MINISTRICA
ISTINITA PRIČA
Rođena san na međi dviju županija Podbiokovlja i radila kao komercijalni referent do domovinskog rata u jednom poduzeću u općini na sjeveru županije.
Sve do dobivanja statusa Grada, moje misto kao Mjesna zajednica tretirano je ka' 13 prase na hijerarhijskoj skali političke moći bivše vlasti, bez puta, vode, telefonije, infrastrukture. U prvom sazivu Gradskog vijeća izabrana san za vijećnika kao jedina žena među alfa-mužjacima koji su na žene gledali kao u srednjem vijeku. Unutar politički strujanja izborila san se za izgradnju vodovoda, telefona i asvalta.
Dala san teren za seoski Trg na kojen prkosno stoji bista našeg fratra-vizionara i pokretača isušivanja Jezera, danas najplodnijeg vinogorja u HR.
Kad je telefon proradija TKC je zva svako domaćinstvo radi uspostavljanja linije;;; e tu je tek nasta kaos, žene su trčale iz kuće tražeći pomoć, kao nešto im cvili u kantunu (misleći da su zmije), jedan je drža slušalicu na uvu čekajući poziv, drugi su tvrdili da se prvi misec ne plaća račun (ne dok ga ne ispostave) itd.
U jednom trenutku eskaliralo je u međusobni rat onih protiv drugih, zaustavila san korištenje telefona uz centralu dok cilo misto ne bude umriženo, pucalo se iz pištolja a meni su čaure padale po ramenima. Borila san se za ovo misto stoprirajući 6 miseci do grada, kopajući u kanalima obučena u bretelice i šorc di su mi više gledali u noge nego u maškljin ne usuđujući se dobacivati zbog mog poznavanja borilački vještina.
Jednom zgodom jurila san tako uz kanale beštimajući na neki propust a mladi fratar koji je doša u misto naletija je u okršaj, samo san mahnila rukon i nastavila beštimat tako da me i on zapantija.
Na jednom sastanku dogovora oko početka radova: miniranja, bageriranja, postavljanja cijevi (bilo je to veliko gradilište), izričito, odlučno i oštro san zahtjevala da svako jednako učestvuje u radovima. Seoski moćnik bivšeg kalibra koji je iz opanaka uskočija u papuče, ozlojeđen mojin stavom reče mi onako s visine i pošprdno;
Šta ti oćeš ministrice!
Rekoh mu;
Dragi! Tvoje je vrime stalo, biće svakomu isto, i nema više opravdanja za pohlepu, prijetvornost i trčanje u komitet i ako je ikome stražnjica bila stisnuta, njemu se novom vlašću stisla.
Kako je počelo tako je i završilo. Moje 13 prase Mjesnog odbora, danas je misto za čije glasove se trve i bore sve političke stranke, a mene i dan danas zovnu;
- MINISTRICE!-.
< | travanj, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Udruga umjetnika "Vjekoslav Majer" ima okupljanje svakoga petka od 19:00 sati.
U našoj udruzi možete pronaći:
neafirmirane ljude riječi i slike,
pjesnike,
pisce,
likovnjake
... uglavnom ljude koji prepoznaju, vole i njeguju lijepo i koji se vole družiti.
Na službenom blogu Udruge možete vidjeti naša tjedna, kao i sva ostala događanja, neke od radova naših članova i druge zanimljive sadržaje.
Cilj nam je predstaviti vam se i upoznati vas s našim radom, pa ako vi poželite upoznati nas i pridružiti nam se u stvaranju, srdačno ćemo vas dočekati na našim druženjima.
KOMENTARE KOJI NISU VEZANI UZ TEMU OBJAVE BRIŠEMO
Tko je bio Vjekoslav Majer?
Književnik, pjesnik, prevoditelj (Zagreb 1900 - 1975.) Vjekoslav Majer rodio se u Zagrebu 27. travnja 1900.
Lirik zagrebačkih veduta, Griča, prizora s gradske periferije, malih radosti siromaha, hrvatski književnik , pjesnik, romanopisac, feljtonist i prevoditelj u Beču piše i objavljuje prozu i liriku na njemačkomu jeziku.
Povratkom u rodni grad za nj neposredno vezuje sve svoje književno stvaralaštvo. Nastavlja Matoševu i Wiesnerovu tzv. Gričku poeziju i stvara nekoliko antologijskih pjesama, među kojima su najpoznatije »Plinska laterna na Griču« i »Moj otac i ja«.
Pisac je jednostavna i neposredna izraza, te blagog humora. Prevodio je s njemačkoga i s hrvatskoga. Jednostavnim izrazom obrađivao je zagrebačku periferiju. Autor je romana "Pepić u vremenu i prostoru", "Život puža", te "Dnevnik Očenašeka". Poznat je i kao scenarist najpoznatijeg hrvatskog filma: "Tko Pjeva zlo ne misli" nastalog prema njegovoj knjizi "Dnevnik malog Perice". Vjekoslav Majer umro je u Zagrebu 4. prosinca 1975. godine .