DUŠE MOGA GRADA
Zaogrnuti zimom
u rascvjetanom proljeću
ispod maski
liječimo se od zagrljaja
bojazni prijenosa
čestica ljubavi
što kliju u nama
zarazom
grme jutra
rasjedom Grada
kojem
otpadaju stoljetne
ruke
10 sekundi
bilo je dovoljno
da proviri komadić pakla
posadi
strahote
oskvrnute molitve
duha ljudi
koji hrabro
podmeću leđa
za novi križ