četvrtak, 20.08.2020.
in memoriam+
Pjesma o ljubavi
Pokrivam se bijelim oblacima
Dok ležim na travi
A uzglavlje mi je ljubav tvoja
Ptice mi cvrkuću I grane drveća hlade me
A ja radosna sva
Tvoj zagrljaj utiskujem u svoje srce
Ti me činiš lijepom
Kao sunce se smiješim nebu
Tobom obasjana
U očima mojim ogledaš se
I stranice tvog postojanja
Postaju vječne
Tko si ti da me tvoja ljepota
Čini još ljepšom…
Sagradit ću nam dom…
Marina Pilić, Osijek
četvrtak, 16.07.2020.
Ivan Grahovec
Rođen sam 1946. godine. Poeziju sam počeo pisati u poznim godinama tek od 2017. godine. Do sada sam napisao 3 knjige poezije „Minoli cajti“ na kajkavskom i standardu, „Življeje teče“ i „Međimurska reč“ samo na kajkavskom. Prve dvije promocije bile su 2018. godine, a treća 2019. godine, sve tri u Gornjem Mihaljevcu. Godine 2019. uvršteno mi je u 10 zbornika 21 pjesma, a sudjelovao sam na raznim recitalima i promocijama oko četrdesetak puta.. Uglazbljene su mi tri pjesme: „Marica“ koja je izvedena na festivalu „Med Murom i Drovom “ u Prelogu te „Klet“ i „Ljubav med nami“ koje su izvedene na festivalu „Po dragome kraju“ u Adamovcu. I dalje pišem pjesme, a „Biser si moj“ je moja četvrta zbirka poezije napisana na standardu, a promocija iste će biti održana u Udruzi umjetnika „Vjekoslav Majer“ iz Zagreba 17. srpnja 2020. Primio sam desetak zahvalnica za učešće na recitalima i promocijama zbornika, a član sam „Književnog kruga“ Prelog, Udruge umjetnika „Vjekoslav Majer“ iz Zagreba te
„Varaždinskog književnog društva“.
I dalje pišem i aktivan sam na raznim recitalima, promocijama i natječajima.
IZBRISANA LJUBAV
Ne sanjam te više,
nestala si u tmini,
rastopila kao sjena,
negdje u daljini.
Ne sanjam te više,
nestala si poput snijega,
odnio te vjetar,
iza stotinu brijega.
Ne sanjam te više,
niti te se sjećam,
dodir tvojih ruku,
više ne osjećam.
Ne sanjam te više,
odnijela te rijeka,
od tebe ne osta
sjena niti sjeta.
Ne sanjam te više,
zaborav te skrio,
više se ne sjećam,
da sam te ljubio.
Ne sanjam te više,
nema prošlih dana,
kada sam te tješio,
kad si bila sama.
Ne sanjam te više,
ne pamtim ti ni ime,
nestala si zauvijek,
u ponoru dubine.
srijeda, 10.06.2020.
Slavimo rođendan
MOŽDA JE SAMO SANJALA
***
Udajem se, udajem…-
pjevuši breza srebrna.
Vlati trave je miluju,
vjetar joj kosu raščešljava.
Ptice joj darove donose.
Cvjetove naranče za vijenac
svadbeni. Grančicu masline
za snove spokojne.
More orgulje priprema.
Tihi bal će to biti,
i sve pitomo i krotko.
- Možda je samo sanjala?!
Smiri se, smiri, mila moja…
-šumi mi majka maslina-
Samo si na ples pozvana!
Ema Emilija Vasiljević: „blues jednog odrastanja“
nedjelja, 31.05.2020.
Ponovo na okupu
30.05.2020.
Nada Starčević Lopac
Jučer smo se mi, Majerovci, opet našli. Pozdravljali smo se laktovima i nogama, puno se smijali, pjevali, recitirali i slušali. Našao se tu i poneki vic. Bilo je lijepo i veselimo se ponovnom druženju.
Hurija Dženet
NOĆ NARANČASTOG DODIRA
Treba mi DODIR dlana tvoga
i jedna naranča –
da joj skidaš koru za mene;
moje su ruke spremne na putovanje,
za maženje koje bismo htjeli i
ispijanje čežnji mjesečevih NADANJA;
narančinom vodicom VLAŽI usne moje
– utiskuj u njih slatkost latica cvijeta
i nježnim tonom pleši po mojoj koži;
očaraj me i daj IMPRESIJU rubovima,
utisnuvši u mene tisuće poljubaca –
bojom ploda prodiri u dubine impulsa;
bajkovitim mirisom narančinog CVIJETA
ukrasi našu postelju – unesi ga u zagrljaj
i budi stablo u mom tajnom životu.
#(c)(r)h.dž_Alma .. :)>
ponedjeljak, 25.05.2020.
Tri pjesme
KARTE ŽIVOTA
KAŽU MI MUDRI LJUDI:
„ŠTO TE NE UBIJE,TO TE OJAČA.“
MA,TO JE NEKI ZAKON LUDI.
NISI ME UBIO, A NISAM NI JAČA.
POTROŠILA SAM SREĆU
NA TVOJ OSMIJEH LAŽNI.
KUPILA SAM TRENUTKE
KOJI TEBI NISU VAŽNI.
VOLJELA SAM BEZUVJETNO.
(KAKO TO ZNAJU ŽENE)
I U TOM JE BESKRAJU
NESTAO DIO MENE.
SUDBINA DIJELI KARTE
I KADA MRZIM I KAD VOLIM.
SLIJEDEĆU RUNDU ŽIVOT
JEDAN BEZ TEBE, MOLIM.
ROK TRAJANJA
LJUBAV TREBA DOĆI S UPUTOM;
OPREZNO UZIMATI,U MALIM DOZAMA.
I NIKADA, BAŠ NIKADA
NE ZALIJEVATI JE SUZAMA.
OPASNOST ZA SRCE,MOZAK,
I ORGANA VEĆINU...
PROTUOTROVA NEMA.
„FUĆKAŠ“ MEDICINU.
OD VELIKE VATRE
IMA PUNO PEPELA.
ZATO ME VOLI MALO.
PUNO JA NE BIH HTJELA,
POSLIJE MALO SREĆE
NEMA SUZA NIT KAJANJA.
LJUBAV TREBA DOĆI
SA OZNAKOM-ROK TRAJANJA.
POVEDI ME
PRIMI ME ZA RUKU,
NJEŽNO ME POLJUBI,
DA SMO SRETNI SKUPA
NEKA VIDE LJUDI.
ŠETAJMO UZ BUNDEK
DOK JOŠ SUNCA IMA.
DA SI DOBRO PRISTAJEMO
SAD POKAŽI SVIMA.
NISAM JA ZA TEBE
PRIJATELJICA U NOĆI.
TAKVU SI PRONAĐI
U GAJEVOJ IZA PONOĆI.
NE ŽELIM TE VOLJETI
SAMO TRENUTAK KRATAK.
POVEDI ME SAD
U MOG ŽIVOTA OSTATAK.
BUDI SRETAN SA MNOM
U SVAKOM DANU PUNOM.
POVEDI ME SAD
BAR U ŠETNJU JARUNOM.
NEKA ZNAJU SVI
DA OVA SREĆA NE BLIJEDI.
NEKA UČE OD NAS.
I,ZATO ME POVEDI.
(IZ ZBORNIKA UDRUGE UMJETNIKA V.MAJER-
ZAGREB-MOJ GRAD)
JELENA S. VIWALT
nedjelja, 24.05.2020.
STARA LIPA
Lipa je delala hlad svim kaj su pod njom sedeli
gda cirkva je bila premala lipa je bila oltar.
Čuda je molitvi spravila v svoji kori debeli
i čuda suozi posušila i poslala Bogu na dar.
Lipa je brojila putnike koji su došli zdaleka.
Brojila carske vojake ki niesu došli nazaj.
Zapisala je krštenja, ženidbe i sprevode
Pamtila bogečke jade i gospodski sjaj.
Kuliko put su gorele i cierkva i lipa stara?
Kulko je tuđih vojski štelo zrušiti naše selo?
Ognji su zgašeni, cierkva popravljena
a tuđemu vojaku je ostalo samo opijelo.
Cierkve i lipe pamtiju vsa dobra diela i griehe.
Pamtiju souze od sreče i tuoge i vse grobne liehe
Pri cierkvi su naši stari mladu lipu posadili
ili su, morti ipak, pri stari lipi novu cierkvu zgradili.
(Jaccominijeva)
petak, 22.05.2020.
Hvala!
Nakon što smo objavili sve radove za blog, prije svega zahvaljujem autorima 125 poslanih radova. Pristizali su od sjevera do juga Europe. I to ovim redom 2 iz Švedske , 2 iz Njemačke,2 iz Slovenije, 6 iz Srbije, 6 iz BiH, 2 iz Crne gore, 2 iz Makedonije.
Ostali radovi su iz Hrvatske I to Zagreb 41, Split 9, Rijeka 6, Sisak 4, Pula 4, Osijek 3, Zadar3, Karlovac 2, Koprivnica2, I po jedan rad iz ovih mjesta i gradova: Sveta Nedelja, Ivanić Grad, Bregana, Pazin, Jakovlje, Slatina, Slavonski Brod, Nova Gradiška, Bilje, Ozalj, Dubrovnik, Sinj, Labin, Hrvatska Dubica, Velika Gorica, Lipovec Lonjski, Šibenik, Peteranec, Dugo Selo, Staševica, Jastrebarsko
Stigli su radovi na ruskom i makedonskom s prijevodom. Hvala svima.
Većina tekstova je povezano sa Koronom i potresom, ostali su tekstovi u prozi ili stihu druge tematike,
Zahvaljujem grupama Akvarel stiha, Kultura snova, world poets association hrvatska, prijatelji pisane riječii scuola di poesia-school of poetry-hrvatska delegacija što su dozvolile najave.
Još jednom HVALA! svima do nekog drugog poziva.
Boris Simeoni.
srijeda, 20.05.2020.
Pjesmom protiv korone BORIS
Zagreb dlan i stih
Zagreb na dlanu
prije bih rekao u srcu
Za dlan je pretežak i kao riječ
kao ruševine u Jurišićevoj
pogled na toranj katedrale
snove o šetnjama Basarčekovom
subotnje Jutro u podne
Igra se s nama potresom
koronom
U srcu nam osta isti
Čekanje nam nudi
I bit će kao prije
Jer to je ljubav a ne igra
Snovima vjerujem kad ljubim
Sada i pamet potrebom postaje
Nije da stane sve u stih
Novo nas vrijeme čeka
A on ljepši od toga ne može ni biti
Vratit će top na Lotršćaku
U podne jato golubova
Krovovi na suncu
I riječi će opet krenuti u stih
Ljubav nikad ne umire sama
Pisalo je negdje
Kod mene još je ima
(Kažu oseka i plima)
Ali traje
Ne napušta se brod dok plovi
Koji put razumno rješenje treba
Prijatelji lažni zamute ti oči
Nije ni poezija jada sve
Moramo li sudbinu ponuditi svima
Na putu za dvoje samo jedno zajedničko mjeto ima
Ne napušta se brod dok plovi
Boris Simeoni, Zagreb
utorak, 19.05.2020.
Pjesmom protiv korone MARINA
Pjesma o ljubavi
Pokrivam se bijelim oblacima
Dok ležim na travi
A uzglavlje mi je ljubav tvoja
Ptice mi cvrkuću I grane drveća hlade me
A ja radosna sva
Tvoj zagrljaj utiskujem u svoje srce
Ti me činiš lijepom
Kao sunce se smiješim nebu
Tobom obasjana
U očima mojim ogledaš se
I stranice tvog postojanja
Postaju vječne
Tko si ti da me tvoja ljepota
Čini još ljepšom…
Sagradit ću nam dom…
Marina Pilić, Osijek
ponedjeljak, 18.05.2020.
Pjesmom protiv korone LJILJANA
U RITMU SVOG POSLANJA
Kao da lete obodom svijeta
Tražeći znanja iskonsko sjeme
Vječno se traže te dvije sjene
Pjesnik i svetac, svetac – poeta
Nebeskim korijenjem dok jedan gazi
Drugi u tkiva smrti ulazi
Skupa se stablom života penju
Terete nose najtežim putem
Tuđe i svoje.
K’o kapi rose zrcale Svjetlo
svijetu pod skute.
Tamo gdje nebo se i zemlja ljube
Stňpe se stope pjesnika i sveca
Iščeznu zvuci, zamru molitve
K´o zraka Sunca i zraka s Mjeseca
Pjesnik i svetac
S rubova svijeta
Vizije šire himnom poslanja
slaveći
bit postojanja!¸
Ljiljana Radas
Split Croatia
nedjelja, 17.05.2020.
Pjesmom protiv korone GORAN
SRETOH DANAS U KONZUMU
sretoh danas u Konzumu
poznanika pjesnika
rukovasmo se čak
kaže samo da nas kamere ne snime
ionako smo sumnjivi bez rukavica i maski
kaže da je nedavno objavio novu zbirku
al eto, nema nikakav kontakt od mene
rekoh nema veze, ne volim druženja
sa starijima od sebe
nasmijao se i namignuo na svježa mlijeka
u mojim rukama
obojica inače uredni
nosili smo brade od par dana
kaže ponekad svratim na tvoj blog
dobar si, al dugo nije bilo pjesme
već dugo prije korone prestao sam biti poeta
rekoh i odšetasmo prirodno do odjela pića
on tri četiri boce jeftinog vina stavio u svoj ceker
ja dvije boce jeftinog pića u torbu
jebiga sutra je nedjelja
i ljudi će na mise
koje su već danas počele
moramo i mi osmisliti nešto
ako bude kišilo
kaže na kraju jesi li čuo
kod vječne vatre stotinjak sarajlija
pjeva po šumama i gorama
ni to mi se veli ne sviđa
kažem, jebe mi se
Goran Kauzlarić, Rijeka
subota, 16.05.2020.
Pjesmom protiv korone BRUNO
Karantenski sonet
Tko ne spava, tko se ne budi?
Tko ispija nemirno čaše?
Tko je smiren, a tko ludi?
Koga zatvorena vrata plaše?
Tko pjeva, kuha ili uči?
Kome slabije raste brada?
Tko je stranac u svojoj kući?
Tko je sit, a tko gladan?
Tko koga manje trpi
nego što trpio je prije?
Tko iz sebe suze crpi-
tko se pak više smije?
Tko je svoj, a tko sebe sjena
i što nam učini karantena?
Bruno Sušak
petak, 15.05.2020.
Pjesmom protiv korone EMILIJA
PRSTOHVAT SNA ( U DOBA KORONE)
TEBI,
nenadana Iskro Radosti,
kojoj hrlim u sjeti i tami.
Tebi,
koji si čarolijom,
samo Nebu znanom,
učinio da mi obrazi
ponovo
rumenilom žare... i usne
za tvojima žude.
Tebi,
koji me opijaš
i tako pitko
voljenom činiš...
-dajem SEBE,
u PEHAR ovih stihova
pretočene.
Ispijaj lagano...
Pod ovom strehom
n e m i r a
nikuda nam se
ne žuri.
-Ma, tko još za „korona virus“ mari !!!
Emilija Vasiljević:, Pula
Pjesmom protiv korone EMANUELA
Noćas
Noćas, opet
Moji su ti snovi otvorili vrata
I svaka je moja misao protkana postojanjem
Mogućnošću
Dok se realnost borii sa iluzijama
A logika sa srcem
Što li me privlači u ono nemoguće
Da se budim nevidljivim dodirima
I nepostojećim dahom
Niti pandemija, niti potresi
Nisu te otresli
s moje kože
Poželjela sam samo jednom
Zašto sam, pobogu, poželjela samo jednom
Moje bivstvo vapi romantičan kraj
I ne podnosi nezavršene priče
Emanuela Zubović, Rijeka
četvrtak, 14.05.2020.
Pjesmom protiv korone MAJA
ZOV VISINE
Zarobljena u vremenu
Lutam hladnim poljima
Nosim bijele ljiljane
Lebdim i lelujam
Mir struji mojim venama,
A srce nježno doziva
Siluetu u daljini
Što stoji mirno poput grčkih kipova
Ispunjena snažnim porivom da letim
Dižem se prema visinama
Prejak je osjećaj
Biti ptica
Biti slobodna
Smiješim se
Jer sve bliže sam
Tamnom liku
Mojih sjećanja
Ostat ću još malo gore
U beskraju plavetnila
I loviti zrak što reže
Sva moja osjetila
A onda ću spremno
Postati grabežljivac
U ponor se strmoglaviti
Rukama te zgrabiti
I odvući nas opet gore
Jer tamo je ono pravo
Zauvijek i samo naše
Sigurno i hladno more.
Maja IvankoviĆ , Jastrebarsko
Pjesmom protiv korone ANKICA
Tango u naručju juga
Kakav dan! Zbilja ili san?
Priča nije duga
tek jedan rasplesani tango
u naručju juga.
On i ja sami u Šarinoj uvali.
Nije puno zborio,
Kavalir stari za ples nije zamolio.
Samo me u naručje uzeo
I okretao me, vrtio, vrtio.
Kosu razbarušio, na uho šaputao.
Ni ja nisam ništa izustila.
Tangu sam se bez riječi prepustila.
U granama borova muzika je svirala,
obala valovima bubnjala,
moja čula u zanosu vibrirala.
Ko zna dokle bi ples da traje,
rijetki su trenuci kad život obilno daje.
Namršteni crni oblaci
prekinuli su tango taj.
Ne znam dal na licu ponjela sam
kišne kapi, il suze za oproštaj.
Ankica Piculek
Danas
Danas sam samo kap kiše
dugom obojena,
s dušom što luta
u plavetnilu beskraja,
u oblak pretvorena.
Danas sam treperava svjetlost
zvijezde u vedrim noćima,
danas sam sva tuga svijeta u
skrivena u Tvojim očima.
I sve to mogu u jednom
trenutku biti, u jednom
bljesku, dok spoznaja traje;
da si Stijena, a ja tvoja sjena,
da si Sunce, a ja zraka što
toplinu joj Tvoja ljubav daje,
pa imenom Tvojim, moje oči sjaje.
I nije važno što će sutra biti,
kad svaki moj trenutak,
Ti u vječnost možeš pretvoriti.
Ankica Piculek
srijeda, 13.05.2020.
Pjesmom protiv korone IVAN
Korona virus naš
nepoznato nešto uplašilo svijet
neka nepoznata i nevidljiva energija
nekog oku ljudskom nevidljivog okrunjenog virusa
jača je od svijeta
bacila je svijet na koljena
pomorila je tisuće ljudi
a svjetske mudre glave ga traže
natječu se tko će ga prvi upoznati
nepoznato malešno nešto
da manje niti ne može biti
ubija kao što i neznanje ubija
potrudi se upoznaj tog nepoznanca
kad ga upoznaš onda ćeš naći i lijek
naći ćeš put
kako se odnositi naspram tom upoznatom
ista je stvar i s tvojom samospoznajom
ako ne upoznaš sam sebe
onda se i bojiš samog sebe
i dok se ne upoznaš
ni pravi lijek za sebe nećeš naći
a ni pravu hranu za sebe samog
ovaj svjetski nepoznati jaki mali virus
podsjetio me na biblijsku Božju riječ:
Kad bi imali vjere velike kao makovo zrno
mogli bi brda premještati
a ovaj korona virus je manji od makova zrna
i pokorio je cijeli svijet
promjenio je svijet
strpao je svijet u sobe i sobičke u rupe i rupice
bacio je svijet na koljena
navukao je svijetu maske
na lica ljepotica i starica
na obraze junaka i junakinja
na obraze viteza i generala
na obraze predsjednika i građana
taj ljudskom oku nevidljivi
ljudskom uhu nečujni
postao je vidljiv
u maskama na ljudskim obrazima
sakrio nam je obraze
jer se srami prljavih ljudskih obraza
sakrio je osmijeh na ljudskim licima
dokazao onima koji su se s njim
s njegovom krunom poigrali
da je on krunski virus vladar svijeta
a ne ti umnici u njihovu bezumlju
koji su se poigravali boga
koji su koristili svoje ne-znanje
i htjeli biti jači od Stvoritelja
upozorio je njih
ne igrajte se ne izazivajte me
jer sam jači i opasniji
od vaših oholih mozgova
korona virus je pokazao zrcalo svijeta
najavio je kraj prve velike nekulture svijeta
kraj najprljavijeg svijeta ikada
svijeta kojim vladaju neljudski kemijski otrovi
pod masku je sakrio osmijeh svijeta
pod masku je sakrio prljavštinu svijeta
poslao je upozorenje svijetu
čovječe i ženo
ne pljujte na svoje bližnje
operite svoje prljave ruke
očistite svoje uprljane obraze
pustite suze da vam operu i otvore oči
ne trujte zemlju izmišljenim kemijama
ozdravite zemlju po kojoj hodate
zemlja vam je i majka i otac
poljubite zemlju po kojoj hodate
zemlja i sva njena bića nisu vam ništa kriva
zemlja i sva njena bića i sve vode njene vas hrane
s umjetnim gnjoivom je počelo trovanje zemlje
bilo je to početkom pedesetih godina
zemlja je zahvalna
korona virusu
a ja i ti
o čovječe
ožujak,2020
Ivan Župa,,Wienerwald, Austrija
Pjesmom protiv korone NADA
Čekanje
Gospodaru,
što bih drugo,
nego da te čekam?
Jasno,
ali možda malo previše dugo.
Robinja sam tvoja,
odana i smjela.
Ti si voda od Glečera,
ali i moja slatka,
tajna večera,
tebi kroz čekanje dugo rekoh sve usnih,
napisah i u stih stavih.
Godine,
ne brojim,
jer više nisu sitna cifra,
što sitnim vezom,
na papir piše se,
Grančicom,
Nanom
ili Sljezom,
sa tobom u svakoj oluji.
Pored tebe čekanje ljubavlju se kupa,
ljubavlju huji,
Pored tebe i čekanje je rima,
a bez tebe ni vatra,
nema dima!
Nada Matovic
utorak, 12.05.2020.
Pjesmom protiv korone ZRINKA
JEDNOSTAVNOST
Ne vjeruj mi kad ti kažem
Da sam dobro
Nisam dobro
Nije to narav za mene
Lažem i kad se smijem
I kad kažem da razumijem
Ne želim razumjeti
Nisam dobro
Nikad nisam ni bila
To nema veze s tobom
Mada bi bilo lakše
Da si ovdje
I da lažeš
Kao i ja
Kako će sve
Biti dobro
Zrinka Mikolić
Pjesmom protiv korone ZLATKO
Kojim sve svjetovima
Kojim si sve svjetovima koračala prije i poslije mene
Koja su te svjetla sebi vukla, pratile te koje sjene?
S lakoćom i opojnim stilom radiš ovozemaljske stvari
Lako preskačeš prepreke jer visini pripadaš ustvari
I mudrija si uvijek i sto koraka ispred mene
Kraj tebe duh mi cvjetajući uvijek vene
Jer zna da ko Dunavski pijesak sipiš mi kroz ruke
Uživam stavljen na te čokoladne muke
Kad odemo s one strane svijesti, smireni do savršenstva
U neprobojnom limbu surfajući tim valovima blaženstva
Znam da nagoni će tvrdoglavo vječnost uvijek htjeti
Ali rok trajanja nije presudan kada se ovako leti...
Zlatko Majsec
ponedjeljak, 11.05.2020.
Pjesmom protiv korone REFIKA
BROD
Odlazi s mirisom života
pretrpan mojim sitnicama
Valovi preuzeše tugu u okrilju
Predade se bez opiranja
izgubi u magli spoznaje
jureći u zagrljaj usuda
Praznina i ja
dva (ne) razdvojna prijatelja
na Otoku bola
Uzdasi se prosuše
duša smiraj nađe
Na obali jedan pogled
pred naletom bola
sklopi oči
Nešto zaškripi iz prikrajka
Nadomak (pri) stajanja
pribrah posljednje trzaje.
Refika Dedić, BIHAĆ
Pjesmom protiv korone ENSAR
Zenički intermeco
Dalekozor, što ga nosim
sluti
vječitu smrt,
i da se pitam
samo ja,
odavno bi zakucala
na moja vrata
ta stara gospođa.
U tome bi trenu
jedan usnuli anđeo
zamijenio potencijalni san
otiskom stopala
na toplom tepihu
svoje sobe,
i pogledom prema istoku
kroz hladna okna
na sedmom katu obitavališta,
hladnija od svojega
pogleda ledenog.
I tada bi
anđeosko srce
prvi puta prepuklo,
sigurno u
blaženi zov
novih godina.
Ensar Bukarić
08.05. neki su se i sastali - mala ekipa odvažnih. hvala Borni na fotkama.
Pjesmom protiv korone MARICA
Život boli
Život je sranje
Nekad veće
Nekada manje
Živim idem koračam
U bolu
razočaranja
gušim se
Ustajem
Padam
Rušim se
Život je
Obično sranje
Nekad veće
Nekada manje
Oprostite na izrazu
Al moram reći
Ubijaju dušu
Ali dušu
Nitko ne lijeći
Ne sahranjuje
Duša
Boli najviše
A nitko nezna reći
Gdje duša stanuje
Gdje obitava
Dal duša je budna
Dok tijelo spava
Al duša boli
Jako
Najaće
Marica Mihac
08.05. neki su se i sastali - mala ekipa odvažnih. hvala Borni na fotkama.
