Marketing
Pjesmom protiv korone SLAVKA
SAMI, ZABORAVI
Zemljom mi se smiješali zgoreli tabani
koljena razdrta o vlatima trava,
pogled mi u mreži zracima zarobljen
na biljku sam nalik što zimskim snom spava.
Ispod suvog lišća sva sjećanja slažem…
Uzdah iz tišine olujno se javi,
život mi u lice beznadežno zuri
praznina je svuda, sami, zaboravi.
Medju prste slivam težinu života,
samogovor zbraja godine u šaci,
brojanicom tkani svi nemire moji
tišinu pretaču, mog spokoja znaci.
Tek misao leti sama u daljinu
U tihosti svojoj imam saćut punu
ogrnuta plaštom, pregrštom samoće
život živim samotan pod sopstvenu krunu.
Slavka Klikovac, Mojanovići, Crna Gora
Post je objavljen 08.05.2020. u 16:21 sati.