nedjelja, 31.05.2020.
Ponovo na okupu
30.05.2020.
Nada Starčević Lopac
Jučer smo se mi, Majerovci, opet našli. Pozdravljali smo se laktovima i nogama, puno se smijali, pjevali, recitirali i slušali. Našao se tu i poneki vic. Bilo je lijepo i veselimo se ponovnom druženju.
Hurija Dženet
NOĆ NARANČASTOG DODIRA
Treba mi DODIR dlana tvoga
i jedna naranča –
da joj skidaš koru za mene;
moje su ruke spremne na putovanje,
za maženje koje bismo htjeli i
ispijanje čežnji mjesečevih NADANJA;
narančinom vodicom VLAŽI usne moje
– utiskuj u njih slatkost latica cvijeta
i nježnim tonom pleši po mojoj koži;
očaraj me i daj IMPRESIJU rubovima,
utisnuvši u mene tisuće poljubaca –
bojom ploda prodiri u dubine impulsa;
bajkovitim mirisom narančinog CVIJETA
ukrasi našu postelju – unesi ga u zagrljaj
i budi stablo u mom tajnom životu.
#(c)(r)h.dž_Alma .. :)>
ponedjeljak, 25.05.2020.
Tri pjesme
KARTE ŽIVOTA
KAŽU MI MUDRI LJUDI:
„ŠTO TE NE UBIJE,TO TE OJAČA.“
MA,TO JE NEKI ZAKON LUDI.
NISI ME UBIO, A NISAM NI JAČA.
POTROŠILA SAM SREĆU
NA TVOJ OSMIJEH LAŽNI.
KUPILA SAM TRENUTKE
KOJI TEBI NISU VAŽNI.
VOLJELA SAM BEZUVJETNO.
(KAKO TO ZNAJU ŽENE)
I U TOM JE BESKRAJU
NESTAO DIO MENE.
SUDBINA DIJELI KARTE
I KADA MRZIM I KAD VOLIM.
SLIJEDEĆU RUNDU ŽIVOT
JEDAN BEZ TEBE, MOLIM.
ROK TRAJANJA
LJUBAV TREBA DOĆI S UPUTOM;
OPREZNO UZIMATI,U MALIM DOZAMA.
I NIKADA, BAŠ NIKADA
NE ZALIJEVATI JE SUZAMA.
OPASNOST ZA SRCE,MOZAK,
I ORGANA VEĆINU...
PROTUOTROVA NEMA.
„FUĆKAŠ“ MEDICINU.
OD VELIKE VATRE
IMA PUNO PEPELA.
ZATO ME VOLI MALO.
PUNO JA NE BIH HTJELA,
POSLIJE MALO SREĆE
NEMA SUZA NIT KAJANJA.
LJUBAV TREBA DOĆI
SA OZNAKOM-ROK TRAJANJA.
POVEDI ME
PRIMI ME ZA RUKU,
NJEŽNO ME POLJUBI,
DA SMO SRETNI SKUPA
NEKA VIDE LJUDI.
ŠETAJMO UZ BUNDEK
DOK JOŠ SUNCA IMA.
DA SI DOBRO PRISTAJEMO
SAD POKAŽI SVIMA.
NISAM JA ZA TEBE
PRIJATELJICA U NOĆI.
TAKVU SI PRONAĐI
U GAJEVOJ IZA PONOĆI.
NE ŽELIM TE VOLJETI
SAMO TRENUTAK KRATAK.
POVEDI ME SAD
U MOG ŽIVOTA OSTATAK.
BUDI SRETAN SA MNOM
U SVAKOM DANU PUNOM.
POVEDI ME SAD
BAR U ŠETNJU JARUNOM.
NEKA ZNAJU SVI
DA OVA SREĆA NE BLIJEDI.
NEKA UČE OD NAS.
I,ZATO ME POVEDI.
(IZ ZBORNIKA UDRUGE UMJETNIKA V.MAJER-
ZAGREB-MOJ GRAD)
JELENA S. VIWALT
nedjelja, 24.05.2020.
STARA LIPA
Lipa je delala hlad svim kaj su pod njom sedeli
gda cirkva je bila premala lipa je bila oltar.
Čuda je molitvi spravila v svoji kori debeli
i čuda suozi posušila i poslala Bogu na dar.
Lipa je brojila putnike koji su došli zdaleka.
Brojila carske vojake ki niesu došli nazaj.
Zapisala je krštenja, ženidbe i sprevode
Pamtila bogečke jade i gospodski sjaj.
Kuliko put su gorele i cierkva i lipa stara?
Kulko je tuđih vojski štelo zrušiti naše selo?
Ognji su zgašeni, cierkva popravljena
a tuđemu vojaku je ostalo samo opijelo.
Cierkve i lipe pamtiju vsa dobra diela i griehe.
Pamtiju souze od sreče i tuoge i vse grobne liehe
Pri cierkvi su naši stari mladu lipu posadili
ili su, morti ipak, pri stari lipi novu cierkvu zgradili.
(Jaccominijeva)
petak, 22.05.2020.
Hvala!
Nakon što smo objavili sve radove za blog, prije svega zahvaljujem autorima 125 poslanih radova. Pristizali su od sjevera do juga Europe. I to ovim redom 2 iz Švedske , 2 iz Njemačke,2 iz Slovenije, 6 iz Srbije, 6 iz BiH, 2 iz Crne gore, 2 iz Makedonije.
Ostali radovi su iz Hrvatske I to Zagreb 41, Split 9, Rijeka 6, Sisak 4, Pula 4, Osijek 3, Zadar3, Karlovac 2, Koprivnica2, I po jedan rad iz ovih mjesta i gradova: Sveta Nedelja, Ivanić Grad, Bregana, Pazin, Jakovlje, Slatina, Slavonski Brod, Nova Gradiška, Bilje, Ozalj, Dubrovnik, Sinj, Labin, Hrvatska Dubica, Velika Gorica, Lipovec Lonjski, Šibenik, Peteranec, Dugo Selo, Staševica, Jastrebarsko
Stigli su radovi na ruskom i makedonskom s prijevodom. Hvala svima.
Većina tekstova je povezano sa Koronom i potresom, ostali su tekstovi u prozi ili stihu druge tematike,
Zahvaljujem grupama Akvarel stiha, Kultura snova, world poets association hrvatska, prijatelji pisane riječii scuola di poesia-school of poetry-hrvatska delegacija što su dozvolile najave.
Još jednom HVALA! svima do nekog drugog poziva.
Boris Simeoni.
srijeda, 20.05.2020.
Pjesmom protiv korone BORIS
Zagreb dlan i stih
Zagreb na dlanu
prije bih rekao u srcu
Za dlan je pretežak i kao riječ
kao ruševine u Jurišićevoj
pogled na toranj katedrale
snove o šetnjama Basarčekovom
subotnje Jutro u podne
Igra se s nama potresom
koronom
U srcu nam osta isti
Čekanje nam nudi
I bit će kao prije
Jer to je ljubav a ne igra
Snovima vjerujem kad ljubim
Sada i pamet potrebom postaje
Nije da stane sve u stih
Novo nas vrijeme čeka
A on ljepši od toga ne može ni biti
Vratit će top na Lotršćaku
U podne jato golubova
Krovovi na suncu
I riječi će opet krenuti u stih
Ljubav nikad ne umire sama
Pisalo je negdje
Kod mene još je ima
(Kažu oseka i plima)
Ali traje
Ne napušta se brod dok plovi
Koji put razumno rješenje treba
Prijatelji lažni zamute ti oči
Nije ni poezija jada sve
Moramo li sudbinu ponuditi svima
Na putu za dvoje samo jedno zajedničko mjeto ima
Ne napušta se brod dok plovi
Boris Simeoni, Zagreb
utorak, 19.05.2020.
Pjesmom protiv korone MARINA
Pjesma o ljubavi
Pokrivam se bijelim oblacima
Dok ležim na travi
A uzglavlje mi je ljubav tvoja
Ptice mi cvrkuću I grane drveća hlade me
A ja radosna sva
Tvoj zagrljaj utiskujem u svoje srce
Ti me činiš lijepom
Kao sunce se smiješim nebu
Tobom obasjana
U očima mojim ogledaš se
I stranice tvog postojanja
Postaju vječne
Tko si ti da me tvoja ljepota
Čini još ljepšom…
Sagradit ću nam dom…
Marina Pilić, Osijek
ponedjeljak, 18.05.2020.
Pjesmom protiv korone LJILJANA
U RITMU SVOG POSLANJA
Kao da lete obodom svijeta
Tražeći znanja iskonsko sjeme
Vječno se traže te dvije sjene
Pjesnik i svetac, svetac – poeta
Nebeskim korijenjem dok jedan gazi
Drugi u tkiva smrti ulazi
Skupa se stablom života penju
Terete nose najtežim putem
Tuđe i svoje.
K’o kapi rose zrcale Svjetlo
svijetu pod skute.
Tamo gdje nebo se i zemlja ljube
Stňpe se stope pjesnika i sveca
Iščeznu zvuci, zamru molitve
K´o zraka Sunca i zraka s Mjeseca
Pjesnik i svetac
S rubova svijeta
Vizije šire himnom poslanja
slaveći
bit postojanja!¸
Ljiljana Radas
Split Croatia
nedjelja, 17.05.2020.
Pjesmom protiv korone GORAN
SRETOH DANAS U KONZUMU
sretoh danas u Konzumu
poznanika pjesnika
rukovasmo se čak
kaže samo da nas kamere ne snime
ionako smo sumnjivi bez rukavica i maski
kaže da je nedavno objavio novu zbirku
al eto, nema nikakav kontakt od mene
rekoh nema veze, ne volim druženja
sa starijima od sebe
nasmijao se i namignuo na svježa mlijeka
u mojim rukama
obojica inače uredni
nosili smo brade od par dana
kaže ponekad svratim na tvoj blog
dobar si, al dugo nije bilo pjesme
već dugo prije korone prestao sam biti poeta
rekoh i odšetasmo prirodno do odjela pića
on tri četiri boce jeftinog vina stavio u svoj ceker
ja dvije boce jeftinog pića u torbu
jebiga sutra je nedjelja
i ljudi će na mise
koje su već danas počele
moramo i mi osmisliti nešto
ako bude kišilo
kaže na kraju jesi li čuo
kod vječne vatre stotinjak sarajlija
pjeva po šumama i gorama
ni to mi se veli ne sviđa
kažem, jebe mi se
Goran Kauzlarić, Rijeka
subota, 16.05.2020.
Pjesmom protiv korone BRUNO
Karantenski sonet
Tko ne spava, tko se ne budi?
Tko ispija nemirno čaše?
Tko je smiren, a tko ludi?
Koga zatvorena vrata plaše?
Tko pjeva, kuha ili uči?
Kome slabije raste brada?
Tko je stranac u svojoj kući?
Tko je sit, a tko gladan?
Tko koga manje trpi
nego što trpio je prije?
Tko iz sebe suze crpi-
tko se pak više smije?
Tko je svoj, a tko sebe sjena
i što nam učini karantena?
Bruno Sušak
petak, 15.05.2020.
Pjesmom protiv korone EMILIJA
PRSTOHVAT SNA ( U DOBA KORONE)
TEBI,
nenadana Iskro Radosti,
kojoj hrlim u sjeti i tami.
Tebi,
koji si čarolijom,
samo Nebu znanom,
učinio da mi obrazi
ponovo
rumenilom žare... i usne
za tvojima žude.
Tebi,
koji me opijaš
i tako pitko
voljenom činiš...
-dajem SEBE,
u PEHAR ovih stihova
pretočene.
Ispijaj lagano...
Pod ovom strehom
n e m i r a
nikuda nam se
ne žuri.
-Ma, tko još za „korona virus“ mari !!!
Emilija Vasiljević:, Pula
Pjesmom protiv korone EMANUELA
Noćas
Noćas, opet
Moji su ti snovi otvorili vrata
I svaka je moja misao protkana postojanjem
Mogućnošću
Dok se realnost borii sa iluzijama
A logika sa srcem
Što li me privlači u ono nemoguće
Da se budim nevidljivim dodirima
I nepostojećim dahom
Niti pandemija, niti potresi
Nisu te otresli
s moje kože
Poželjela sam samo jednom
Zašto sam, pobogu, poželjela samo jednom
Moje bivstvo vapi romantičan kraj
I ne podnosi nezavršene priče
Emanuela Zubović, Rijeka
četvrtak, 14.05.2020.
Pjesmom protiv korone MAJA
ZOV VISINE
Zarobljena u vremenu
Lutam hladnim poljima
Nosim bijele ljiljane
Lebdim i lelujam
Mir struji mojim venama,
A srce nježno doziva
Siluetu u daljini
Što stoji mirno poput grčkih kipova
Ispunjena snažnim porivom da letim
Dižem se prema visinama
Prejak je osjećaj
Biti ptica
Biti slobodna
Smiješim se
Jer sve bliže sam
Tamnom liku
Mojih sjećanja
Ostat ću još malo gore
U beskraju plavetnila
I loviti zrak što reže
Sva moja osjetila
A onda ću spremno
Postati grabežljivac
U ponor se strmoglaviti
Rukama te zgrabiti
I odvući nas opet gore
Jer tamo je ono pravo
Zauvijek i samo naše
Sigurno i hladno more.
Maja IvankoviĆ , Jastrebarsko
Pjesmom protiv korone ANKICA
Tango u naručju juga
Kakav dan! Zbilja ili san?
Priča nije duga
tek jedan rasplesani tango
u naručju juga.
On i ja sami u Šarinoj uvali.
Nije puno zborio,
Kavalir stari za ples nije zamolio.
Samo me u naručje uzeo
I okretao me, vrtio, vrtio.
Kosu razbarušio, na uho šaputao.
Ni ja nisam ništa izustila.
Tangu sam se bez riječi prepustila.
U granama borova muzika je svirala,
obala valovima bubnjala,
moja čula u zanosu vibrirala.
Ko zna dokle bi ples da traje,
rijetki su trenuci kad život obilno daje.
Namršteni crni oblaci
prekinuli su tango taj.
Ne znam dal na licu ponjela sam
kišne kapi, il suze za oproštaj.
Ankica Piculek
Danas
Danas sam samo kap kiše
dugom obojena,
s dušom što luta
u plavetnilu beskraja,
u oblak pretvorena.
Danas sam treperava svjetlost
zvijezde u vedrim noćima,
danas sam sva tuga svijeta u
skrivena u Tvojim očima.
I sve to mogu u jednom
trenutku biti, u jednom
bljesku, dok spoznaja traje;
da si Stijena, a ja tvoja sjena,
da si Sunce, a ja zraka što
toplinu joj Tvoja ljubav daje,
pa imenom Tvojim, moje oči sjaje.
I nije važno što će sutra biti,
kad svaki moj trenutak,
Ti u vječnost možeš pretvoriti.
Ankica Piculek
srijeda, 13.05.2020.
Pjesmom protiv korone IVAN
Korona virus naš
nepoznato nešto uplašilo svijet
neka nepoznata i nevidljiva energija
nekog oku ljudskom nevidljivog okrunjenog virusa
jača je od svijeta
bacila je svijet na koljena
pomorila je tisuće ljudi
a svjetske mudre glave ga traže
natječu se tko će ga prvi upoznati
nepoznato malešno nešto
da manje niti ne može biti
ubija kao što i neznanje ubija
potrudi se upoznaj tog nepoznanca
kad ga upoznaš onda ćeš naći i lijek
naći ćeš put
kako se odnositi naspram tom upoznatom
ista je stvar i s tvojom samospoznajom
ako ne upoznaš sam sebe
onda se i bojiš samog sebe
i dok se ne upoznaš
ni pravi lijek za sebe nećeš naći
a ni pravu hranu za sebe samog
ovaj svjetski nepoznati jaki mali virus
podsjetio me na biblijsku Božju riječ:
Kad bi imali vjere velike kao makovo zrno
mogli bi brda premještati
a ovaj korona virus je manji od makova zrna
i pokorio je cijeli svijet
promjenio je svijet
strpao je svijet u sobe i sobičke u rupe i rupice
bacio je svijet na koljena
navukao je svijetu maske
na lica ljepotica i starica
na obraze junaka i junakinja
na obraze viteza i generala
na obraze predsjednika i građana
taj ljudskom oku nevidljivi
ljudskom uhu nečujni
postao je vidljiv
u maskama na ljudskim obrazima
sakrio nam je obraze
jer se srami prljavih ljudskih obraza
sakrio je osmijeh na ljudskim licima
dokazao onima koji su se s njim
s njegovom krunom poigrali
da je on krunski virus vladar svijeta
a ne ti umnici u njihovu bezumlju
koji su se poigravali boga
koji su koristili svoje ne-znanje
i htjeli biti jači od Stvoritelja
upozorio je njih
ne igrajte se ne izazivajte me
jer sam jači i opasniji
od vaših oholih mozgova
korona virus je pokazao zrcalo svijeta
najavio je kraj prve velike nekulture svijeta
kraj najprljavijeg svijeta ikada
svijeta kojim vladaju neljudski kemijski otrovi
pod masku je sakrio osmijeh svijeta
pod masku je sakrio prljavštinu svijeta
poslao je upozorenje svijetu
čovječe i ženo
ne pljujte na svoje bližnje
operite svoje prljave ruke
očistite svoje uprljane obraze
pustite suze da vam operu i otvore oči
ne trujte zemlju izmišljenim kemijama
ozdravite zemlju po kojoj hodate
zemlja vam je i majka i otac
poljubite zemlju po kojoj hodate
zemlja i sva njena bića nisu vam ništa kriva
zemlja i sva njena bića i sve vode njene vas hrane
s umjetnim gnjoivom je počelo trovanje zemlje
bilo je to početkom pedesetih godina
zemlja je zahvalna
korona virusu
a ja i ti
o čovječe
ožujak,2020
Ivan Župa,,Wienerwald, Austrija
Pjesmom protiv korone NADA
Čekanje
Gospodaru,
što bih drugo,
nego da te čekam?
Jasno,
ali možda malo previše dugo.
Robinja sam tvoja,
odana i smjela.
Ti si voda od Glečera,
ali i moja slatka,
tajna večera,
tebi kroz čekanje dugo rekoh sve usnih,
napisah i u stih stavih.
Godine,
ne brojim,
jer više nisu sitna cifra,
što sitnim vezom,
na papir piše se,
Grančicom,
Nanom
ili Sljezom,
sa tobom u svakoj oluji.
Pored tebe čekanje ljubavlju se kupa,
ljubavlju huji,
Pored tebe i čekanje je rima,
a bez tebe ni vatra,
nema dima!
Nada Matovic
utorak, 12.05.2020.
Pjesmom protiv korone ZRINKA
JEDNOSTAVNOST
Ne vjeruj mi kad ti kažem
Da sam dobro
Nisam dobro
Nije to narav za mene
Lažem i kad se smijem
I kad kažem da razumijem
Ne želim razumjeti
Nisam dobro
Nikad nisam ni bila
To nema veze s tobom
Mada bi bilo lakše
Da si ovdje
I da lažeš
Kao i ja
Kako će sve
Biti dobro
Zrinka Mikolić
Pjesmom protiv korone ZLATKO
Kojim sve svjetovima
Kojim si sve svjetovima koračala prije i poslije mene
Koja su te svjetla sebi vukla, pratile te koje sjene?
S lakoćom i opojnim stilom radiš ovozemaljske stvari
Lako preskačeš prepreke jer visini pripadaš ustvari
I mudrija si uvijek i sto koraka ispred mene
Kraj tebe duh mi cvjetajući uvijek vene
Jer zna da ko Dunavski pijesak sipiš mi kroz ruke
Uživam stavljen na te čokoladne muke
Kad odemo s one strane svijesti, smireni do savršenstva
U neprobojnom limbu surfajući tim valovima blaženstva
Znam da nagoni će tvrdoglavo vječnost uvijek htjeti
Ali rok trajanja nije presudan kada se ovako leti...
Zlatko Majsec
ponedjeljak, 11.05.2020.
Pjesmom protiv korone REFIKA
BROD
Odlazi s mirisom života
pretrpan mojim sitnicama
Valovi preuzeše tugu u okrilju
Predade se bez opiranja
izgubi u magli spoznaje
jureći u zagrljaj usuda
Praznina i ja
dva (ne) razdvojna prijatelja
na Otoku bola
Uzdasi se prosuše
duša smiraj nađe
Na obali jedan pogled
pred naletom bola
sklopi oči
Nešto zaškripi iz prikrajka
Nadomak (pri) stajanja
pribrah posljednje trzaje.
Refika Dedić, BIHAĆ
Pjesmom protiv korone ENSAR
Zenički intermeco
Dalekozor, što ga nosim
sluti
vječitu smrt,
i da se pitam
samo ja,
odavno bi zakucala
na moja vrata
ta stara gospođa.
U tome bi trenu
jedan usnuli anđeo
zamijenio potencijalni san
otiskom stopala
na toplom tepihu
svoje sobe,
i pogledom prema istoku
kroz hladna okna
na sedmom katu obitavališta,
hladnija od svojega
pogleda ledenog.
I tada bi
anđeosko srce
prvi puta prepuklo,
sigurno u
blaženi zov
novih godina.
Ensar Bukarić
08.05. neki su se i sastali - mala ekipa odvažnih. hvala Borni na fotkama.
Pjesmom protiv korone MARICA
Život boli
Život je sranje
Nekad veće
Nekada manje
Živim idem koračam
U bolu
razočaranja
gušim se
Ustajem
Padam
Rušim se
Život je
Obično sranje
Nekad veće
Nekada manje
Oprostite na izrazu
Al moram reći
Ubijaju dušu
Ali dušu
Nitko ne lijeći
Ne sahranjuje
Duša
Boli najviše
A nitko nezna reći
Gdje duša stanuje
Gdje obitava
Dal duša je budna
Dok tijelo spava
Al duša boli
Jako
Najaće
Marica Mihac
08.05. neki su se i sastali - mala ekipa odvažnih. hvala Borni na fotkama.
nedjelja, 10.05.2020.
Pjesmom protiv korone LJERKA
ZATOČENI
U zagrljaju ograničenja,
Puni straha od susreta,
Virimo zatočeni,
Dok prvi izdanci krase gole grane,
S pticama, koje su posjedale,
Čekajući naše poglede,
Čekajući mrvice našeg jutra.
Suho je sve bez kiša i rosa,
A nebom crne vrane lete, grakćući.
Oblaci šah igraju nad crno-bijelim poljima,
Dok proljeće mami osmjehom buđenja.
Gradovi pokošenih ulica,
Pusti, samotno pusti ,kao izumrli,
Nigdje daha, osmjeha, žamora,
Tišina sjedi na granama drveća,
Golim, još od zimskih vjetrova.
Ograničeni u zagrljaju, zatočeni,
Bojimo se sresti dan svitanja,
Stanovnici strasti sputane,
Svjesni prisnosti na odstojanju.
O nebo, pusti nas da hodamo,
Životom tim zatočeni danima.
Ne čuju se niti zvona,
U čudnoj tišini sahranjuje korona.
Ljerka Varga
Pjesmom protiv korone MAJA
Na Dvigradu
Fluidno se spajamo u noći
Tvoje nesanice i moje sjene
Nesigurni smo
Sve je kako jest i uvijek je sada
Svejedno trajan je jedino nemir
Nema ženske formule moći
Za nevidljivu prijetnju
Slabost i umor
Dance macabre već je naslikan
A ples još traje i mi ga upravo plešemo.
Ples na Dvigradu doziva pretke
Zaspali grad
Kosture među ruševinama
Dok prolaznici zure u vizionare
To smo bili mi, plesači prije karantene
Od nekada davno
Do danas u snovima
I na javi
Maja Gregl
Pjesmom protiv korone LJUPKA
U osećaju suptilne tišine,
napeti mir pritišće.
U kavezu sa plačnim zidovima,
i izolaciji sopstvenog doma,
vraćamo se u svoj svet...
promenjeni.
Sad smo alfa i omega
u uplašenom proleću
koji nežni pupolj nudi...
a ono, samo želelo dobrodošlo
da nam bude.
Dal' nečijom greškom ili...
zivot nam trči pod oštrim uglom, a geometrija oplakuje ivice svoje.
Kažu, i nebo će sutra hronično plakati,
zbog sumnje u novi rutam života.
Neće više biti spavanja pod zvezdama,
jer luksuzne iluzije
parama spas ne nude.
Curi smrt,
lukava je korona, skrivena pod haubom mašine za ubijanje...
Isuse, oče naš,
nek bude volja tvoja,
i na Veliki petak
na krst nek bude razapeta.
"Hrišćanski je štititi bližnjeg svog"
OSTANIMO KOD KUĆE
Ljubinka Ljupka Dimitrijević
subota, 09.05.2020.
Pjesmom protiv korone ADEMIR
Kolijevka ljubavi
Kada te gubim
ja opet te trazim
kada sam s tobom
ne mogu srce da zastitim .
U tebi su zvijezde ,
mrak i oganj
i granje sto suška
o pričama u vrtu,
sve što me ljulja
u kratkom
doživljaju života
u tebi zvoni !
Kada gubeći te odlazim
sreća se nesrećom hrani
i samo uzdah je glas
koji progovara.
Ljubav ne razlikuje
istinu
od laži!
Onaj koji ne zna
da je sjenka savjesti srce
ne zna ni da je duša
KOLIJEVKA LJUBAVI
Ademir Ado Halilovic.Kladanj BiH
Klik na sliku povećava
Pjesmom protiv korone MIRJANA
CORONA VIRUS – SAMOIZOLACIJA
45 dana u samoizolaciji po svom izboru. Suprug ode u dućan, sin izađe na par sati, a ja kuham, pečem… nikada nisam toliko kolača, torta , pita i kruha napravila kao u ova 45 dana. Sjedim pored TV-a svaki čas gledam vijesti sa strahom. Koliko je oboljelih, umrlih… kad će jednom više nestati ovaj virus. Fali mi druženje s pjesnicima, prijateljicama, prijateljima. Fali mi puno moja unuka koja svakodnevno izvodi svog psa i povremeno izađe s prijateljicama. Ne mogu je vidjeti ni dotaći njene ruke , poljubiti njene obraze. Kako mi samo fališ Lea. Svakodnevne metarske poruke na mobitelu pišem ja , piše i ona. Kaže „bako fališ i ti meni, neću dolaziti radi tebe, ti si spadaš u rizičnu grupu imaš slab imunitet. Znaš da ja izlazim vani i što bi bilo da ti prenesem virus. Trebaš mi bako još puno, volim te i čuvaj se“ . I nakon 45 dana samoizolacije po prvi put sam jučer izašla prošetati rivom. Ja i moja prijateljica koju nisam dugo vidjela. Lijep zrak osvježio je mene koja sam dugo bila izolirana. Vraćajući se sretnem moju unuku s prijateljicom. U prvi mah sam se zamislila jeli to moja Lea. Zaleti se ona prema meni, a ja ustuknem govoreći joj: nema zagrljaja , nema poljubaca zlato moje da ne bi uzalud bilo ovih 45 dana u samoizolaciji. Da imaš pravo. Razmijenili smo na daljini po koju riječ i pošla svaka na svoju stranu. Kako me je samo zaboljelo u duši, nisam mogla drugačije. Kad promislim ni doma nam nisu kontakti onakvi kakvi su bili prije. Čak što više svako spava u zasebnu sobu stana. Jeli to zbog mene…vjerojatno jer oni izlaze, a obolim li ja kako ćemo u skučenom prostoru obitavati. Prokleti virus ni s najbližima ne mogu imati kontakt onakav kako smo imali prije. Bliski smo si na odstojanju. Bože usliši moju molbu neka nestane više ova CORONA
Mirjana Majić, Zadar
petak, 08.05.2020.
Pričom... LJILJANA
Pismo Coroni!
Nesretnice! Ušla si tiho, sasvim tiho, kao da i nećeš. A još nam nisu zacijelile rane domovinske tragedije, nedavnih boli...čuj mene, nedavnih a proslo je 30 godina. Podsjetila si me na tužnu priču mog života, kada sam, kao i danas bila "zatvorena" u svom domu, noseći tešku bol.
Šok, strah, osjećaj nemoći...
Porušila si sve granice. Nije ti trebala vojna moć, putovnice, pasoši ni najsuvremenija tehnika. Ni bogatstvo bogatih...Zaustavila si, j jednom trenutku, pomahnitali ritam života.
I zamisli, u svakom dijelu svijeta, čovjek je osjetio koliko je slab, krh, nemoćan...
Gledam svijet! Život se okrenuo za 360, sve što je bilo nemoguće, moguće je. Zatvoreni u svojim domovima, nastava on- line, ispiti on-line, kupovina on-line, pronalaženje i uspostavljanje novog načina života i rada, sjedinjeni u molitvi...
Danas više ne osjećam strah, corono! Organizam mi šalje neke nove signale. I...izronilo iz mene, ono najmekše u meni, ono ljudsko.
HVALA ti za ovaj novi osjećaj, nove emocije...
Na kraju, corono, sad s pravom očekujem da nas ujediniš u zajedništvu, humanosti i solidarnosti, bez granica i mržnje među narodima.
Postali smo bolji i jači ljudi. Sjedinjeni u samo jednom, ne sastati se sa tobom i ostati zdravi!
Više te se ne bojim!
Sutra je novi dan!
Ljiljana Jerončić, Split, Hrvatska
Pjesmom protiv korone SLAVKA
SAMI, ZABORAVI
Zemljom mi se smiješali zgoreli tabani
koljena razdrta o vlatima trava,
pogled mi u mreži zracima zarobljen
na biljku sam nalik što zimskim snom spava.
Ispod suvog lišća sva sjećanja slažem…
Uzdah iz tišine olujno se javi,
život mi u lice beznadežno zuri
praznina je svuda, sami, zaboravi.
Medju prste slivam težinu života,
samogovor zbraja godine u šaci,
brojanicom tkani svi nemire moji
tišinu pretaču, mog spokoja znaci.
Tek misao leti sama u daljinu
U tihosti svojoj imam saćut punu
ogrnuta plaštom, pregrštom samoće
život živim samotan pod sopstvenu krunu.
Slavka Klikovac, Mojanovići, Crna Gora
Pričom... SNJEŽANA
Podgrijana sarma
Ljudi često uspoređuju obnavljanje stare veze s podgrijanim jelom. Ni jedno ni drugo nije dobro- tvrde odlučno. Ja na to gledam malo drukčije. Naime, volim kuhati, ali ne kad imam puno obveza. Kad gladna I umorna dođem doma, presretna sam ako je ostalo nešto od jučerašnjeg ručka za podgrijati. Tada uživam u podgrijanom jelu kao u najukusnijim delicijama.A tek ako su to sarme! Svi znamo da su ukusnije nakon par dana.
Zaključak bi bio da su i podgrijano jelo i obnovljena veza više nego prihvatljivi. Samo treba biti dovoljno gladan ili dovoljno sam!
Snježana Akrap-Sušac
četvrtak, 07.05.2020.
Pjesmom... LJUBICA KATIĆ
CORONO
Gradovi pusti kao duhovi izgledaju
još uvijek žrtve kao pokošene padaju
od ove svirepe pošasti koja se svijetom kteće.
O, Bože spasi ljude još veće nesreće.
Zašto se ova otrov corone širi
čiji su ovo eksperimenti
kada će sve ovo da se smiri ,
u ljudima vladaju strahovi, nemiri.
Suze bol i patnja cijeli svijet prekriva
strahovi za svoje bližnje ne daju mira
ne bira ova posast ni staro ni mlado
sve nas je ujedinila u jedno stado.
O, Bože ako postojiš, spasi nas ove muke
daj nam nadu spasenja , ispruži svoje ruke
neka što prije prestane coronin rat
neka joj što prije otkuca smrti sat.
:
Ljubica Katic, Split
Pjesmom protiv korone ZDRAVKA
Čitaj knjigu
Čitaj knjigu jer ona nas spaja
skriva u sebi komadić raja.
Svaka ima svoju čar
knjiga u ruci je prava stvar.
Čitaj knjigu koju bilo,
lezi u krevet, položi je u krilo.
Okreni, prelistaj, ne radi joj „uši“
I knjiga je biće,ozljedit ćeš je u duši.
Pazi na nju, ne stvaraj joj rane
kad ideš leć odloži je sa strane.
Zašto volim knjigu, tu pisanu riječ
Da objasnim sad, to je teže već..
Podsjeća na nešto zaboravljeno
Čuva ono u nasljeđe ostavljeno
Pruža mi radost i zabavu, odmor od briga
Za neke od njih sasvim dovoljna je knjiga.
Dobra je za mentalnu snagu,utjehu ili zaborav
Za bijeg u drugi svijet, odlična je splav.
Bijelo polje, crna slova,
baš je dobra stvarčica ova.
Zdravka Marić, Karlovac
Pjesmom protiv korone TANJA
LICA U STAKLU
razgovor
u kojem se prepliću glasovi dubokih osjećaja
riječi tisuća riječi
spontano izrečene
u par minuta sreće
razgovor
u kojem se rađa toplina
stotinu dražesnih zagrljaja
bez dodira
osjetila
blizine
razgovor
suza
smijeha
ljubavi
ulovljen u ekrane
uokviren
spremljen za sjećanja
razgovor očima
lica u staklu
nama
njima
Tanja Ocelić, Nova Gorica
srijeda, 06.05.2020.
Pjesmom ... LJUBICA ROGULJ
NOINA ARKA
Sva živa biča u arku su ušla u paru
A ti sam ljubavi jedina
Rođen si u mojoj praiskonskoj želji
Odabran od svevišnjega
Tu sam te pratila nevidljiva sa maslinovom
Granom u ustima
Preživio si među zvjerima
Puzavcima i
Letećim stvorenjima
Udaran silinom dažda
Čekao si da prođe potop
U tebi je tinjala gorčina
Morili te svi izvori beznađa
Tlo se osušilo sve se smirilo
Na tvoje rame sam se spustila
Gugutanjem te tješila i bi
Tvoja golubica mažena
Nije me pregazila Kainova svita
Ja sam ona tvoja draga
Što me nađe na hrpi kostura
Sa tvojom duša mi se sjedinila
U tebi novi život vidjela
Neka nam srce pjeva dok gledamo dugu
Iza potopa
Neka gori nebo u bojama ljubavi najljepšeg
Spektra
Iznad novog svijeta
Evo sam ti skrivena došla s maslinovom
Granom u ustima
Ljubavi moja jedina
Ljubica Rogulj
Pjesmom protiv korone MILICA
Klik na sliku
NEMA GREŠNIKA U LJUBAVI
Ljubav nikad ne umire.
Kad je mrak, sakriva se poput mjeseca,
a onda mi se u čelo nabora bora tuga.
Ponekad plačem i suze ne teku.
Drugi put,
suze mi se slijevaju niz obraze,
a vjetar ih suši.
Koliko bi kapi trebalo pasti,
da ih učinim više od mojih suza?
Stalno skrivam svoju bol u duši.
Napušteni osjećaj u napuštenom tijelu.
Duša zakrpljena nitima.
Ponekad sjećanja dolaze s tugom.
Tada se najljepši san razgraniči oko mene
i utješi me.
Ali trebam li živjeti samo u snu?
Plakao sam mnogo noći
i molila se, tražeći razloge.
U ljubavi nema grešnika!
Prazne riječi boli.
Nije rastavljanje kad boli! Trčanje je to!
Što bi se dogodilo kad bismo se ponovno sreli?
Ne prepustite to slučajnosti!
Dopustite svom srcu da izgovara riječi koje milujete.
Milica Paulus, München
Kavadarci, Makedonija
Pjesmom protiv korone LJUBICA
PRED MALIM EKRANOM
Tiha noć i topla soba:
U smiraju svakog dana
Dvoje starih mirno sjedi
Kraj malog ekrana.
,, Dođi, stara, sjedi bliže !“
Baki svojoj dedek zbori.
Ruka ruku često traži,
Da se grije i odmori.
Budi malo strpljiv,deda,
Koronavirus nam ne da.
Socijalna distanca od sada
Do daljnjega vlada.
Pred njima se nižu slike
Ljudi koji ljube, pate,
Pa im često mlade dane
Dočaraju i povrate.
Jedno drugom nježno tepa
Žaleći za prošlim danom:
,,Sve je dobro,dok smo skupa
Pred malim ekranom!“
Ljubica Šporčić, Sisak
utorak, 05.05.2020.
Pjesmom protiv korone ŽANA
Šum
Osluškujem
U mrkloj noći
Zvuk neki
Sjene promiču
Tiho se kradu
Nevidljive izmiču
Osluškujem
To mali pupoljak
Širi se u nadi
Da postane cvijet
Za neko vrijeme
Da uljepša svijet
Osluškujem
To razvigor ljubav vodi
Krade dah proljeću
Da zastane na tren
Pod prozorom
Procvao mladi dren
Osluškujem
To neko moje rame
Lagano dodiruje, san
Kao da kaže ne boj se
A noć je svuda
Iako je dan
Žana Coven, Milano, 22.4.2020
Pjesmom protiv korone JULIJANA
S PJESMOM ZAPOČNE DAN
dan se budi, more obalama umiva lice,
jutro je već podiglo u vis trepavice,
budi se sunce, na rad kreću mravi,
svatko jutro na svoj način slavi.
lagano se njišu voćke rascvale,
bude se ptice ,sinoć u krošnji zaspale,
nježne latice miris svoj šire,
ljepotom dozivaju leptire.
bijeli oblaci na nebu pričaju priče,
tako razigrani , na djecu sliče,
nad rijekom u omaglici vile poskakuju,
vilinskim plesom dan novi dozivaju.
kroz odškrinut prozor odlaze tragovi snova,
djevojčica u džepovima nove čežnje nosi,
treperavost iz nutrina sa sunčevim nitima
pletenice plete joj u rasutoj kosi.
s pjesmom započne dan, tajanstven, divan
zavežljaji jutra već se nestrpljivo meškolje,
zelenim granama sunce podarilo je zlaćane boje.
razbuđeno jutro svoj odraz u pjesmi traži,
no , pjesma neizrečenim skriva najtiše osjećaje,
tek površinsku sliku ljepote svijetu na uvid daje.
Julijana Plenča, Rijeka
Pjesmom KRISTINA ANASTASIJA
Klik na sliku povećava
DIJETE JE TAMO
Pogledajmo,
dijete X5 tamo,
plače i plače od straha:
koji je napustio:
to bespomoćno biće,
ko ga se stidi;
dijete je okruženo sa hladom,
sam bez ljubavi.
Smiluj se njemu,
neka neko
sakrije ga u svoje srce.
Dijete je poput cvijeta,
bez zavjetrine umre:
ljubav je poput vode,
topla kuća kao zavjetrina;
sve zavisi od nas,
neka samo znamo
da dijete nije igračka -
neka postane naša
prva ljubav na prvi pogled.
Ova beba smo mi,
volimo sebe:
iskreno dijete -
iskrena duša.
Kristina Anastasija Veras Brzin, Ljubljana
ponedjeljak, 04.05.2020.
Pjesmom protiv korone MARICA
Pjesnikinja
Nisam pjesnikinja vješta peru,
muze olako okreću mi leđa,
stihove s mukom danju vezem,
roje se iza sklopljenih vjeđa.
Nisam pjesnikinja oštra pera,
prije ratnica što spušta koplje,
u boj me više ni srce ne goni,
snagu mi vrijeme nemilo zoblje.
Nisam pjesnikinja pera umočena
u zlatnu rijeku, misli mi bježe,
al' nešto snažno pisati me tjera,
s riječima ovim usud me veže.
Marica Žanetić Malenica, Split
Pjesmom protiv korone IVAN
U kozmičkom srcu Instituta pravde
Nevidljivi neprijatelj oštrim kanđama probija zaštitne mehanizme
i otima istinu kojom možemo obnoviti dušu svijeta
pretvarajući tekućinu života iz lišća svetih biljaka u rijeke smrti
kako bi se znanstvenici iz Instituta pravde spotaknuli u borbi za čovječanstvo.
Njegova zaručnica Corona ogrnula je sunce ogrtačem tame,
a zvijezde pohranila u duboke džepove
(skupa s mnogim drugim dobrima otuđenim od čovječanstva)
tako da ne možemo napredovati i izvršiti zadatke ljubavi.
Pandemija virusa koji ubija ljude vodi nacionalnom strahu;
djeca su uklonjena iz procesa stjecanja znanja od najveće važnosti za opstanak ljudske vrste
dok su patenti oduzeti izumiteljima,
kako bi se slika uspavanog svijeta zarotirala za 23 stupnja u nepoznato.
Najveću podršku nam daju pjesnici čije su oči naš svjetonazor,
a djela utkana svjetlošću u kozmičko srce Instituta,
dok vječni sat mjeri vrijeme paralelno tekućem
čekajući da frondescentna priroda nadvlada okove leda i beskrajne tame.
Iz moga srca šire se valovi ljubavi poput novostvorenog antivirusa
kako bi oslobodili zarobljeno sunce i vratili zvijezdama beskrajni sjaj,
a kad čovječanstvo, nakon borbe za život, postane svjesno svoje uloge,
kaleidoskopska duga okupat će naše duše u jezeru zaboravljenog znanja.
Autor: Ivan Gaćina, Zadar, Hrvatska
Pjesmom protiv korone KATICA
FIJOLICE
V jarku kre vrbe stare,
Fijolice plave sem brala,
svoje mame dala.
Ona bi zela čašico z ormara ,
Plave cveteke vu vodo dela,
a mene v čelo kušleca dala....
Naberem i vezda te cveteke male,
venčeka spletem, odnesem,
na sliko denem, na kamen...
Soze opado na pušlek ružica plavi ,
Ostano pokrite kak negda
z rosicom ranješnjom
tam dole v jarku.
LJUBIČICE
U jarku kraj vrbe stare
Ljubičice plave sam brala,
Svojoj majci dala.
Ona bi uzela čašicu s ormara,
Plave cveteke u vodu stavila
A meni u čelo poljubac dala.
Naberem i sad te cveteke male,
Vjenčić spletem, odnesem,
Na sliku stavim, na kamen…
Suze padnu na stručak ružica plavih,
Ostanu pokrite kao nekad
Rosicom jutarnjom
Tamo dolje u jarku…
Katica Jakupec
nedjelja, 03.05.2020.
Pjesmom protiv korone MARIJA
DANAS JE TEK DRUGI DAN PROLJEĆA
Jutros buđenje u sablasnoj tišini.
I ptice šute u krošnjama.
U daljini zagrakće vrana.
Ona uvijek u mom parku
nagovijesti neku smrt.
Naježih se.
Danas je tek drugi dan proljeća.
Tko će danas umrijeti.
U 7.32 stiže messenger poruka.
Potres u Zagrebu u 6.32
Kako je to vrana mogla znati.
Moja djevojčica živi na 20. katu nebodera.
Moja djevojčica živi na 7. katu nebodera.
Da li je uspjela sići.
Milijun pitanja a ni jedan odgovor.
Blagoslivljem mobitel i tko ga je izmislio.
Čujem ju.
Sišla je u bezstrujnom mraku
niz svih 20 katova.
Grlim nju i nju i nju u mislima.
Mlade majke iz Petrove bosonoge
grle svoje bebe ogrnute dekama.
Majke ljubavi.
Kad nešto ovakvo započne
Nikad ne znaš kako će završiti.
Možda će zbog ovoga
Blagost biti zakonita
A smijeh zagrljaj.
Marija Ivoš, Zadar, 22. ožujka 2020.
Pjesmom protiv korone TANJA
ZNAŠ LI ŠTO ĆU PAMTITI KADA SVE OVO ZLO PROĐE?!...
Ljude koji su me držali za ruku na daljinu.
...Tebe koji si me hrabrio svojim šalama.
Ljude koji su mi davali ljubav preko predivnih riječi.
...Tebe koji si me zagrlio jednim običnim..."Bit će sve uredu"
ZNAŠ LI ŠTO ĆU PAMTITI KADA SVE OVO ZLO PROĐE?!...
Ljude koji su riskirali život, da mi možemo opet živjeti.
...Tebe koji si uvijek bio tu i kada sam nisi mogao biti.
Ljude koji su nesebično davali sebe, da bi mi mogli biti sigurni.
...Tebe koji si uvijek našao pravu riječ, koja će me podići.
ZNAŠ LI ŠTO ĆU PAMTITI KADA SVE OVO ZLO PROĐE?!...
Ljude koji su pokazali svoje pravo lice...Dobro i ono loše.
...Tebe koji si mi pokazao koliko srce i dušu imaš.
Ljude koji su mi bili daleko, a mome srcu uvijek blizu.
...Tebe koji si mi pokazao koliko je jako,
sve ono što si nikada nismo rekli, a sada smo osjetili.
ZNAŠ LI ŠTO ĆU PAMTITI KADA SVE OVO ZLO PROĐE?!...
Ljude koji su bili LJUDI, i kojima se nikada dok živim,
neću moći dovoljno zahvaliti za sve.
...Tebe koji si bio TI, kada mi je najviše trebalo.
Tanja Evačić
Tanja Evačić
Pjesmom protiv korone NEVENKA
Istinita jeka
moram otići, mislim umrijeti
čuje se jeka mojih vapaja
propisali su mi sudbinu
utisnutu u malu tabletu
koju sam već jednom okusila
i preživjela…preživjela sam i
kašalj bolesnika zaraženog virusom
ipak još dobro vidim i čujem, znam
dugo im je čekati kraj…
zanima ih kuda idem, s kime se družim,
prisluškuju, dogovaraju, svađaju me sa svima,
izmišljaju, lažu, dugi niz godina…
nadležni ne brinu za tuđe vapaje
oni njeguju svoje usahle kaktuse..
u mojem novčaniku je cjeloživotnu muka,
krediti, štednja i razna odricanja
kakav će im biti blagoslov
u otimačini duše, kuće,
braka, djece, života?
sebe predajem ali ne dam
djecu, moja su, u muci su rođena
svoj prah predajem crvenom križu
neka ga raznesu po ostaloj sirotinji..
blagoslov nikada neće dobiti
oni koji znaju samo taj vražji posao
znaju toliko dugo dok ih putevi
njihove sudbine ne odvedu
na smetlište svojih sablasnih djela
kamo pripadaju…
moram otići, al' na tom putu
neka se čuje jeka mojih vapaja
Nevenka Lang
subota, 02.05.2020.
Pjesmom protiv korone ZORISLAV
Uvode nam zakon novi!
Uvode nam zakon novi!
Ukinut će prijatelje;
Druženja u berbi, gradnji??
Samo ovlaštene zovi
da ispune tvoje želje!
Ni slučajno nemoj probat'
pisat neke novu knjige!
Oni gore sve će brisat'
i stavit te u verige!
Neće više smjeti, htjeti,
potrčati,
poletjeti
neki mladi poletarci.
To je polje koje smiju
pohoditi samo novi
koji novcem postadoše
glavni, prvi i bogovi.
Osmjeh će se morat' kupit'
i platit ga suhim zlatom;
Određen će točno biti
pisanim certifikatom.
Samo suzu koja blista
i bisernim sjaje sjaji
svatko moći će priuštit'!
Ponuđena bit će svima;
U tuđini, u domaji,
na polici robne kuće
na akciji, rasprodaji!?
Zorislav Vidaković
Pjesmom protiv korone MARTINA
SIZIFOVA ŽENA
Kamenje s obale rijeke nosila bi kući.
Spustila bi ih na mirisne poplune.
Milovala. Cjelivala. Draškala.
Čvrsto bi ih privinula uz topla njedra.
Nježno gladeći kamen, čekala je
tratinčice što niču.
Danima joj ništa novo nije rodio kamen,
no, ona nije bila jedna od onih što odustaju.
Četkala bi ga. Srugala. Polirala. Češljala.
Privila bi ga još jednom uz jalovu utrobu.
Pa milovala. Cjelivala. Oplakivala. Grlila.
Mladost joj je prolazila uz voljeno kamenje,
no, ona nije bila jedna od onih što odustaju.
Jedne sparne ljetne večeri posjetila sam je u kući punoj kamena.
Čvrsto me zagrlila svojim staračkim rukama i prošaptala:
"Jednoga dana izrast će mu tratinčice."
Njezine sjajne oči još uvijek pune života i dalje su sanjale cvijeće.
Tada sam joj prišla bliže i potiho rekla:
"Uzaludan je posao mijenjati ljude."
Ni tada mi nije vjerovala.
Te noći zaspala je uz kamen.
Sizifova žena.
Martina Pavičić
Pjesmom protiv korone MIRELA
Ja
Ja sam i svetica i kurva
ranjenik i krvnik
sama sebi sam presudila
živim na litici između ponora i nebeskog blaženstva
riječi su suvišne
u svim nastojanjima da objasniš
tanku nit
između nepremostive boli
i ljubavne ekstaze
ja sam kamikaza koja vjeruje u čistoću
unatoč blatu
vjeruje u neku blaženu narav postojanja.
Za sve postoji razlog
tako se ova moja bol
razlijeva po oltarima života
kao bolni urlici
kao konopac koji veže brod za luku
kako ga morska divljina ne bi progutala.
Ja sam mirna pučina i divljina
milost i nemilost
borba i predaja
udah i izdah
i ona praznina između toga
ja sam stijena i onaj morski udar koji bjesomučno razvaljuje sve raspukline na njoj
i ona oaza u kojoj se ratnici nakon bitke odmaraju.
Ja sam uronjena u kalež ljubavi i zla
biram sredinu
ne biram više ni jedno ni drugo
biram sredinu.
Mirela Grgić Bagarić
petak, 01.05.2020.
Pjesmom protiv korone ZDENKA
BUDI SAMO ČOVJEK
(akrostih)
Budi zahvalan na darovanom životu, čovječe,
Uživaj u neponovljivom bivstvu te čarolije.
Dar uzvrati ako možeš, da ti aura sna jače sija
I da ti se srcem, more dobrostivosti, razlije.
Samo mudrost zemlje i neba slijedi, čovječe,
Amajlija i nit vodilja na tvom putu neka bude.
Majčinskom i očinskom ljubavlju ozareni,
Oni ti, umijeće opstojnosti, uvijek nude.
Čovjek! Velika je ta riječ i nikada ju ne gazi!
Od zemljina praha i tvrdoga stijenja stvorenu,
Vjerom u ljubav, k’o najsvetije, ti ju pazi.
Jakost tvoga uma, danas joj više no ikada treba,
Eho uništenja i nepovrata žilama joj odjekuje!
Klekni i pokaj se, čovječe. Glasno…! Do neba!
Zdenka Mlinar, Velika Gorica
Pjesmom protiv korone ZORAN
PROLJETNA ZRAKA
Proljetne zrake miluju lice
Prihvaćam svjetlost od prije
Kožu mi sunce kupa
Da se umije
Sunčeve zrake miluju lice
Brojim minute i gledam
Prošlo ih više od osam
Dok ne znam što čekam
Tada je najsjanija zraka krunula meni
Nismo to znali ni unaprijed htjeli
Stigla je za osam minuta i dvadeset sekundi
Da je krenula prije ili kasnije nebi se sreli
JUTRO NA MORU
Galeb u daljini klikće na plažu zove
Iz hlada palme gledam oblake i more
Štiti me lišćem od zlatnoga sunčevoga sjaja
Ostarjeli par ide kao svakoga dana na kupanje
Uvijek u deset sati iznova ide u ljetne rutine nove
Zoran Stamenić
