subota, 09.05.2020.
Pjesmom protiv korone MIRJANA
CORONA VIRUS – SAMOIZOLACIJA
45 dana u samoizolaciji po svom izboru. Suprug ode u dućan, sin izađe na par sati, a ja kuham, pečem… nikada nisam toliko kolača, torta , pita i kruha napravila kao u ova 45 dana. Sjedim pored TV-a svaki čas gledam vijesti sa strahom. Koliko je oboljelih, umrlih… kad će jednom više nestati ovaj virus. Fali mi druženje s pjesnicima, prijateljicama, prijateljima. Fali mi puno moja unuka koja svakodnevno izvodi svog psa i povremeno izađe s prijateljicama. Ne mogu je vidjeti ni dotaći njene ruke , poljubiti njene obraze. Kako mi samo fališ Lea. Svakodnevne metarske poruke na mobitelu pišem ja , piše i ona. Kaže „bako fališ i ti meni, neću dolaziti radi tebe, ti si spadaš u rizičnu grupu imaš slab imunitet. Znaš da ja izlazim vani i što bi bilo da ti prenesem virus. Trebaš mi bako još puno, volim te i čuvaj se“ . I nakon 45 dana samoizolacije po prvi put sam jučer izašla prošetati rivom. Ja i moja prijateljica koju nisam dugo vidjela. Lijep zrak osvježio je mene koja sam dugo bila izolirana. Vraćajući se sretnem moju unuku s prijateljicom. U prvi mah sam se zamislila jeli to moja Lea. Zaleti se ona prema meni, a ja ustuknem govoreći joj: nema zagrljaja , nema poljubaca zlato moje da ne bi uzalud bilo ovih 45 dana u samoizolaciji. Da imaš pravo. Razmijenili smo na daljini po koju riječ i pošla svaka na svoju stranu. Kako me je samo zaboljelo u duši, nisam mogla drugačije. Kad promislim ni doma nam nisu kontakti onakvi kakvi su bili prije. Čak što više svako spava u zasebnu sobu stana. Jeli to zbog mene…vjerojatno jer oni izlaze, a obolim li ja kako ćemo u skučenom prostoru obitavati. Prokleti virus ni s najbližima ne mogu imati kontakt onakav kako smo imali prije. Bliski smo si na odstojanju. Bože usliši moju molbu neka nestane više ova CORONA
Mirjana Majić, Zadar
