BUDI SAMO ČOVJEK
(akrostih)
Budi zahvalan na darovanom životu, čovječe,
Uživaj u neponovljivom bivstvu te čarolije.
Dar uzvrati ako možeš, da ti aura sna jače sija
I da ti se srcem, more dobrostivosti, razlije.
Samo mudrost zemlje i neba slijedi, čovječe,
Amajlija i nit vodilja na tvom putu neka bude.
Majčinskom i očinskom ljubavlju ozareni,
Oni ti, umijeće opstojnosti, uvijek nude.
Čovjek! Velika je ta riječ i nikada ju ne gazi!
Od zemljina praha i tvrdoga stijenja stvorenu,
Vjerom u ljubav, k’o najsvetije, ti ju pazi.
Jakost tvoga uma, danas joj više no ikada treba,
Eho uništenja i nepovrata žilama joj odjekuje!
Klekni i pokaj se, čovječe. Glasno…! Do neba!