ZATOČENI
U zagrljaju ograničenja,
Puni straha od susreta,
Virimo zatočeni,
Dok prvi izdanci krase gole grane,
S pticama, koje su posjedale,
Čekajući naše poglede,
Čekajući mrvice našeg jutra.
Suho je sve bez kiša i rosa,
A nebom crne vrane lete, grakćući.
Oblaci šah igraju nad crno-bijelim poljima,
Dok proljeće mami osmjehom buđenja.
Gradovi pokošenih ulica,
Pusti, samotno pusti ,kao izumrli,
Nigdje daha, osmjeha, žamora,
Tišina sjedi na granama drveća,
Golim, još od zimskih vjetrova.
Ograničeni u zagrljaju, zatočeni,
Bojimo se sresti dan svitanja,
Stanovnici strasti sputane,
Svjesni prisnosti na odstojanju.
O nebo, pusti nas da hodamo,
Životom tim zatočeni danima.
Ne čuju se niti zvona,
U čudnoj tišini sahranjuje korona.