U nizu bespotrebnih neminovnosti
tvoriteljske pedanterije
a noćas je hladno
zvijezde blistaju iznad
sivilom natopljenih oblaka
i ne znaš ko se od njih kreće
i kamo i čemu uopće
i zašto je nebo mokrije
od Neretve koju noćas
neću vidjeti, samo je čujem.
Uzalud me ta ždrjebica čekala
usnulo je već njeno zelenilo
a ja praznih džepova
ko mostarske bašče
bez mirisa alkatmera i ruža.
Tek odnekud nabasa cvrkut ptice
nad smrznutim đerizama
po kojima kliznuše ko sjenke
u zaborav još mokri kupači
nabubrile bobe žilavke
i zvonki smijeh bresaka