< listopad, 2012 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...

Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

\'ladovina
24.10.2012., srijeda
Fotografija govori više od tisuću riječi, tako kažu i nije to daleko od istine, danas sam dobio mailom fotke sa druženja povodom krštenja prijateljevog sina. Jesam, ono, nevaljalac, to znam, koliko god se trudio biti bolji, ali ipak znam da pristojnost nalaže da u takvim prilikama treba obući bar košulju ako već ne i nešto ozbiljnije. Ali, izabrao sam strukiranu (mislim da se tako kaže) košulju, samo jednu takvu imam i slučajno sam je kupio, što da kažem, za ove moje medvjedolike gabarite totalno krivo i pravo je čudo da se nije raspala, ok, bio sam ja toga svjestan dok sam sjedio za stolom, pa sam uvlačio trbušinu cijelo vrijeme dok bi s nekim razgovarao ili primjetio kada bi se baš zatekao pred foto aparatom, ali koliko je potrebno da se čovjek opusti i da više ne primjećuje ništa, hm, neko si to neće baš dopustiti, ali ja sam stvarno sirovina, ne znam što da kažem, jer kad sam vidio kako strukirana košulja uopće ne izgleda tako odlučio sam se opet poslati u nekakvu vježbaonicu, gdje ima svega, sprava za aerobne vježbe, za anaerobne vježbe, općenito gdje ima svih sprava za mučenje, samo da ovaj mijeh svedem u neke pristojne gabarite. Naravno da sam se opustio, sve je bio kako treba, krštenje, pa red ručka..u takvim prilikama se jede kako treba, em je klopa vrhunska, em nema zabušavanja..pa red nazdravljanja, ni tu nema skrivanja..i sve je bilo kako treba, dok nisu došli tamburaši, ole, ali ono, zbogom pameti...najgore od svega, osim što sam vidio da trbušinu ne mogu više nikako sakriti, osim pred ogledalom, kad duboko udahnem, pa sam sebe lažem, je to da sam shvatio da baš i nisam neki kad treba naručiti pjesmu. Pa sam odlučio da bih trebao malo više pohađati mjesta gdje sviraju tamburaši...dobre su mi odluke, nema što, teretana, pa tamburaši...na što će to ličiti...uglavnom, opet sam u čast jednog dječaka bio najgori..ali tko zna, možda ću i ja jednom imati mali trbuščić, ipak ne mo'š bez trbuha.
Znam da bih trebao misliti o nekim drugim stvarima i baviti se nekim drugim stvarima, zvučati ozbiljnije i odvažim se tu i tamo reći ili učiniti nešto što mislim da je onako ozbiljnije prirode, ali užasavam se pogreške, ne znam da li je to normalno, slušam danas na radiu profesora Grudena, kaže da treba furat svoj film, ok, rekao je da treba vjerovati u sebe, svakako, treba znati biti opušten..možda zato i ozbiljan svijet priča viceve i kojekakve šale, možda zato ja tu pišem koješta na ovim stranicama, ali nekada stvarno dobro dođe malo se ispuhati. Trebao bi zapravo svaki dan tu nešt napisati, dobro, otompotom....
- 19:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.