nedjelja, 19.04.2020.
Pričom... NADA
KUTIJICA ZA SNOVE ( tajanstveni Svemir)
„Gdje spavaju snovi?: pitala je
moja djevojčica s nekih šest godina.
- U kutijici - rekoh bez razmišljanja!“
Valentinovo 2015.god. Pjesničko okupljanje KS u Zagrebu. I kutijica kao neka vrsta poklona meni.
- Ostatak!
Evo tebi. Što da ja radim s njom? A i da ne kažeš da ti nisam nikada ništa poklonio. Smisli što ćeš s njom: rekao je Zdravko.
I slatko smo se nasmijali.
Stajala je u vitrini s knjigama. Odložena i zaboravljena. Nije čak ni svijetlila. Ni dozivala kada sam tražila poklone. Tiha i tajanstvena samo me gledala.
„Snovi“ – pomislila sam jednom otvorivši je. Čista ludost! Zatvorila je brzo i odložila na staro mjesto, među knjige.
Onda je Sanja, jednog popodneva pričala o svojoj kutijici. S papirićima želja. Otvorenom poslije dugog protoka vremena. Zaboravljene želje ispisane na papirićima. Šok kada je otkrila da su joj ostvarene.
I zapalila moju maštu vatrom. Stavila zagrebačku kutijicu u upotrebu. Papiriće s ispisanim željama. Igru sa Svemirom.
Danas, tri godine poslije, iz vitrine s knjigama sjaji kutijica. Ne znam kako je Svemir ušao (zatvorena je) ali znam da je pročitao sve što piše na papirićima.
I poigrao se čudima.
Pretvorio mi želje u zbilju. Uvjerio me, da snovi imaju i stvarnost!
I da vrijeme ne znači ništa snovima.
Nada Vučičić
