DANAS JE TEK DRUGI DAN PROLJEĆA
Jutros buđenje u sablasnoj tišini.
I ptice šute u krošnjama.
U daljini zagrakće vrana.
Ona uvijek u mom parku
nagovijesti neku smrt.
Naježih se.
Danas je tek drugi dan proljeća.
Tko će danas umrijeti.
U 7.32 stiže messenger poruka.
Potres u Zagrebu u 6.32
Kako je to vrana mogla znati.
Moja djevojčica živi na 20. katu nebodera.
Moja djevojčica živi na 7. katu nebodera.
Da li je uspjela sići.
Milijun pitanja a ni jedan odgovor.
Blagoslivljem mobitel i tko ga je izmislio.
Čujem ju.
Sišla je u bezstrujnom mraku
niz svih 20 katova.
Grlim nju i nju i nju u mislima.
Mlade majke iz Petrove bosonoge
grle svoje bebe ogrnute dekama.
Majke ljubavi.
Kad nešto ovakvo započne
Nikad ne znaš kako će završiti.
Možda će zbog ovoga
Blagost biti zakonita
A smijeh zagrljaj.
Marija Ivoš, Zadar, 22. ožujka 2020.