Tango u naručju juga
Kakav dan! Zbilja ili san?
Priča nije duga
tek jedan rasplesani tango
u naručju juga.
On i ja sami u Šarinoj uvali.
Nije puno zborio,
Kavalir stari za ples nije zamolio.
Samo me u naručje uzeo
I okretao me, vrtio, vrtio.
Kosu razbarušio, na uho šaputao.
Ni ja nisam ništa izustila.
Tangu sam se bez riječi prepustila.
U granama borova muzika je svirala,
obala valovima bubnjala,
moja čula u zanosu vibrirala.
Ko zna dokle bi ples da traje,
rijetki su trenuci kad život obilno daje.
Namršteni crni oblaci
prekinuli su tango taj.
Ne znam dal na licu ponjela sam
kišne kapi, il suze za oproštaj.