KAD ODEM...
Znaš li da ja,
U pjeni valova,
Umirem na stijenama?
Kad odem...
Hoće li vjetrovi urlikati,
Hoće li pisati pjesme za moje junaštvo
Kad jednom dođe taj dan,
Hoćeš li pustiti suzu za mnom?
Kad odem..
Hoće li u tvom glasu, duboko,
Ostati jedna pjesma,
Hoćeš li u srcu utisnuti
Spomen na moju ljubav?
Kad odem...
U spomen na mene,
Hoćeš li cvijet zasaditi?
Ja, ja bit ću tamo...
Zauvijek otišla
Na mjesto sa kojeg
Povratka nema
Kad odem..
Hoće li zore jecati
Bolne od tvojih uzdaha,
I noći provedene bez sna
Ostaviti tragove na tvome lijepom licu?
Kad odem...
Možda će munja iscrtati tugu nebu,
A iz proparanog oblaka kapi kiše
Poteći će niz tvoje obraze?
Kad odem..
Ispred mog kamina
Ostat će drvena stolica
U kojoj sam, ljuljajući se, pisala
Nedovršene pjesme o bolnim brazdama,
Koje su zasijecale moje misli i žednu utrobu.
Kad odem...
Zadrži me u svojim noćima
Zauvijek, Zauvijek, Zauvijek.
Sačuvaj me u rudniku duše tvoje –
U stopama mojih koraka pospi latice.
Ako možeš,
Ne daj mi da odem!
Za uzvrat ću ti pokloniti sve moje
Neispisane, neizrečene riječi u
Svim bojama duge, ispod plavog neba
Milujući ti kosu...
h.dž_Alma ..