četvrtak, 30.04.2020.
Pjesmom protiv korone IVANKA
Ushit
Da mi uzmu prošlost,
da mi preuzmu budućnost,
kako bi se tabani zazelenjeli,
od plesa, od ushita!
O, kako bi odletjeli!
Ptice bi u čudu gledale i
svijale kljunove u trube.
I one, ushićene,
dugo bi trubile.
Da se netko smiluje i
uzme mi razlomljenu prošlost,
bila bih potpuno spremna
za zemaljsko ludilo.
Ivanka Blažević Kiš
Pjesmom protiv korone BISERKA
NEVIDLJIVA POŠTAST HARA SVIJETOM
Oko mjesec dana u ratu smo sa opakom bolešću,
korona virus zavladao je našim životima,
mnoge poslao u izolaciju i krevete,
niti molitve vjernika nisu mu svete.
Iako nije ljudsko biće, zvijer ili otrovna biljka,
nema vojske, ispaljenih rafala ni projektila,
k'o hobotnica raširio krakove po cijelome svijetu
i u potpunosti zahvatio našu planetu.
Zaštititi se ne možemo, protiv njega nema lijeka,
mnogi znanstvenici širom svijeta još ga uvijek traže,
ali ipak postoji utjeha i ono svjetlo na kraju tunela,
ima nade, vjerujemo da dolaze bolja vremena.
Ništa nije vječno pa tako ni korona virus
i on ima svoj rok trajanja,
kako se pojavio tako će i nestati
naši će strahovi napokon prestati.
Vrijeme liječi sve rane, uzrečica je stara,
pokojne od te boleštine ćemo preboljeti,
uvijek ih se sjećati i nositi u srcima,
nikada ih nećemo prestati voljeti.
Javne službe ulažu nadljudske napore
za spas oboljelih od strašne pošasti,
svi su povezani, bore se za istu stvar
želeći da oboljeli dočekaju sljedeći dan.
Uz odgovornost, najvažniji su optimizam i strpljenje
u trenutku kada trebamo zdrav razum i hladnu glavu,
slušajući i provodeći naputke stručnog stožera
zasigurno ćemo donijeti odluku pravu.
U tom cjelokupnom zlu postoji i pozitivna strana,
obitelji više vremena provode zajedno,
uz svoje najmilije skraćuju si vrijeme,
tako sa sebe otklanjaju novostečeno teško breme.
Mnogobrojni izliječeni pacijenti od toga zla
naša su nada i pogled u bolje sutra,
zajedno s njima nadjačat ćemo virus,
smireni se buditi u nadolazeća jutra.
BISERKA PODHRAŠKI
srijeda, 29.04.2020.
Pjesmom protiv korone BRANKA
24.4.20. PREDVEČERJE
Sve je izgledalo
kao da će doći kiša
sve nade za par kapi kiše
danas se nisu obistinile
zemlja se raspucala
žeđa, prah svoj širi
nema kiše, sve ugiba
nema ni danas ni sutra
i još dugo je neće biti
ostaje žedna nada
za par kapi kiše
presušeni životi
isušeni dani
mole
za par kapi kiše
Branka Grakalić
Pjesmom protiv korone DIJANA
KAP SONETNOG VENCA
Posložih vreme
u kofer prošlosti,
zagrnuh se stihom,
živeći sadašnjost,
pomislih na trenutak
da sam Prešernova Julija
i nabacih osmeh,
verujući u SONETNI VENAC
kojeg ću jednog dana,
a zar je važno,
kad
i od koga,
dobiti na dar?
Ne, ništa nije važno,
osim trenutka,
kada i sama
postaneš kap kiše
koja se sliva
niz njegove misli.
ŠAHIRANI
Samoću,
birali smo zajedno,
sad i zauvek.
Istina ili izazov?
Beše to laž u istini.
Lovac je bio iskreniji.
Kralj i kraljica
pojeli su zrna pirinča.
Šah mat.
STVARNOST
Poigravam se
apsolutnom
vrijednosti postojanja,
slična svakoj
običnoj marioneti,
koju pomjeraju končići.
Predstava je završena,
crni kostim pada,
ostaju samo
gole kosti,
koje ni pas lizao ne bi.
Mogu samo lajati,
zadržati zube i jezik...
Žena sam,
drugo ime
mi je STVARNOST.
Dijana Uherek Stevanović, Subotica
Pjesmom protiv korone MILENA
klikom ce povećava
PRIRODA SE BORI
Jauk boli,
preplavio je cijeli svjet.
Čuvaj se!
Ne diraj nepoznate ruke,
a i one koje su te do jučer grlile.
Smiri svoje noge,
ne daj da izađu iz kuće,
nek stopala ne idu na zabranjeno mjesto.
Molim te čovjeku!
Ostani doma!
Počelo je srce boljeti,
a kad se srce razboli,
umire cjelo tijelo.
Što ubija ovaj svijet?
Te zlobne jezike što lažu,
te ruke što kradu,
te oči što gledaju zabranjeno,
a i te uši što slušaju te laži,
taj želudac, što treba probaviti sve to?
Koja je veća bolest na ovome svijetu?
Uništi sve!
Ovaj uništeni svijet,
na koljena je pao.
Kada se srce razboli,
umire cjelo tijelo.
Priroda se bori,
umiru nedužni.
Milena Zlateska, Pula
utorak, 28.04.2020.
Pjesmom protiv korone ROZALIJA
LJUBAV U DOBA CORONE, DAN 10.
HRABROST
Ovaj sandučić otvoren
prima poruke, skriva
ukradene poljupce.
Uđeš li rukom u njeg
osjetit ćeš tkanje
riječi iskrene.
Žena sam a dijete
u meni još uvijek
ne sluteć'
uvredu nanijeti može
nesvjesno bol
drugom.
Čekajuć' tvoj sud
priznajem, baš takva
trebam tebe.
Rozalija
fotografija Eleonora Rozalija, listopada 2019., Strossmayerovo šetalište
LJUBAV U DOBA CORONE, DAN 12.
Sebična sam
beskrajno razmažena
jer tražim da pitaš
jel' plačem često
i dal' hrabra sam
i bojim li se.
Ne, nije mi utjeha
tvoj strah od moje boli
ni sjećanje na srpanj
bijeg u uspomene.
Ja želim tvoju
ljutnju, bijes.
Tek tad znam da živi smo.
U nama.
Rozalija
NESTALOM U KORONI
Duže si vrijeme
spremao odlazak.
Možda zauvijek,
ali znao si što radiš.
Opraštaš se od publike
panegirika, sukoba
misleć ' naći mir
u Svijetu
koji hrani se tugom
životom drugih.
Čak i kad posjeti te
Kosac
ostaješ ono
što si bio
jer se čovjek mijenja
za života
ako mu
Bogovi ponudu
milostivo daruju.
I, griješiš
tvoju adresu nisu izgubili.
Rozi
Rozalija Marija Vrček
Pjesmom protiv korone ZVONIMIR
RUKA POMIRENJA
Nitko ne zna što nas čeka,
putevi se znadu skriti,
odnosi nas čudna rijeka,
il'češ biti...il' ne biti...
Dok nas život zlatom "bari",
med i mlijeko usne slade,
planove nam netko kvari,
tat sudbine sreću krade.
U trenutku svi prokisli,
bujica nam guta htijenja...
život tad se predomisli,
PRUŽA RUKU POMIRENJA.
DI TO IMA
U gradu sam starom,
gradu... smija, suza,
u gradu sam pisme,
beštimlja i muza.
U gradu di ljubuju
tvrđave i stine,
di korake pamte
ulice, skaline.
U gradu sam čakula,
crkava i priča,
konoba i vina,
trgova, kafića.
Dječjeg festivala,
pozornica , vike,
šansona i klapa,
orgulja , akustike.
Bože , di to ima...
lipote i dara,
napiti se vode
sa „Čet'ri bunara“.
U gradu sam starom,
u gradu sam dice,
u gradu sam Miše,
Arsena i Vice.
Zvonimir Friganović, Šibenik
Pjesmom protiv korone MAJA
OGOLI SE
Ogoli se ovih dana...
Skini sve što te pokriva,
sve što si na sebe
na brzinu natrpao
trčeći za sutra.
Makni tu svilu oko vrata
koja te guši
i ne da ti pravo glasa.
Baci s očiju te zatamnjene naočale
koje te slijepim vode.
Izuj te ulaštene cipele
da te više lažima ne tjeraju.
Pokidaj sa sebe
te blještave haljine
da te više od istine ne skrivaju.
Zdrobi to zlato oko ruku
da se iz okova izvučeš.
Poderi te rukavice,
da možeš nježnost dotaknuti.
Ogoli se ovih dana...
Krikom slobode se operi,
sobom se zaogrni
i baš takav
KRENI!!!
Maja Predmerski, Osijek
ponedjeljak, 27.04.2020.
Pjesmom protiv korone ANICA
Jednom daleko
Osječaji često
U duši mi stoje
Tek ponekad samo
Na vidik isplove
Izazovu tada
Buru na toj javi
A ja samo rekoh
Tko me sad to gnjavi
Poletješe oni
Put novih vidika
Tek u srcu mome
Osta samo slika
Slika lijepih dana
Prohujalih davno
Al ja na nju mislim
I sjećam se stalno
Bilo je to lijepo
Prijateljstvo drago
Nek tako i ostane
Ko najdraže blago
Ankica Pribanić
Pjesmom protiv korone NEVENKA
POVRATAK KAMENIM BUNARIMA DAVNE MLADOSTI
Niz strme rivine hitam
ustreptala od sreće
što vratih se
kamenim bunarima
moje davne mladosti
u plandištima valovite zaravni
sniva moja mladost
prekrita velom uspomena
a sunce raširilo dlan po njima
kroz glavu mi prolaze
olujni nanosi memorije
u nutrini prožima
neki čudan nagon
dok slažem u jednu cjelinu
iskidan mozaik prošlosti
na tren zastadoh
na obloj niskoj stijeni
i očuh bešuman dolazak
mojih već odavno propupalih godina
po čelu me obli grašak znoja
i obuze neka plemenita sigurnost
poljem uspavana rijeka teče
u žudnjama gine
ta bistra modra žeđ
od blagoslova zemlje
moja duša prolista
na mekanom ležaju od cvijeća
djetinjasta ljubav sniva
u zelenom vrtu uspomena
ljubim je nježno
kao oproštajni gutljaj sunca
kroz rasplinuto tijelo
se žive sjene miču
kroz vene šiklja
crven mlaz krvi
a misli iz umora se dignu
kao jata ptica
kad voljenom nebu lete.
Nevenka Kovačević, Split
Pjesmom protiv korone STEVO
Duša nesmotrena
Kakav pesimizam? Pa ovo je cirkus!
Zar se igdje, ikad, ikog, išta pita?
Jasno nam je! Ovdje luduje, mahnita
I danima hara smrtonosan virus.
Može li se snaći duša nesmotrena,
A da ne okonča studena u lijesu?
Uzmičemo straha zlokobnome stresu
Od kojeg nas brani samo karantena.
Već smo preko glave zatočenja siti,
Hodanja po rubu vlastita strpljenja.
Hoće li nas netko skoro izbaviti
Skinuti tu masku što disati ne da?
Puno je čekanja do prvog cijepljenja,
A suviše rano da se tijelo preda!
Stevo Leskarac, Hrvatska Dubica
nedjelja, 26.04.2020.
Pjesmom protiv korone LIDIJA
OČUVANI U PJESMI
Ne tako davno
krenuli smo u smjeru gibanja zemlje
pogodila nas je super oluja
uzjahali smo krdo morskih valova
i usudili se pratiti neko sporedno sunce
osjetili smo budnost, živost, konačnost
i dah u najskrovitijoj jezgri
Ne tako davno, a ipak kao da se desilo
prije nego je začet novi svijet
iskovali smo mač koji presijeca munje
izgradili most koji nudi nadu
i postali životni tragači
moćni u pronalaženju postojanja
nesvjesni oblačne, crne noći
noći bez mjesece
noći u kojoj je začeto nevrijeme
Oluje sa sjevera i juga izazvale su sudar
u zadnji tren smo skočili s broda koji tone
ali u borbi s monstruoznim valovima
tonuli smo i mi
s mrvu kisika u boci
zapeli smo između podvodnih stijena
u labirintu koji nema izlaz.
LIDIJA PUĐAK
subota, 25.04.2020.
Pjesmom protiv korone AGAVA
U PLAVETNILU IZMAGLICE
Kao rijeka zaborava
u nepovrat sjećanja klize
daleke otoke proljeće sanja
njihove preslike
u plavetnilu izmaglice
ruše se vali, modrina sna romori
buktinja beskrajnog plama
u meni još gori
od nataloženih godina
lomne su kosti, vlasi sijede
drhtava ruka ispisuje zavaravanje sebe
uspomene, neprocjenjivo blago
u škrinji vremena pohranjene
uzdrhtalost srca se budi
i titraj zvjezdanog oka
kad ugleda tebe
u grudima srce treperi
sva žudnja slila se u snove vječne
zauvijek prestaje moje
uzavrelo htijenje
rastjerajmo izmaglice sjete
berimo zajedno godine zrele
Alba Istriana
Pjesmom protiv korone ĐURĐICA
NEMA ZRAKA
Udišući duboko zrak obogaćen ionima raspoloženja
Iz čarobne rijeke Lahn
Baš kao što govore liječnici sa stetoskopom
Na svom liječničkom uhu
„Dišite duboko!“
Koračam u ritmu sentence
„Dok dišem nadam se“
I
Dok dišem pišem
i
Dok pišem dišem
Nezadovoljno pritom prihvaćajući podatak
Da svijet kao globalno selo
Nema dovoljan postav respiratora
Za tegobne pandemijske prilike
Taj isti svijet ima pak dovoljno raketa
Zemlja – zrak
Ali nema respiratora
Ima i zrakoplova što se istina
U snažnim zračnim strujama i vrtlozima
Katkad sruše
I zrakomlata ima
Posebno među ljudima
Javnim osobama napose
Ali nema respiratora
Ima zračnih pušaka za sport i razonodu
Negdje i nekada zračnicama su
Gađali i ptice pjevice
Ima i zračnih jastuka i balona
Manje ili više uključenih u hedonizam
Njihovih korisnika
Ali nema respiratora
U bolnicama Europe i Amerike
I diljem planeta
Stoga taj ostarjeli i pohotan svijet
Starije i slabije
Odašilje u zrakoprazni prostor
Tamo gdje se ne diše ni duboko
Ni kratkim dahom
Ne diše se ne nada se
Ne piše se
Đurđica Garvanović-Porobija
petak, 24.04.2020.
Pjesmom protiv korone MILKO
Jesen u Gajnicama
I onda čovjek pukne
Nešto ga u glavu rukne
I hodamo si kvartom
Ničim izazvani
I nema više gore dolje
lijevo desno više nema
Tanka je ova linija
Na kojoj pjevam bit će bolje
Veselo se pozdravljano
Pravim se da ih poznam
Žena je bila na vađenju krvi
Susjed je izgubio uplatnicu
Pojest ću sardelicu
preskočiti mrtvu pticu
Baš mi je žao što nisi bliže
U Gajnicama jesen stiže
Jesen stiže , neprimjetno
Sve je bliže , tiho gmiže, jesen
Drhtavom rukom čašu dižem
Crnog deci u čast djeci
što iz glupe škole plaze
i kolutaju malim očima
I mene su tako šopali znanjem
Zato sad ne spavam noćima
Umislio sam si da sam kralj
I najdalje skačem u dalj
Ljubim te majko Zemljo
Ljubim te oče Svemiru
Ljubim te krasna sestro Vesno
I brate Unutrašnji Nemiru
Gazda mi kaže: idi kući
Stari moj tvoje je prošli
Vadi mi glavu iz ribljih glava
Gubi se stari odavde
I ako baš ne moraš , više ne dolazi
I molim te, više ne dolazi
Molim te, više ne dolazi
Milko Kiš -
(Text, glazba, aramžman, M.Kiš.) (kamera: Ivanka Blažević Kiš, orgnizacija i montaža M.K.
četvrtak, 23.04.2020.
Pjesmom protiv korone HURIJA
KAD ODEM...
Znaš li da ja,
U pjeni valova,
Umirem na stijenama?
Kad odem...
Hoće li vjetrovi urlikati,
Hoće li pisati pjesme za moje junaštvo
Kad jednom dođe taj dan,
Hoćeš li pustiti suzu za mnom?
Kad odem..
Hoće li u tvom glasu, duboko,
Ostati jedna pjesma,
Hoćeš li u srcu utisnuti
Spomen na moju ljubav?
Kad odem...
U spomen na mene,
Hoćeš li cvijet zasaditi?
Ja, ja bit ću tamo...
Zauvijek otišla
Na mjesto sa kojeg
Povratka nema
Kad odem..
Hoće li zore jecati
Bolne od tvojih uzdaha,
I noći provedene bez sna
Ostaviti tragove na tvome lijepom licu?
Kad odem...
Možda će munja iscrtati tugu nebu,
A iz proparanog oblaka kapi kiše
Poteći će niz tvoje obraze?
Kad odem..
Ispred mog kamina
Ostat će drvena stolica
U kojoj sam, ljuljajući se, pisala
Nedovršene pjesme o bolnim brazdama,
Koje su zasijecale moje misli i žednu utrobu.
Kad odem...
Zadrži me u svojim noćima
Zauvijek, Zauvijek, Zauvijek.
Sačuvaj me u rudniku duše tvoje –
U stopama mojih koraka pospi latice.
Ako možeš,
Ne daj mi da odem!
Za uzvrat ću ti pokloniti sve moje
Neispisane, neizrečene riječi u
Svim bojama duge, ispod plavog neba
Milujući ti kosu...
h.dž_Alma ..
Pjesmom protiv korone DIJANA
Anđeoska tišina...
Rekao si mi
Odvest ću te u dolinu smaragdne rijeke,
vidjeh viziju zelene pjesme,
sjetih se Lorce,
volim zeleno… šapnuh.
Tamo se čuje tišina,
nasmiješio si se.
Kakav je zvuk tišine?
upitah znatiželjna.
Tišina je anđeoska rapsodija,
sklada je svjetlost,
iskri čuđenjem,
i bljeskom želje.
Oćutih početak našeg vremena,
djelić vječnosti uklesan u pamćenje.
Čekala sam na obzoru žudnji,
život se poigravao s nama,
bio si pustolov,
bila sam tragačica,
sanjali smo susret u zavjetrini daljine.
Susreli smo se na žrtveniku trenutka,
stijenj snovitosti je planuo zbiljom,
odveo si me u svoju mladost,
doživjeh anđeosku prisutnost,
festival tišine,
začudnost istine,
objavu kraja lutanja.
Muk je glasanje sreće,
prauzor, iskon melodije srca.
Samo je vjetar bio tiši,
tihovao je u krošnji
maslinova drveta.
Dijana Jelčić
Pjesmom protiv korone MILICA
NE RAZUMEŠ
Ne ti to ne razumeš
Nogama bosim
Po žaru tuge
Ja opet gazim
U pepeo vratim
Puteve sreće
Da kad ti prodjes
Tebe ne opeče!
S očima anđela
Na visokom stropu
Ja bele konje
Vidim u galopu
A ti to kao da ne umeš
Ni pesmu moju da razumeš!
MLV
Milica Lazarevic Vitanovic, Beograd
srijeda, 22.04.2020.
Pjesmom protiv korone NATALI
ZEMLJA U BANANI
Da je Zemlji netko izrekao naglas:
„Od postanka, Zemljo, vrijeme prođe začas!“
štedjela bi živce u mladome bďlu,
a ne da je starost osuši k'o šljivu.
Ne bijaše davno, koja milijarda,
kad su na sve strane nahrupila stada,
poletjela jata, prohodala krda,
oživjela mora, opupala brda.
Tuži joj se šuma, ćelavi i rijedi.
Ima jednu boljku - sječa je posrijedi.
Pamti da je bila bujna i zelena
pa joj nije jasno kakva je to mijena.
Životinje već su napisale zakon -
Uplašit će svakog tko im takne zaklon.
Ljute se na zamke, požare i smeće.
Sele se odavde, ako bude sreće!
Žali se i voda, jędi se i viče:
„Zbog nemarnih ljudi sad nisam za piće!
Kako vrijeme ide, sve me manje ima.
Neka mućnu glavom - potrebna sam svima!“
U četiri uha šapnulo joj more
(prvi put je čula ribe da govore):
„Puna im je kapa nafte posred vala.
Prelaze na kopno – odluka je pala!“
Griješe koji misle da je Zemlji lako.
Sad je u banani – ne zna dalje kako.
Možda djeca znaju pa pronađu lijeka
za stare joj kosti, i nemar čovjeka.
DJEVOJČICA:
„Draga Zemljo, nemoj nemir da te nosi.
U miru se vrti oko svoje osi.
Ne razbijaj glavu. Daj nam dva-tri dana.
Logistika bit ćeš zajedničkog plana.“
DJEČAK:
„Pozovi nam biljke (zëlen sa svih strana),
one sa livada i one sa grana.
Nek' prikupe sjeme. To je za plan bitno!
Okupljanje mora započeti hitno!“
DJEVOJČICA:
„Svako dijete znade da je biljka moćna,
bilo da je gorka, zeljasta il' sočna.
Zelenila nikad na tlu Zemlje dosta.
Nije lako zrnu stići do komposta.“
DJEČAK:
„Životinje čut će da se nešto sprema.
Bez njihova znanja dobrog plana nema.
Povest će mladunce, pa i snijet jaja.
Za Zemlju u škripcu potrebna je graja.“
DJEVOJČICA:
„Doći će sva bića - i stara i mlada,
čopori, i jata, i krda, i stada.
Sa Suncem se isto pregovarat' treba.
Možda nam uputi koji savjet s neba.“
SUNCE:
„Slušam pa se mislim - otkud djeci snaga
da povrate Zemlji potrošena blaga.
Od svih bedastoća, i to iz fazona,
napravio čovjek rupe sred ozona.
Pročišćenje zraka neka vam je prvo.
Pošumite šume, mic-drvo po drvo.
Proberite mudro sjemenje što traje
i poštujte Zemlju jer vam život daje.“
DJEČAK:
„Životinji BISTROJ na značenju dajem,
a USTRAJNU biljku ti nagradi sjajem.
Na UPORNIM tlima posadit ću šume.
Nek' ĆUDLJIVE vode odsad bistro šúme.“
DJEVOJČICA:
„DAROVITA biram sva godišnja doba
kojim TRAJNO Sunce svaku mijenu proba.
U NEMIRNOM zraku neka klice lete
dok postajem SKROMNO i ODVAŽNO dijete.“
DJECA:
„Zapišimo recept Zemljinoga zdravlja.
Napomena bitna – s ljubavlju se spravlja.
Uzima se triput nakon slasnog jela.
Samo će nam tako Zemlja ostat' cijela.“
Recept za zdravlje Zemlje:
Bistre životinje
Ustrajne biljke
Darovita godišnja doba
Uporna tla
Ćudljive vode
Nemirni zrak
Odvažno dijete
Skromno dijete
Trajno Sunce
ZEMLJA:
„Odahnuti mogu, divnog li veselja!
Ispuni se meni o mladosti želja.
Da znah da se snaga u djetetu krije,
duša bi se moja smirila i prije.“
Pamti ovu priču, misli mudrom glavom.
Izrásti u dijete sa odvažnim stavom.
Na Zemlji se valja živjeti još dugo.
Imaš samo jednu. Pa i gdje bi drugo?
Nigdje nećeš naći ovo što tu imaš.
Ostvariti tu ćeš sve o čemu snivaš.
Ne daj da ti Zemlja u banani bude.
Iako je hrabra, računa na ljude!
Natali Šarić, Sinj
Pjesmom protiv korone KATICA
KORONA
S istoka nekim putima stigla
Na svim meridijanima vlast na noge digla
Rat čovječanstvu najavila
Strah u kosti uvukla
Metka ne ispalila
U domove nas zatvorila
Svojim pravilima dirigira
Rukavice i maske nam navukla
Nikome ne damo da nas ljubi, da nas dira.
Sve se zbilo iznenada
Bog nam posta naša nada
Spominjemo ga i molimo svakog dana
Sačuvaj nas dragi Bože
Pomozi nam da izađemo iz ove kože
Znamo jedino ti to možeš.
Ovo je veliko iskušenje za naše duše
Možda je sve to stvar tvoje volje
Okretali smo se kako vjetar puše
Hrlili za blagom i za zdanjem
Slabo, gotovo i ne marili za roda svoga
Kad nam trebalo spominjali tebe jedinoga.
Oprosti nam sve grijehe i slabosti naše
Pogledaj stado svoje
Otvori nam širom prozore
Kako bi vidjeli onog do nas
Pomoći svakome ako treba spas
Sasijeci Koroni korijene i snagu moći
Presjeci joj pute da nikom više ne može doći
Katica Protić, Dubrovnik
Pjesmom protiv korone LANA
STRANAC
Ne znam ti ime
Ne znam ti prezime
Ne znam ti boju glasa
Ne znam kako se smeješ
Ne znam kako plačeš
Ne znam ti prošlost
Ne znam ti sadašnjost
Ne znam šta osećaš
Ne znam kako dišeš
Ne znam o čemu razmišljaš
Ne znam kakvu kafu piješ
Ne znam da li voliš da šetaš
Ne znam koja ti je omiljena pesma
Ne znam koji ti je omiljeni film
Ne znam koje godišnje doba voliš
Ne znam da li se bojiš nečega
Ne znam da li voliš nekoga
Znam da kada zaklopim oči
Osećam tebe
Lana Anastasijevic, Beograd
utorak, 21.04.2020.
Pjesmom protiv korone MLADEN
PRIRODA
Priroda je kraljica zemlje
Bila je tu i prije ljudi
Uništavati je ne može se lako
Jer u suprotnom ona zna da sudi.
Priroda je sva flora i fauna,
I ljudi što se globusom kreću,
Daruje nam sve blagodati svoje
A na žalost dio nje završi u smeću.
Priroda je i svjež zrak što dišemo
I nebo veliko, i prostrana mora,
I sve pjesme i knjige što pišemo
I svi ljudski izumi od siromaha do dvora.
Mladen Crnković
Pjesmom protiv korone NEVEN
MASKA (šansona)
by Neven Dužević
Kaži mi ljepotice
čemu ta ozbiljna maska
da li skriva tvoje drugo lice
ili srce uplašene ptice
kaži mi, kaži mi...
Jer kažu mi da je bajno
da je bajno ljubit tajno
O kažu mi svi stari pjesnici,
O kažu mi svi stari pjesnici...
A o vremenu našem ništa mi ne govore
kaži mi....
Pjesmom protiv ANA-MARIJA
Privid
Sve smo mlađi,
vjeruj mi.
Strugotine koje vidiš na licu
samo su prijelazi iz starog doba
u novo
Rane koje vidaš na tijelu
samo su tragovi
nečeg osobitog.
Ako me odlučiš potražiti
tamo iza sjena koje su se nadvile nad prozore,
tamo iza gradova koje nismo mogli pronaći,
sve će iluzije postati jasne
kada vidiš da ne starimo
od grmljavine i elektriciteta
već od zlobe i jada
dobivenih u naslijeđe,
kao prokletstvo s posvetom
dok su drugi spokojno hodali
po usahlom blatu
Sve smo mlađi
vjeruj mi,
samo su oči
navikle na neviđenje,
a ruke na samoću
i mirovanje.
Ana-Marija Borić
ponedjeljak, 20.04.2020.
Pjesmom protiv korone ANA
SRETNICA
koliko imam stabala
kako sam bogata i sretna
jer sva su moja i rastu
sama sam ih
na svojoj zemlji
svojim rukama posadila
i ptići u njihovim gnijezdima
samo su moji
i pjev ptica i zujanje pčela
i šum njihovog lišća
i debla koja se daju grliti
do mile volje
i krošnje sada već toliko goleme
da jedva vidim nebo
tako bi ih rado sve moje nabrojala
ali kakva bi to bila pjesma
nalik na popis za kupnju u dućanu
ma baš me briga
ipak ću dio njihovih imena napisati
jablan breza čempres vrba lipa topola cedar
omorika bor dunja magnolija bagrem orah
javor lovorvišnja pinija bazga lješnjak hrast ….
ramena me katkad bole
od grljenja mojih stabala
legnem između njihovog korijenja
i pjevam im uspavanke
čitam im svoje nove pjesme
uređujem im bršljan i mahovinu
preklinjem ih
da me ne predaju zaboravu
kad me nadžive
da njihove grančice svake noći
navrate u moju urnu
i miluju me
po čelu i obrazima
kako li sam
bogata i sretna
koliko samo
imam
stabala
Ana Horvat
Pjesmom protiv korone TEREZIJA
SRCA OD VATRE I LEDA
Srce vatreno s ledenim stoji
grije ga, grije, ali se boji.
Kad led se otopi što će izaći,
hoće li ljubav u njemu naći?
Ledenom srcu hladno nije.
Drugo ga srce ljubavlju grije.
Za drugo čuva toplinu svu,
neće ulaziti u vatru tu.
Samo se malo ugrijati htjelo
ali nije znalo da nije smjelo.
Vatra i led ne idu skupa,
bila je to kombinacija glupa.
Tko u to ulazi taj mora znati
Da se na ledu neće ugrijati
Vatra i led kad u paru hoda
Kad se otope nastane voda
Ni jedno ni drugo nije od kamena
Nije ni ledu do silnog plamena.
Pretvore se u paru, zrak ili u dim
Vatreno i ledeno srce loš su tim.
Terezija Flegar
Pjesmom protiv korone KATICA
život i korona virus
kroz prozor se vide tratinčice
što su stidljivo niknule kraj sive betonske staze
koja vodi u nepoznato,
vidi se komad plavog neba i ptica u letu,
ponegdje pokoji šutljivi čovijek prođe s maskom na licu...
trgovine traju bez zvukova poznatih i boja,
iza tmurnih kulisa straha kao da nema ničega, ni nas,
jer nada je skupocjena roba koju se ne usudimo trošiti...
kroz prozor se vide sitne tratinčice, komad plavog neba i ptica u letu...
zatvoriti ću oči i sanjati na trenutak život,
zakopati u daljinama miris smrti i crne vijesti što se vrte u krug i ponekad su dosadne, teške, kao stara haljina, koju želimo baciti u smeće, a nema se vremena...
zatvoriti ću na trenutak oči i sanjati život
u kojem bujaju tratinčice, nebo je plavo ,
ljubav se daje i uzima,
a sveci nebeski se ne ljute i opraštaju sreću, grijeh
jer poznato je da je ljudski rod slab...
zamrsiti ću zvijezde u klupko ljepote i bliskosti,
samo da ne bude tuge....
Katica Tomek
Pjesmom protiv korone SONJA
DUŠE MOGA GRADA
Zaogrnuti zimom
u rascvjetanom proljeću
ispod maski
liječimo se od zagrljaja
bojazni prijenosa
čestica ljubavi
što kliju u nama
zarazom
grme jutra
rasjedom Grada
kojem
otpadaju stoljetne
ruke
10 sekundi
bilo je dovoljno
da proviri komadić pakla
posadi
strahote
oskvrnute molitve
duha ljudi
koji hrabro
podmeću leđa
za novi križ
Sonja Kokotović
nedjelja, 19.04.2020.
Pričom... NADA
KUTIJICA ZA SNOVE ( tajanstveni Svemir)
„Gdje spavaju snovi?: pitala je
moja djevojčica s nekih šest godina.
- U kutijici - rekoh bez razmišljanja!“
Valentinovo 2015.god. Pjesničko okupljanje KS u Zagrebu. I kutijica kao neka vrsta poklona meni.
- Ostatak!
Evo tebi. Što da ja radim s njom? A i da ne kažeš da ti nisam nikada ništa poklonio. Smisli što ćeš s njom: rekao je Zdravko.
I slatko smo se nasmijali.
Stajala je u vitrini s knjigama. Odložena i zaboravljena. Nije čak ni svijetlila. Ni dozivala kada sam tražila poklone. Tiha i tajanstvena samo me gledala.
„Snovi“ – pomislila sam jednom otvorivši je. Čista ludost! Zatvorila je brzo i odložila na staro mjesto, među knjige.
Onda je Sanja, jednog popodneva pričala o svojoj kutijici. S papirićima želja. Otvorenom poslije dugog protoka vremena. Zaboravljene želje ispisane na papirićima. Šok kada je otkrila da su joj ostvarene.
I zapalila moju maštu vatrom. Stavila zagrebačku kutijicu u upotrebu. Papiriće s ispisanim željama. Igru sa Svemirom.
Danas, tri godine poslije, iz vitrine s knjigama sjaji kutijica. Ne znam kako je Svemir ušao (zatvorena je) ali znam da je pročitao sve što piše na papirićima.
I poigrao se čudima.
Pretvorio mi želje u zbilju. Uvjerio me, da snovi imaju i stvarnost!
I da vrijeme ne znači ništa snovima.
Nada Vučičić
Pjesmom protiv korone NEVIA
ŽENO
Ženo, što nijema stojiš na vjetrometini,
odakle crpiš snagu za sjaj u oku,
blagi osmijeh što ne silazi s tvojih usana
i takvu postojanost u svome čekanju?
Ženo, odakle crpiš snagu za postojanost
u ovo vrijeme katarze za sve minule grijehe,
dok na vjetrometini stojiš nijema
pogleda uprta u oblake što olujom prijete?
Ženo, što nijema stojiš na vjetrometini
dok se u tebe zabijaju hladni prsti vjetrova
i do kostiju prodiru ledene kišne kapi,
odakle crpiš snagu da si tako postojana?
Ženo, suprugo, majko, sestro, prijateljice,
zar ti baš nimalo ne zadrhti srce
gledajući griješnog svijeta opačine,
i sile prirode koje lome sve ispred sebe?
Ženo, odakle crpiš snagu da ne poklekneš
kad su ljudi oko tebe do srži strahom prožeti?
Gledam kako se boriš s nevidljivim silama zla
i ja nepogriješivo znam da ćeš pobijediti!
Nevia Kožljan, Pula
Pjesmom protiv korone ZORKA
MOJ OTAC BIO JE SANJAR
Moj otac bio je ratar, pčelar, uzgajivač golubova...
Život ga je bacao od nemila do nedraga,
bio je ratar koji je volio ptice
što kradu usjeve.
Smiješio im se poput djeteta.
Volio je konje divlje, neosedlane
što u galopu preskaču ograde.
Bio je pčelar čiji šapat slijede pčele,
dozivao ih je sjedeći u travi
glazbom metalnih žlica.
Na rubu šume
kalemio je trešnje i jabuke,
sadio orahe za putnike namjernike.
Moj otac bio je vojnik meka srca
i nije volio rat,
pomagao je prijateljima i neprijateljima.
Vulkanom dobrote u grudima
popravljao je svijet.
Nedjeljom je hranio golubove
gaćane, gušane, divlje,
koji su gukali i plesali svadbeni ples.
Vjerovao je u neuništivost dobrote
i besmrtnost duše.
Moj otac bio je sanjar.
ZORKA JEKIĆ
subota, 18.04.2020.
Pjesmom protiv korone MARIJAN
PONIZNOST
nitko ne može znati
s koliko jada kleči život
pred mačem smrti
dok ne zagrli noge svog spasitelja
molitvom
oprosti
ali ja ne znam što činim
zapalimo svijeće
nadom
uskrsnuću novoga dana
i hladnom kamenu groba
koji se pomakne
slavimo ljubav i otupimo oštrice
između toliko rijeka koje teku
prema jednom ušću
izaberimo onu u kojoj smo veliki
u svojoj poniznosti
Marijan Lončarić, Ozalj
Pjesmom protiv korone LELA
TI ZNAT ĆEŠ UVIJEK GDJE SAM
Rekoh ti jednom
ako mi se izgubiš iz vida
samo ću moju zvijezdu pratiti,
a, ti ćeš znati gdje sam.
I magle će se posramiti, spustiti
ili nestati pred mojom željom
da mogu bolje vidjeti put ...
Mirisat ću tvoj jorgovan i
zataknuti misao za moju kosu,
a na dlanu će mi ostati jedna pjesma
da je čuvam ....
Uvijek ćes znati gdje sam ....
pa i kada na gramofonu zaplače
stara ploča sa stihovima.
Lakše mi je polomiti stakla na prozorima
nego li sačuvati srce mi u grudima.
Misli mi bježe ... ludim li ili šta ?
Suza trepavicu dodiruje pa
mokrinom mi lice kao da miluje.
Da bar smo dva klasa pšenice
ti moj, a ja tvoja ...
ne bi nam gladna duša bila spokoja.
Ili da sam bar sad na nekom brodu
pa da daleko otplovim i ... zaboravim.
Ali... ti uvijek ćeš znati gdje sam ....
i ako mi izmakneš iz vidika
u oku se nastanila jedna slika
tebe nedovršenog i .... nastavka života.
Znam... znam da ćeš me tražiti u letu leptira
u haosu mojih vječitih nemira.
Znam da uvijek znaš gdje sam ...
lelazjajo@
ONO KAD ...
milujem sebe rukama tvojim
snagu prikupljam, volji se nadam
grijehom protkana duša me boli
što posijah ništa se ne prima.
Nosim suze skupljene u džepu
osmijehom varam svakog oko mene,
buđenje moje ni na šta ne liči
sudbinu mi neka luda napisa!
Moje je srce krv ti prepoznalo
dalo bi više no što je dalo,
al´vjetrovi stalno u drugom pravcu pušu
isprazniše mi misli, isprazniše mi dušu.
Nekako mislim uzalud mi nada
ko pogrešno misli i najčešće strada,
idem uz vjetar pa nek´bude šta će biti
negdje ću i ja svoje gnijezdo sviti.
Do moje oaze puta je još dugo
čekat ću ... a i šta bih drugo.
Jer ... u meni još ima i ljubavi i nadanja
za neki novi život i neka nova stradanja!
lelazjajo@
Jajce - BiH
Heilbronn - Njemačka
petak, 17.04.2020.
Pjesmom protiv korone MILAN
Mirotvoran znamen
Anđele raspoznajemo po sjaju.
Oni svi imaju mirotvorni znamen.
Uz njih sam zrio u svom žarkom žaru
čak i onda kad mi je slabio plamen.
U njihovoj igri našao sam sreću
koju nam je Bog s ljubavlju svio.
S koliko ljubavi oni u raj slijeću
opisati u pjesmi ipak ne bi smio.
Kroz Božje oči svaki anđeo preleti
da s Božjom zrakom ljubav primi.
I noćas sam vidio taj lik sveti
kako se s jagancem Božjim kiti.
S orgulja skladnih dolaze note
po kojima Spasitelj piše:
"Otkrij srce, nauživaj se dobrote!
Srce uz anđele najljepše diše".
19.3.2020.
Milan Frčko.
član Društva hrvatskih književnika.
Koprivnica.
Pjesmom protiv korone HANA
Moj Zagrebe.
Molim vas hodajte polako,
ne budite mi ga.
Pustite ga da spava mirno.
Ne budite bučni i nježno se prema njemu odnosite.
Krhak je i potrebni smo mu mi, njegovi ljudi
da mu budemo stup.
Nemojte glasno trubiti i raditi nagle pokrete,
da se ne prepadne,
osjetljivost mu je visoka.
Njega vam sada sve boli, budimo njegovo sredstvo protiv bolova.
Uznemiren je, budimo njegove tablete za smirenje.
Mi sada njemu moramo biti ono što je on nama sve ove godine.
Sigurno utočište.
Zato...
Molim vas budite blagi njegovom bivanju.
Imajte razumijevanja, on sada treba nas.
Njegova duša i srce sada pate,
potrebno je da mu zavidamo rane svi zajedno.
Čuvajte mu prirodu, to su njegova pluća.
Molim vas hodajte polako,
Ne budite mi ga.
Pričekajte da mu dođu bolja vremena,
onda će nas on biti sve spreman primiti.
Kada se sve vrati u normalnu,
imajte na umu da je bio ranjen.
Nastavite biti nježni prema njegovom tijelu, oporavak će biti dug.
Molim vas hodajte polako,
Ne budite mi ga.
Hana Klapka
četvrtak, 16.04.2020.
Pjesmom protiv korone GORDANA
SVI PUTEVI MIRUJU U MENI
Svi putevi miruju u meni,
susreti novi i novi vidici,
tu u duši čežnjom zagrljeni
sjaje kao sunce i zvijezde i svici.
Zaustavljeni život na ivici strepnje
tek tren je na satu vječnosti,
samo vedra želja i vjera i nada
uznose me iznad sumorne stvarnosti.
Dok čekam da me negdje odvedu daljine
mir nalazim u suncu što krasi svod plavi,
u poju ptica, u procvalom cvijetu
i u pjesmi punoj čežnje i ljubavi
STRAH
Strah se uvukao u srce i grudi
Probada hladnim oštricama mača
Sve je stalo na čitavoj planeti
Ulicama samo tišina korača.
Strepnja se uvlači u svaki atom tijela
Pitanje isto dušom se talasa,
Odakle dodje to zlo vaseljensko
I dokle će trajati vremena haosa?
Svako preplašen istu bol osjeća
I sa istom bojaznošću neizvjesnost dijeli
E, kad bi mogla ko moćna corona
Da LJUBAV ujedini ovaj svijet cijeli.
GORDANA šARIĆ
NIKŠIĆ
CRNA GORA
Pjesmom protiv korone ŽELJKO
Susjeda digla je ruke
Susjeda digla je ruke
od brkova i od brade
i od svega ostalog
odustala
Ne miriše više na gnjili šušanj
kad uđe u autobus
O trenirku ih obriše
prsti su joj sada kandže
stavlja omču na grlo
flaši u kontejneru
i na kratkom štapu
izvlači je trzajem
kao ribu
Tako nalazi svoje mjesto
u ekološkom lancu.
Željko Buklijaš
srijeda, 15.04.2020.
Pjesmom protiv korone LJILJANA
RUKE
Za njima
u potrazi sam
ponovno se zapitam,
sretna li sam
što njima pripadam?
Kroz život su me pazile,
mazile,
ponekad
i kaznile.
Bile su čarobne u kuhinji,
kući,
okućnici,
i prirodi.
Nikada nisi otišla,
a da me njima nisi pozdravila,
pogladila.
Sretna i ponosna
njima sam pripadala.
Fale mi tvoje ruke, Majko!
Ljiljana Lipovac
Pjesmom protiv korone OGNJENKA
USKORO, DOĆI ĆE I LASTE
Nigdje danas nema da se pođe
Cvijeće samo na livadi raste
Niko nema da kraj njega prođe,
a uskoro, doći će i laste.
Da mi sada može doći majka
Pa taman joj pogled leden bio
Da joj mogu pričat` bez prestanka
U što nam se život obrušio.
Ona bi me jedino shvatila
Pravi savjet ona bi mi dala
Al ne može, davno je zaspala.
Ognjenka Kalajdžić
Švedska
Pjesmom protiv korone LILI
KUHANA ŽABA
U loncu sam
Lagano se kuham
U hladnoj vodi.
Odnosi su davno prestali biti besplatni
Interes je na snazi:
Il' ga trebaš, il' te treba,
Kupi, il' prodaj,
Nisi u kipućoj vodi.
Svaka šuša okusila je vlast
I glumila Boga,
Bez stida i srama.
Sretneš čovjeka
Lažeš da imaš posla,
Bježiš
Više ne osjećaš sram
I on se ponaša isto.
U loncu sam
Dugo se kuham
Na laganoj vatri.
Mislim:
Neka prođe i ova zima
Sad će proljeće, nešto ću smisliti
Ugodno je u toploj vodi.
Mišići atrofiraju.
Navikla sam se na krčkanje.
U nozdrvama miris kuhanog mesa
Meškoljim se u vrućoj vodi.
Skuhana sam žaba
U vlastitom sosu
Koža mi je vruća i napeta
Samo što se ne raspukne i raspadne.
U loncu sam
U kipućoj vodi
Dugo se kuhah
Na laganoj vatri
Trebala sam davno
Kao ofurena
Iskočiti.
Lili Koci
utorak, 14.04.2020.
Pjesmom protiv korone ANA
ZAPJEVAJTE PJESNICI
Pozvao je pjesnik jedan
Sve pjesnike da se združe
I da skupa zapjevaju
Da podršku svima pruže.
Pa se stihom tad iskažu
Svu vedrinu pjesme svoje
I u ovom grubom bitku
Nek im pjesme lijepe stoje.
I da zvonke misli tad im
Nadjačaju zvuk zvonika
Urušenog usred grada
Kao bedem pobjednika.
Da se tuga koja jeca
Iz domova sva rasprši
Kao kamen kotrljanjem
Sve prepreke da poruši.
Kaže pjesnik „ Ajmo sada“
Svi baš skupa, svojom riječi
Razvedriti svaku dušu
Kojom tuga tad se liječi.
Evo ja se pridružujem
Svoj doprinos dajem svima
Zapjevajte gromkim glasom
Poručujem pjesnicima.
Ana Piršljin
Pjesmom protiv korone VIOLENTA
Nomen nescio
tebi nepoznatom kojeg poželjeh upoznati
objasniti sebe ne znam kako
toliko krokija u sliku nespojivih
lebdi nad svodom nad vodom
neobuzdano i neuhvatljivo
za platna-plahte željom negužvane
tebi nepoznatom kojeg poželjeh dotaknuti
toliko da strašno me svrbe prsti
od želje da nacrtam ti osmijeh kredom
pa briši ako ti se ne dopadne
nije kreda usud ni jajčana tempera
ni marker fluorescentan i vodootporan
tebi nepoznatom kojeg poželjeh uz rame
kao rame drugo, nedvojbeno nalik ljubavnicima
chagallovim letećim i nedolično sraslim
pod nebom vitebska nakrivljenih zasnježenih krovova
snojavno i javno, držeći se stapkama uz cvijeće
i grbavog guslača gusle, cvileće i nujne
tebi nepoznatom kojeg poželjeh ljubiti
usnama sasvim novim, za tebe samo stvorenim
još neraspakiranim od činjenica i ljepila zbilje
nadrealno lijepog krep papira, ljubičastog tila
i stakalaca razbijenih, pred bose noge prosutih
što ostadoše od trikoa prizemljene letačice
~ a korak po korak bezrepu malu sirenu
rezalo je i boljelo
sve prije tebe ~
Alida Šarar
ponedjeljak, 13.04.2020.
Pjesmom protiv korone OKA
TRAŽIMO SE KAO MOLITVA......
TRAŽIMO SE
...........BEZ ISKRE STRASTI.
TRAŽIMO SE KROZ
...........MILOVANJA(bez dodira)
...........U PROLAZU.
TRAŽIMO SE KAO NJEŽNOST,
...........KAO MOLITVA,
...........KAO SPAS.
I ŠTO TO ONDA
...........RASPALJUJE
NAS, A NIJE STRAST???
Oka Pazanin
Split
ZA
Za gorčinu čekanja
Za uzaludna nadanja
Za nenamjerna mučenja
Za prošlo danas i
Za buduće sutra
Za neprospavane noći
Za isćekivana jutra
Za spas u trenucima krize
Za rađanje nas
Jedno
Od
Strepnje
Otežano
Hvala
Pjesmom protiv korone MIHAEL
MONSTRUM JE NA SLOBODI
Ako netko preživi pričat' će.
A šta će pričati?
Otvori prozor. Nećeš ga vidjeti.
Budan si a želiš sanjati?
Bojiš se a strah ti neće pomoći?
Svjestan si a nemaš kuda pobjeći?
Tražiš spas u snu a snovi kratko traju?
Budiš se u paklu umjesto u raju?
Netko mrtav je a ne može oživjeti?
Nema lijeka a bol neće prestati?
MONSTRUM JE NA SLOBODI
Tko će ti pomoći?
Umjesto borbe moraš poslušati.
Pištolj nabijen. U čelo uperen.
Biraj!
Predaj se.
Ili umri!
Šta znači tvoj život? Koga je briga?
MONSTRUM JE NA SLOBODI
A novo jutro je.
I sve ćeš isto vidjeti.
MONSTRUM JE NA SLOBODI
Pušten s lanca. Oteo se kontroli.
Smiješ se a smijeh je kratkog trajanja?
Sva razumna pitanja.
Svako oličenje ljudskosti.
O zid se razbija.
Svaka razboritost jadna je. I besmislena.
MONSTRUM NAS RAZBIJA
Ovo je borba za život.
Ovo je borba života.
Sve sirovo je.
Više nema ničeg.
Više ništa ne preostaje.
Samo borba ostaje.
Od borbe napravi spektakl. Čovječe. Našu srž. Borilište.
Kada čovjek umire.
Čovjek se bori.
Neka vatra gori.
Neka čovjek pali.
Neka svijet izgori.
Neka plamen pleše.
Neka čovjek ruši.
Neka bubanj bubnji.
Neka plamen huči.
Zapali vatru.
OVAKO ČOVJEK UMIRE
Neka svijetom buči!
Mihael Arčon
nedjelja, 12.04.2020.
Pjesmom protiv korone ZRINKO
Zrinko Šimunić
PUSTA KUĆA
U njoj je živjela knjižara
kod izgubljenog vremena
Ali vrijeme se ne smije gubiti
to košta
danas ni vlasnik knjižare nije toliko romantičan
e da bi gubio vrijeme
Profit je smisao
Uzgred, uskoro će i rista kapitalista
to slutim, postati suvišan
Kapitalizam je pobijedio
Kapitalizam je dosadan
on sve troši, i sve propada
Crijeva i začini mirišu u sjećanju
a zeleni papar
još uvijek pjeva u staklu tamnog dućana
Karijatide drže erker
Njihove su dojke oble i čvrste
milujem ih očima
One se ne predaju, one žive
te dvije dame
koje prkose metalnim zvijerima koje jure
po pjesničkoj kaldrmi u ulici Mesničkoj
Al' sve se trese, runi i otkida
pa i uspomene
Pjesmom protiv... LASTAVICA
Odraz
Moj si odraz
u ogledalu želja.
Koliko ti želiš mene,
toliko ja želim tebe.
Možda si me duže tražio,
nego tebe ja.
Možda sam bila glupa
pa nisam ranije shvatila
Iako su tvoje oči
zagonetku nudile,
nisam je rešavala.
Molim te, sudbo,
daj mi vreme
da je udvoje rešim
Anka Stanojčić, Beograd
subota, 11.04.2020.
Pjesmom protiv korone JADRANKA
Čuvam te
Tu si, u mom si srcu to znaš.
Čuvam te kao kristalnu kuglu
u koju sam skrila sve snove i nade.
Čuvam sve uspomene na tebe,
na nas, na našu ljubav.
Čuvam tvoj lik,
tvoj osmijeh koji me je doticao u dušu,
znaš ono dok si me još onako snenu
jutrom poljupcima budio i mazio.
To se ne zaboravlja, to sijećanje na tebe
i tvoju ljubav uvijek će živjeti u meni.
A i kako da te zaboravim,
kad si svaku moju tugu otjerao,
svaku moju suzu nježno rukom obrisao,
i na grudima tvojim zorom sam se budila.
Da ti, samo ti si znao da me voliš,
da prihvatiš sve moje vrline i mane
a da se nisi nikad pokajao...
a to znači iskreno voljeti...
Da, volio si me mnogo,
a da nisi ništa tražio za uzvrat,
a nisi ni trebao da tražiš,
jer si znao da te ja bezuvjetno volim,
i nikad neću prestat da te volim…
i znaj dragi da ja nikad nebi ništa mijenjala.
Ja vjerujem u te silne osjećaje,
što se ljubav zove…
i nemoj nikada da prestaneš da me voliš,
jer voljeti znači živjeti....
A ja živim samo za tebe,
i živjet ću dok slušam tvoj nježni glas,
da, živjet ću samo dok god ima nas.
Jadranka Jacky Trogrlić
Karlovac
Pjesmom protiv korone MIRJANA
NADA
Tiho, tiho sam hodala, trčala,
obišla sve strane svijeta.
Nadom pratila ptice u letu, hvatala pahulje,
latice cvijeća, sunčeve zrake,
gledala rađanja, zalaske sunca
čekala zvijezde padalice ispod krošnje rascvalog bajama.
Hodala sam poljima...
Mirisala je lavanda, mirisao je ružmarin.
Slušala sam udaranje valova.
Čekala, ispraćala brodove na rivi,
tražila te bezuspješno.
Htjela sam ti reći sve što nisam rekla,
što nisam pobijedila stidljivost
što sam se bojala.
Osušio se ružmarin, lavanda,
bajami više ne cvjetaju.
Okrećem se prema stranama svijeta
još uvijek tražeći te u letu ptica
u mirisima lavande, ružmarina
pokošenoj travi.
Buđenjem zore, sunca
ja te sanjam...
Tražim te...
POSTAT ĆU PEPEO
Kada nakon vatre postanem pepeo
ne dižite kalež za mene.
Neka zvona ne zvone.
Podijelite ga sa najviše planine,
na četiri strane,
dok vjetar najjače huči
i pahulje bijele plešu.
Vjetar je hučao,
bijele pahulje plesale dok se spuštao njegov lijes.
Kada nakon vatre postanem pepeo
neka ga vjetar nosi posvuda,
spaja sa pahuljama bijelim.
Neka ga nosi gdje kažu da duše plove...
Gdje duša sa dušom se spaja.
Mirjana S Drenjančević
petak, 10.04.2020.
Pjesmom protiv korone DRAŽEN
Zbog goreg - bolje...
Planovi sad su nevažni
Slabi postaju snažni
Lažno hrabri cvikaju
Kvazivjernici se pitaju...
Sitnice su sad veće
Ponegdje se i zamrlo pokreće
Misli su nesputanije
Zatvor sad vani je...
Izmješaše se proljeće i zima
I skoro sve - jednako je svima
Priroda uzvratila je udarac
Ljudski rod joj otirač...
Dani su neizvjesniji
Susreti udaljeniji
Lica nešto mračnija
Virtuala značajnija...
Zagrljaji su strastveniji
Pogledi značajniji
Ruke najzad maznije...
Riječi su snažnije...
Dražen Rubić
Pjesmom protiv korone LARA LAURA
OTIMAČI SNOVA
Barbara ne šeta više ulicom sama,
ne čeka kišu kako bi na njoj stajala
sretna i nasmijana.
Ljudi bez lica, kamenog srca
želja pohotnih, bez imalo srama,
ukrali su prvu rumen sa njezinih obraza.
Barbara živi u svoje strahove umotana,
priziva bore na lice,
možda zaboravi rane u sebi kada bude stara.
Ne zna živi li dijete u njoj sada
Ili to dijete nikad nije upoznala
Ne zna, kojoj sebi pripada.
Žig srama spuštanjem glave sakriva,
a nije stvorena da bude žigosana,
samo se rodila i bila odabrana.
Samo se rodila i bila odabrana
od onih koje je najviše voljela,
odabrana da bude posebna.
Posebna u rukama koje je ljubila,
posebna pod tijelima kojima je vjerovala,
posebna pod usnama kojih se nije bojala.
Do tog dana, tek prvoga dana u nizu srama
nakon kojih je njezin život postao tajna
i od nje same duboko u podsvijest zakopana.
Barbara ne šeta više ulicom sama,
boji se iz nekih će veža iskočiti još
sjena prošlosti, otvoriti će se još jedna tama.
Barbara želi umrijeti bez sjećanja,
snova, noćnih mora,
zaboravljena od sebe, drugih, bola i živih rana.
Ona je bila posebna djevojčica
od otimača snova uprljana.
Lara Laura Gee L.L.G
Dragi naši!
Večeras krećemo u 19.30.
Zašto?
Dobila sam preko desetak poruka da bi voljeli duže druženje. Dobila sam puno poruka ljudi koji žive sami, napisali su mi da im puno znači naše druženje, i da su posebno tužni u doba blagdana. Radi toga smo Hanna i ja odlučile iznimno večeras napraviti mali pjesnički maraton... pjesme koje stižu su divne!!!
Ne želimo da nam budete tužni i sami u ove dane.
Namjera nam je da trajemo do 21.00... znači pred nama je 90 minuta čiste poezije
Grle vas H&L dd
https://www.facebook.com/lara.l.gee.
četvrtak, 09.04.2020.
Pjesmom protiv korone SACHA
Bio sam u Kini, u gradu Wuhanu,
nudili mi neku sirovu hranu,
koji vam je k...c, neću to jesti,
nisam neki gurman, ali ne jedem na cesti,
oprosti kinez, zajebi te priče,
ne želim jesti hranu koja se miče,
ne volim hranu u kojoj nema mesa,
ali ti mi nudiš majmuna, štakora i pesa,
pomalo uvredljivo i krajnje drsko,
misliš da ću pasti tako nisko,
radije ću biti gladan i žedan,
životinjski svijet je za mene vrijedan.
Oglasila se svjetska zvona,
Kinom se širi virus Corona,
virus ide i mnogo dalje,
vjesnik smrti poruku šalje,
virus je uzeo sada maha,
svijetom se širi avet straha,
puno je bola, mnogo je rana,
ljudi se boje sudnjeg dana.
Puste su ulice grada Wuhana,
nitko ne želi van iz stana,
panika se širi između ljudi,
nadu u spas još nitko ne nudi,
osjećam vrućinu i teško dišem,
pred očima mi mrak dok ovo pišem,
gledam kroz prozor iz aviona,
dolje ispod mene je virus Corona,
da li me je sustiglo biće zlo,
znat ću tek kad se spustim na tlo,
ima li nade za ovaj ljudski rod,
ili ćemo svi zajedno pasti na pod.
Sacha Radotić
Pjesmom protiv korone EVICA
IZNOVA PROBUĐEN
Rascijepan
Razbacan
Razigran novi dan
Kroz prste teče
kroz oči se rastapa
ljepotom svih daljina
Trenutne misli
preskaču sve zabrane srca
Zagrljaj sunca
na vrhu kuće
raspleo pletenice
Čarobna zrcala
brzih rijeka
sijeku tišinu ptica
Nabubren pogled
talogom neispijene kave
juri kroz odaje dana
Moj dan rascijepan
Moj dan razbacan
Moj dan razigran
na dlanovima tetoviran
na ramenima razliven
na licu s novim osmijehom
u sutrašnjem jutru
iznova probuđen
Evica Kraljić
Nova Gradiška
srijeda, 08.04.2020.
Pjesmom protiv korone MIRA
NEKA JE NE BUDE
Odjednom se samo odnekud pojavi,
iznenadi mnoge. Otkud sad to stiže.
I započne da radi o našoj "glavi".
A svakoga dana kraj nas je sve bliže.
I bolesnih je mnogo u zemlji svakoj.
Širi se brzo, ni ne stigneš se snaći.
Mnogi su se našli već u zemlji lakoj.
Živi se nadaju da ih neće naći.
Odnosi nam žrtve baš svakoga dana
taj oholi virus. Svi se tome čude.
Pazi, ne izlazi bez maske iz stana
da se ne začudiš kad uz tebe bude.
A da ipak izbjegneš ti tu pošast živu
i nakon dva mjeseca opet vidiš ljude,
iz kuće ne izlazi. Uživaj u pivu.
Zaspat će Corona, neka je ne bude.
Svi su sretni... izdržali izolaciju...
Sretni su i oni što se svemu čude,
uz doktore dok spašavaju naciju
od ovog virusa, te.. Corone lude.
Mira Jungić, Sisak
Pjesmom ANA - SVJETSKI DAN ROMA
Sarasvati
Rijeke noćne,
brod naših života
podrhtavaju kao zamka
neka zamršena.
Maha - kala, veliko nevrjeme,
nadolazi.
U sjaju tvoje duse,
o Sarasvati - boginjo mudrosti
predaj mi pjesmu spasenja.
Neka trepti zvjezdano nebo
kao sto treperi trava od silnog vjetra.
Uskoro,sasvim brzo ,
crni gost stići će na vrata.
O malaksalim snovima pusti
da govorim
sve dok zora ne raširi svoj zrak
onda plodna bice nam polja.
Ptice nježnosti,
uhvatit će krajeve svjetlosne,
nad brodom života našeg
zora će svanuti,
nestat će grabljivci
što krv su nam svu sisali.
Probudi se
slušaj molitvu moju
Boginjo moja
mudrosti Sarasvati.
Ana Dalipovski
ČESTITKE UZ SVJETSKI DAN ROMA
utorak, 07.04.2020.
Pjesmom protiv korone GABRIJEL
Jesi li ti anđeo
Osjetim te kroz žice
Osjetim da si to ti
Koju sam dugo tražio
Bude se stari
potiskivani osjećaji
Ali kako?
A kako je to moguće
Da te osjetim kroz žice
Smiještam se
na nekakvo postolje
Dajući si pravo
Da gajim razne nade
Čekajući
Sutra
Za par razmijenjenih
riječi na ekranu
Ima li većeg siromaštva
od tih sitnih mrvica
u koje se vjeruje
Ja sam ovdje
Na doživotnoj robiji
Na smrtnoj kazni
Toliko velikoj naivnosti
Bez ikakve sumnje
kao Luda
preko gudure
Sjeti se!
Obećao sam ti!
Jesi li ti anđeo?
GABRIJEL BARIŠIĆ
Pjesmom protiv korone SUZANA
VUKOVI OPET PJEVAJU
Zemlja svojim gnjevom iz utrobe buči
Ljude danas strah je ostati u kući
Sve to gledaju vučje oči žute
Gledaju mudro i samo šute.
Zaratila se priroda protiv ljudskog roda
Neka sada vide što znači sloboda
Što znače ;šume, cvijeće, ptica pjev
Sada kada osjete ovaj strašni gnjev.
Jer krajnje je vrijeme ipak došlo
Zbog čovjeka je sve unepovrat pošlo
Ali, sad je stalo, sve je sada tiše
Nakon dugog vremena, priroda diše.
Iznad grada danas vide se zvijezde
U zelenim parkovima ptice se gnijezde
Sve je kao novo, u nekom novom sjaju
I vukovi opet u gori pjevaju.
Šume se ne ruše, grane se ne lome
Sada je čovjek u kavezu svome
Boji se po danu , ne spava po noći
Životinjski strah sad mu magli oči.
O, čovječe Božji, da l' ti jasno nije
Što se u ovoj poruci od prirode krije????
SUZANA MARIĆ
Dnevnik jedne otočke... stihom...
Bože, koliko volim ovo plavetno more.
Beskonačno nebo.
Vrelinu Sunca.
Šumu zelenu.
Tlo pod svojim nogama.
Zrak kojeg udišem.
Svaku travku.
Cvijet i kamen.
Sve šta okom mogu dotaknut.
Dušom sveobuhvatit.
Rastapam se od miline
dok mi srce pulsira frekvencijom beskraja.
Ja, mrvičak u svemirskom prostranstvu,
a unutar mene oda životu ko u cvrčka pred puknućem.
Sazdana od svega šta ljubim,
volim voljeti.
ponedjeljak, 06.04.2020.
Pričom... BOSILJKA
MINISTRICA
ISTINITA PRIČA
Rođena san na međi dviju županija Podbiokovlja i radila kao komercijalni referent do domovinskog rata u jednom poduzeću u općini na sjeveru županije.
Sve do dobivanja statusa Grada, moje misto kao Mjesna zajednica tretirano je ka' 13 prase na hijerarhijskoj skali političke moći bivše vlasti, bez puta, vode, telefonije, infrastrukture. U prvom sazivu Gradskog vijeća izabrana san za vijećnika kao jedina žena među alfa-mužjacima koji su na žene gledali kao u srednjem vijeku. Unutar politički strujanja izborila san se za izgradnju vodovoda, telefona i asvalta.
Dala san teren za seoski Trg na kojen prkosno stoji bista našeg fratra-vizionara i pokretača isušivanja Jezera, danas najplodnijeg vinogorja u HR.
Kad je telefon proradija TKC je zva svako domaćinstvo radi uspostavljanja linije;;; e tu je tek nasta kaos, žene su trčale iz kuće tražeći pomoć, kao nešto im cvili u kantunu (misleći da su zmije), jedan je drža slušalicu na uvu čekajući poziv, drugi su tvrdili da se prvi misec ne plaća račun (ne dok ga ne ispostave) itd.
U jednom trenutku eskaliralo je u međusobni rat onih protiv drugih, zaustavila san korištenje telefona uz centralu dok cilo misto ne bude umriženo, pucalo se iz pištolja a meni su čaure padale po ramenima. Borila san se za ovo misto stoprirajući 6 miseci do grada, kopajući u kanalima obučena u bretelice i šorc di su mi više gledali u noge nego u maškljin ne usuđujući se dobacivati zbog mog poznavanja borilački vještina.
Jednom zgodom jurila san tako uz kanale beštimajući na neki propust a mladi fratar koji je doša u misto naletija je u okršaj, samo san mahnila rukon i nastavila beštimat tako da me i on zapantija.
Na jednom sastanku dogovora oko početka radova: miniranja, bageriranja, postavljanja cijevi (bilo je to veliko gradilište), izričito, odlučno i oštro san zahtjevala da svako jednako učestvuje u radovima. Seoski moćnik bivšeg kalibra koji je iz opanaka uskočija u papuče, ozlojeđen mojin stavom reče mi onako s visine i pošprdno;
Šta ti oćeš ministrice!
Rekoh mu;
Dragi! Tvoje je vrime stalo, biće svakomu isto, i nema više opravdanja za pohlepu, prijetvornost i trčanje u komitet i ako je ikome stražnjica bila stisnuta, njemu se novom vlašću stisla.
Kako je počelo tako je i završilo. Moje 13 prase Mjesnog odbora, danas je misto za čije glasove se trve i bore sve političke stranke, a mene i dan danas zovnu;
- MINISTRICE!-.
Bosiljka Kužić
Pjesmom protiv korone MARIJA
J E D I N I
Srušili smo sve mostove od želja i obećanja, a treba priječi rijeku, no nigdje tvoje ruke da mi pomogne.
Ako zaplivam, utopit ću se u ljubavi i neću doseći tvo je obale.
Zato ne mogu ništa učiniti više, nego stajati tu, na mojoj obali rijeke, što životom je zovu i gledati kako odlaziš.
Samo da ispružiš ruku, o samo da ruku ispružiš !! Možda jednom sagrade nove mostove i novu nadu u ponovni susret.
Mi ćemo i dalje stajati na svojoj obali.
Dva slomljena, ostarjela srca, uvenula od čežnje i ljubavi.
A trebalo je samo ispružiti ruku, ispružiti ruku, dušo.
Marija Kovačiček
nedjelja, 05.04.2020.
Pjesmom protiv korone DAVORKA
Sebi pokloni ovaj dan
Ako ne možeš mene, zagrli dan ...
Zagrli pjesmu, oblak , cvijet
Zagrli svijet koji ti se smije
Zagrli što prije
To će pomoći...
Ako ne možeš mene...
uza sebe privini misao koju ti šaljem
Uhvati i Stisni , ruku podignutu
u zraku, na poljubac
To će pomoći ...
Ako ne možeš mene ...
Zagrli radost
I smij se ...
Sebi pokloni ovaj dan
Jer je prekrasan
To će pomoći...
To će pomoći...
( I korona će jednom proći...)
Zagrli dan.
Davorka Flego
Pjesmom protiv korone MAYDAY
INSOMNIA
Lezi, ispruži se na kutnoj
sparno je, da
ne pomaže nam ni škriputavi stropni ventilator
stavljen na 3
samo miješa vrućinu s vlagom
i podiže prah pastela i prah cigareta
s poda i iz prepune pepeljare
(jer lijeni smo i neće nam se
lijepo je ležati tako
i zbrajati kapljice znoja
irisom po goloj koži;
delicious idleness
još bolje:
dolce far niente
kako kažu Talijani,
umjetnici hedonizma)
(i ti si magnet mome zlu, znaš?)
Kako bi bilo da ledenu kocku
spustim na najmekšu točku tvog trbuha
i pustim ju da se otopi
sama od sebe, na tebi, dok spavaš?
Bi li te probudio
taj ledeni žar na koži?
Bi li ostavio ikakav trag?
Jer tvoji zubi jesu
ono jedva primjetno potkožno crvenilo
nosim ponosno
poput ljetne koraljne ogrlice oko vrata;
moj must have za ovu sezonu.
Najesen, tko zna što će nam donijeti
novi trendovi
zato
lezi
zažmiri;
ljeto je, proći će...
Šaljem ti šašavi Mjesec;
pusti da bar noćas budem
ja
ta
zadnja cigareta prije spavanja.
subota, 04.04.2020.
Pjesmom protiv korone NADICA
ZAGRLIMO ŽIVOT
Proleće se budi u meni,
svojim mirisom opija mi dušu,
telo mi razgaljuje
i sve moje misli pleni.
Ptice najlepšu pesmu poje,
pčelice se s ljubavlju roje,
Sunce blago obasjava
pupoljke cveća i drveća.
Neumorni mravi sjatili se,
jedan preko drugog,
hrleći svojim mladima
s trunčicom u ustima.
Prolećni miris ljubavi
opio livade, brda i doline,
majskim Suncem obasjao
nebeskim sjajem prirodni veo.
Zagrlimo život,
obasjan prolećnim Suncem,
prožet nebeskim sjajem,
prkoseći nevidljivom
uništivaču zdravlja coroni 19.
Nadica Ilić - Beograd
Pjesmom protiv korone LJUBICA
Pa makar
eh da smo zajedno
pa da šutnja nas veže
rječitija od riječi
pa da nas dlanovi ljubavi griju
moćnije od sunca u kolovozu
pa da more žeđ utaži ljubavnu
pa da travama nepokošenim
ljubav se nahrani izgladnjela
pa da zahvalni ponizni
na nebo ovo golubinje sivo
na more umorno sinje
na krik galeba osamljenog
zaboravimo
pa da zebnje u nama više nema
s okusom sjete i sreće
s okusom krika i pjesme
eh da smo zajedno
neka te anđeli čuvaju moji
dječaci oni
nevini nevidljivi
rumeni krilati
Ljubica Šego
petak, 03.04.2020.
Pjesmom protiv korone DRAGAN
U nizu bespotrebnih neminovnosti
tvoriteljske pedanterije
a noćas je hladno
zvijezde blistaju iznad
sivilom natopljenih oblaka
i ne znaš ko se od njih kreće
i kamo i čemu uopće
i zašto je nebo mokrije
od Neretve koju noćas
neću vidjeti, samo je čujem.
Uzalud me ta ždrjebica čekala
usnulo je već njeno zelenilo
a ja praznih džepova
ko mostarske bašče
bez mirisa alkatmera i ruža.
Tek odnekud nabasa cvrkut ptice
nad smrznutim đerizama
po kojima kliznuše ko sjenke
u zaborav još mokri kupači
nabubrile bobe žilavke
i zvonki smijeh bresaka
Dragan Mučibabić
Pjesmom protiv korone JELENA
ŽIVOT ILI LJUDI
DOBAR I BUDALA SU BRAĆA.
PA,TI SAD DOBAR BUDI.
I,ONDA TE NITKO NE SHVAĆA.
JE LI TO ŽIVOT ILI LJUDI?
NEKI JOŠ ŽIVE OVDJE,
NEKI SU U DRUGOM SVIJETU.
I NITKO NIJE ISTI,
A NA ISTOM SMO PLANETU.
OVE KARTE SU NAM PALE S NEBA.
NEKOM PIŠE KRAĆI,NEKOM DUŽI VIJEK.
A SVATKO SI UZME ZA PRAVO
DA SE NAZOVE ČOVJEK.
I PREVIŠE JE TU LJUDI,
A MENI JE OVDJE MRAK.
NEKAD SAM KRIVA SAMO
ZATO JER UDIŠEM ZRAK.
I NE MOGU MI NIŠTA,
NA PUT ZA MARS SE SPREMAM.
NE PATI MI SRCE NI GLAVA.
(ODAVNO JA TO NEMAM.)
STVARNO MI LJUDI NISMO ISTI,
NETKO JE FACA,NETKO MIMOZA.
U OVOM SVIJETU TEHNOLOGIJE
ČOVJEK JE DIJAGNOZA.
U DUŠU I MOJE BIĆE
SAMU SEBE JA DIRAM.
KAŽU:ŽIVOT JE KURVA.
ETO,I JA SE PROSTITUIRAM.
JELENA S.VIWALT
četvrtak, 02.04.2020.
Pjesmom protiv korone NERMINA
PUTNIK
Putnik vremena bijaše,
vrijeme iscrta bore na licu,
mladost nestade kao treptaj oka,
kroz oči duša gleda,
ispija ljepotu života,
kao žedna ptica
nakon dugog leta
pije kapi rosne.
Nermina Bešić
Pjesmom protiv korone BLAŽENKA
Blaženka Lešić
U NEPOVRAT
U tamu odlazi sve što ljepota se zvalo,
Gube se duše u košmaru lažnog sjaja.
Povratka nema,
I sve kao da mora proći
I obećano se ispuniti.
Uzaludna je borba
Odavno napustila moj brod.
Sada kao svjedok stojim na pučini
I zadnjim snagama
Kradem nebu zvijezde,
Dok one nepovratno odlaze u vječnost.
Pjesmom protiv korone ZORICA
FOTOGRAF
čekao sam u zasjedi
vrebajući zraku svijetlosti
pokret beznađa
zamišljenost nesvjesno prebjeglu
u svijet izvan zadane stvarnosti
možda je dugo puhao vjetar
tjerajući kumuluse
na igru sa sjenkama
promjenu oštrine
nemir po kutovima nepokretne slike
stražario sam nad mjesecima
i polumjesecima svojih sjećanja
kao nad teško stečenim znanjem
ukočenih koljena
promrzla nosa
opečenih nadlanica
strpljenjem sam dozivao
gradski autobus
što će ionako naići po redu vožnje
po raspoloženju vozača
gustoći semafora
zabio sam se poput čavla
u pregib ulične lampe
prstima zašao pod zrnati asfalt
umio oči tuđim kućama
zaboravljenim porukama
na zguljenim fasadama
kao što budući lovac
prilagođava tijelo i mozak
tek jednoj jedinoj vještini
vrebao sam nepokolebljivo
ne bih li zamrznuo
jedan tvoj treptaj
i podijelio te s drugima
živote
Zorica Krstičević
srijeda, 01.04.2020.
Pjesmom protiv korone BRANKA
Čežnja moga grada
Ne, ovo nije moj grad
u njemu kao da zaspalo je vrijeme.
Ulice poluprazne lijeno se vuku,
tramvaj zvan čežnja
za mnogobrojnim putnicima žudi.
Ne, ovo kao da nije moj grad,
do jučer živahan od žurbe i strke
sad usporenog pulsa,
kao da jedva diše.
Navikao na buku, viku, grla glasna,
ometen sad grubom je tišinom.
A bio je do jučer još
meka raznih koncerta,
festivala i prepunih diskoteka.
Tek poneki polaznik sa sjetom
sad dana tih se sjeća.
Ne, ovo kao da nije moj grad,
oduvijek prepun vreve,
spreman na feštu, glazbu,
nasmijana lica, euforiju i veselje.
Golubovi bijeli poletite Trgom,
gradu mom radost i sreću donesite.
Na ozbiljna lica i ulice prazne
on navikao nije,
od sveg više su mu draži žamor i strka.
Poletite golubovi bijeli,
mom gradu osmijehe donesite!!
Branka Čmarec
Pjesmom protiv korone MECABG
Ja ti nikad nisam obećala zvezde
Gde ima sunca, mora biti i kiše
Ako uzmeš moraš i davati.
Zato živi, i pusti mene da živim
Ja ti nikad nisam obećala morski žal
Gde ima mora, mora biti i valova
Gde su valovi, vetrovi haraju
Zato se pomiri sa burama koje izazivam
Ja ti nikad nisam obećala cvet
Ne možeš naći tulipane gde je samo trnje
Na kamenu ne raste život
Za mir potraži neki cvet u bašti
Ja te ne mogu zadržati, ako ti to nećeš
Mogu ti sve obećati, ako to želiš
Ali bolje je da odeš dok se osmehujem
Zato, da te ne bih šutnula kad se sretnemo.
Znaj, šapnuću ti tajnu
Razmisli pre nego skočiš u mutnu vodu
Možda je puna nesavladljivih virova
Ako odem ko će ti pružiti ruku???
Život je borba vulkana ili mirna baruština
Ljubav je kao pahuljica
ne postoje dve iste
kad misliš da će se istopiti
ona zaleprša
kad pomisliš da će večno lebdeti
ona nestane od samo toplog daha...
