Pjesmom protiv korone ZORICA
FOTOGRAF
čekao sam u zasjedi
vrebajući zraku svijetlosti
pokret beznađa
zamišljenost nesvjesno prebjeglu
u svijet izvan zadane stvarnosti
možda je dugo puhao vjetar
tjerajući kumuluse
na igru sa sjenkama
promjenu oštrine
nemir po kutovima nepokretne slike
stražario sam nad mjesecima
i polumjesecima svojih sjećanja
kao nad teško stečenim znanjem
ukočenih koljena
promrzla nosa
opečenih nadlanica
strpljenjem sam dozivao
gradski autobus
što će ionako naići po redu vožnje
po raspoloženju vozača
gustoći semafora
zabio sam se poput čavla
u pregib ulične lampe
prstima zašao pod zrnati asfalt
umio oči tuđim kućama
zaboravljenim porukama
na zguljenim fasadama
kao što budući lovac
prilagođava tijelo i mozak
tek jednoj jedinoj vještini
vrebao sam nepokolebljivo
ne bih li zamrznuo
jedan tvoj treptaj
i podijelio te s drugima
živote
Zorica Krstičević
Post je objavljen 02.04.2020. u 07:20 sati.