ŽENO
Ženo, što nijema stojiš na vjetrometini,
odakle crpiš snagu za sjaj u oku,
blagi osmijeh što ne silazi s tvojih usana
i takvu postojanost u svome čekanju?
Ženo, odakle crpiš snagu za postojanost
u ovo vrijeme katarze za sve minule grijehe,
dok na vjetrometini stojiš nijema
pogleda uprta u oblake što olujom prijete?
Ženo, što nijema stojiš na vjetrometini
dok se u tebe zabijaju hladni prsti vjetrova
i do kostiju prodiru ledene kišne kapi,
odakle crpiš snagu da si tako postojana?
Ženo, suprugo, majko, sestro, prijateljice,
zar ti baš nimalo ne zadrhti srce
gledajući griješnog svijeta opačine,
i sile prirode koje lome sve ispred sebe?
Ženo, odakle crpiš snagu da ne poklekneš
kad su ljudi oko tebe do srži strahom prožeti?
Gledam kako se boriš s nevidljivim silama zla
i ja nepogriješivo znam da ćeš pobijediti!