ponedjeljak, 06.04.2020.
Pričom... BOSILJKA
MINISTRICA
ISTINITA PRIČA
Rođena san na međi dviju županija Podbiokovlja i radila kao komercijalni referent do domovinskog rata u jednom poduzeću u općini na sjeveru županije.
Sve do dobivanja statusa Grada, moje misto kao Mjesna zajednica tretirano je ka' 13 prase na hijerarhijskoj skali političke moći bivše vlasti, bez puta, vode, telefonije, infrastrukture. U prvom sazivu Gradskog vijeća izabrana san za vijećnika kao jedina žena među alfa-mužjacima koji su na žene gledali kao u srednjem vijeku. Unutar politički strujanja izborila san se za izgradnju vodovoda, telefona i asvalta.
Dala san teren za seoski Trg na kojen prkosno stoji bista našeg fratra-vizionara i pokretača isušivanja Jezera, danas najplodnijeg vinogorja u HR.
Kad je telefon proradija TKC je zva svako domaćinstvo radi uspostavljanja linije;;; e tu je tek nasta kaos, žene su trčale iz kuće tražeći pomoć, kao nešto im cvili u kantunu (misleći da su zmije), jedan je drža slušalicu na uvu čekajući poziv, drugi su tvrdili da se prvi misec ne plaća račun (ne dok ga ne ispostave) itd.
U jednom trenutku eskaliralo je u međusobni rat onih protiv drugih, zaustavila san korištenje telefona uz centralu dok cilo misto ne bude umriženo, pucalo se iz pištolja a meni su čaure padale po ramenima. Borila san se za ovo misto stoprirajući 6 miseci do grada, kopajući u kanalima obučena u bretelice i šorc di su mi više gledali u noge nego u maškljin ne usuđujući se dobacivati zbog mog poznavanja borilački vještina.
Jednom zgodom jurila san tako uz kanale beštimajući na neki propust a mladi fratar koji je doša u misto naletija je u okršaj, samo san mahnila rukon i nastavila beštimat tako da me i on zapantija.
Na jednom sastanku dogovora oko početka radova: miniranja, bageriranja, postavljanja cijevi (bilo je to veliko gradilište), izričito, odlučno i oštro san zahtjevala da svako jednako učestvuje u radovima. Seoski moćnik bivšeg kalibra koji je iz opanaka uskočija u papuče, ozlojeđen mojin stavom reče mi onako s visine i pošprdno;
Šta ti oćeš ministrice!
Rekoh mu;
Dragi! Tvoje je vrime stalo, biće svakomu isto, i nema više opravdanja za pohlepu, prijetvornost i trčanje u komitet i ako je ikome stražnjica bila stisnuta, njemu se novom vlašću stisla.
Kako je počelo tako je i završilo. Moje 13 prase Mjesnog odbora, danas je misto za čije glasove se trve i bore sve političke stranke, a mene i dan danas zovnu;
- MINISTRICE!-.
Bosiljka Kužić
