Zenički intermeco
Dalekozor, što ga nosim
sluti
vječitu smrt,
i da se pitam
samo ja,
odavno bi zakucala
na moja vrata
ta stara gospođa.
U tome bi trenu
jedan usnuli anđeo
zamijenio potencijalni san
otiskom stopala
na toplom tepihu
svoje sobe,
i pogledom prema istoku
kroz hladna okna
na sedmom katu obitavališta,
hladnija od svojega
pogleda ledenog.
I tada bi
anđeosko srce
prvi puta prepuklo,
sigurno u
blaženi zov
novih godina.