Ovaj sandučić otvoren
prima poruke, skriva
ukradene poljupce.
Uđeš li rukom u njeg
osjetit ćeš tkanje
riječi iskrene.
Žena sam a dijete
u meni još uvijek
ne sluteć'
uvredu nanijeti može
nesvjesno bol
drugom.
Čekajuć' tvoj sud
priznajem, baš takva
trebam tebe.
Rozalija
fotografija Eleonora Rozalija, listopada 2019., Strossmayerovo šetalište
LJUBAV U DOBA CORONE, DAN 12.
Sebična sam
beskrajno razmažena
jer tražim da pitaš
jel' plačem često
i dal' hrabra sam
i bojim li se.
Ne, nije mi utjeha
tvoj strah od moje boli
ni sjećanje na srpanj
bijeg u uspomene.
Ja želim tvoju
ljutnju, bijes.
Tek tad znam da živi smo.
U nama.
Rozalija
NESTALOM U KORONI
Duže si vrijeme
spremao odlazak.
Možda zauvijek,
ali znao si što radiš.
Opraštaš se od publike
panegirika, sukoba
misleć ' naći mir
u Svijetu
koji hrani se tugom
životom drugih.
Čak i kad posjeti te
Kosac
ostaješ ono
što si bio
jer se čovjek mijenja
za života
ako mu
Bogovi ponudu
milostivo daruju.