabine, tribine za gledaoce i hladni tuševi…“
Mnogi bi danas rekli da je to bila vjerojatno neka utopija, još jedno od mnogih neostvarenih obećanja koja su građani ovoga grada slušali od političkih elita kroz povijest svoga grada. Ipak nije bilo tako. Već dva mjeseca kasnije iste su novine zabilježile da je plan gradnje ostvaren prije 1. srpnja 1952. godine. U bazen je bila napuštena voda i u njemu se već kupao velik broj građana. Ipak su novine priznale da bazen- plivalište u potpunosti nije bio dovršen. Već 6. srpnja 1952. u novom bazenu su se održala plivačka takmičenja. Odbor za dovršenje bazena na tu je svečanost pozvao plivački klub „ Naprijed “ iz Zagreba i oni su održali takmičenje u plivanju, skokovima u vodu i odigrali jednu ekshibicijsku utakmicu u vaterpolu. Nakon toga do 1953. godine radilo se na uređenju okoliša bazena, izgradnji kabina, tribine, tornja za skokove, bazena za djecu i još neki sitni poslovi..
Bazen je potakao i razvoj plivačkog sporta u Daruvaru. Godine 1953. godine osnovan je Plivački klub „Daruvar“ koji je organizirao prvenstva u plivanju, skokovima u vodu i vaterpolu. Smatra se da je 1956. godina najuspješnija godina u njihovom radu kada su domaći plivači postigli zapažene uspjehe na regionalnom takmičenju. Najveći im je suparnik bio plivački klub iz Virovitice.

Što se događalo s tim bazenom u narednim godinama nije mi poznato. O tome nisam pronašao pisanih podataka, ali iz svoje osobne spoznaje znam da je krajem 70- tih godina prošlog stoljeća Daruvar imao takav bazen kojem su bili zavidni mnogobrojni posjetioci Bjelovara, Virovitice, Pakraca, Lipika, Kutine.U to vrijeme ti su posjetioci mogli samo sanjati o popločenom bazenu s mnogo popratnih prostorima za sport i rekreaciju. Nisu nedostajali ni objekti za prehranu i osvježavajuće napitke. Godine 1980. godini kompleks bazena bio je predan na upravljanje OOUR-u ugostiteljstvo i turizam. Tada se već pokazala potreba za njegovu adaptaciju. Za taj posao bio je angažiran GTO Tempo iz Zagreba koji je trebao obaviti prvu fazu obnove. Ti su poslovi bili dovršeni te je u srpnju 1985. godine ponovo bio u uporabi. Tada se govorilo i o drugoj fazi obnove u kojoj se planiralo izgradnja filterske stranice i rekonstrukcija ugostiteljskih objekata. Do sredine 1987. godine oko bazena je uređen okoliš, obnovljen preostali dio bazena i uređeno odbojkaško igralište. Time je ovo kupalište zaista postao veoma lijep rekreativno- kupališni kompleks. Nažalost, dvadesetak godina kasnije na tom su mjestu Daruvarčani mogli gledati obrise nekadašnjeg bazena zaraslog u trnje i pokrivenog korovom.

Danas Daruvarčani, koji sebi ne mogu priuštiti boravak na moru, u ljetnim mjesecima vode svoju djecu na kupanje u Lipik, Bjelovar, Viroviticu, upravo u gradove čiji su građani u velikom broju dolazili nekada u naš gradski bazen. (Ovaj je tekst pisan 2007. godine.)
Što se to dogodilo da je nešto kasnije došlo do zatvaranja daruvarskog bazena, ostalo je do danas nepoznato. Kolaju dvije priče. Prva je, da nisu postojali filteri pa je voda bila opasna po zdravlje kupača. Druga je, da je bazen bio građen neispravno i da je zbog tehničkih propusta propuštao vodu. Obje su ove priče moguće, ali i teško prihvatljive. Zar se u Daruvaru nisu mogla pronaći dodatna sredstva da se otklone ovi nedostaci, ukoliko su točni, jer su Daruvarčani u svojoj prošlosti mnogim samodoprinosima pomagali uvijek izgradnju važne objekte, a bazen je isto bio? A on je Daruvaru bio potreban ne samo zbog njegovih građana, nego je trebao ostati i mamac koji bi privukao u grad mnoge domaće i strane turiste i time bi stvarno Daruvar postao turistički grad koji bi se još brže razvijao.
Radi povijesne istine bilo bi dobro da se javi još danas netko od živih svjedoka koji se u prošlosti bavio pitanjem daruvarskog bazena i da napiše prave razloge prestanka rada ovog sportsko- rekreativnog objekta. Sredstva koja su u njega uložena sigurno nisu bila malena i zato začuđuje što se dozvolilo da on pred našim očima propada i da nitko od odgovornih političara nije svojim građanima rekao istinu i objasnio razloge zbog čega se dozvolilo da on propadne. Građani imaju pravo da znaju takvu istinu jer su i oni izdvajali novčana sredstva iz svojih skromnih prihoda za njegovu izgradnju, želeći ljepši život u gradu u kojem su radili i živjeli. Oni su zaslužili da znaju istinu u tom graditeljskom promašaju.
Od 2006. godine gradi se na tom mjestu sasvim novi bazen. Time je definitivno potvrđeno da su sva ranija uložena sredstva u bivši bazen bila uzalud utrošena. Treba se nadati da ovakvu sudbinu neće doživjeti i ovaj kada jednom uđe u upotrebu.

Svjetlo na kraju tunela
(dopuna rukopisa iz 2007. godine)

Gradnja daruvarskog bazena je ipak bila privedena kraju na radost svih Daruvarčana. Problema je bilo prije i u tijeku gradnje, od pitanja njegovog vlasnika i izvođača, pa do onih novčanih. Što se sve zbivalo oko njega i zbog njega nije široj javnost poznato. Umjesto komentara prepuštam riječ mojem fotoaparatu koji je pratio podrobno sve faze gradnje ovog bazena. Nitko ne može osporiti njegovu ljepotu i stoga je bilo žalosno što u prošlosti uvijek nije bio u potpunosti iskorišten. Da li je sadašnje rješenje bolje, nego je bio onaj bazen olimpijskih dimenzija, stvar je ukusa. Osobno mislim da bi bio najbolji onaj koji bi imao olimpijske dimenzije u kojem bi trenirali domaći i strani sportski plivači i vaterpolisti i jedan dio današnjeg bazena u kojim bi se kupali obični kupači. No udovoljiti nije moguće svima pa ovim putem pozivam domaće i strane ljubitelje kupanja da dođu i da u toploj vodi provedu slobodno vrijeme i ujedno se riješe mnogih zdravstvenih tegoba.