| < | listopad, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Ne znam jel ima što ljepše od produženg vikenda, mo'š se kršnit i u subotu i u nedjelju, jer imaš još jedan dan da se rekuperiraš.....praznik, danas je Dan neovisnosti. Na današnji dan je donešena odluka da dalje idemo samostalno. Zanimljiv je taj datum, na isti dan 1871 započeo je ustanak, e sad, moram nešto malo prekopirati iz wikipedije: Dana 7. listopada 1871. skupili su se svi zavjerenici u selu Broćancu i istog dana formirali Privremenu narodnu hrvatsku vladu na čelu s Kvaternikom. Sutradan, 8. listopada 1871. planula je buna. Kvaternik je s 200 naoružanih graničara i razvijenom hrvatskom zastavom krenuo prema Rakovici koja je bila određena za sjedište vlade. Uz bunu su odmah pristala sela: Rakovica, Broćanac, Brezovac, Mašvina, Plavča Draga i Močila. U buni su sudjelovali i pravoslavci iz navedenih mjesta. U tada donesenom proglasu predviđena je jednakost pred zakonom, potpuna općinska samouprava, ukidanje vojničke uprave u Krajini i uvođenje slobodnih županija, te da svećenici obiju vjeroispovijedi "imadu narod poučiti u ljubavi i slozi." Istog dana upućen je Rakijaš s 300 vojnika da pobuni Drežnicu, ali se neobavljena posla vratio u Rakovicu. Odatle su ustanici na čelu sa Kvaternikom 9. listopada krenuli u Plaški. Tada reagira austrijska vojska, pa se na samu dojavu o dolasku ogulinske regimente većina od 1700 vojnika razbježala. 11. listopada Kvaternik, Bach, Rakijaš i jedan od braće Čuić pogubljeni su, dok je drugi brat Čuić, Rade uspio pobjeći, prvo u Bosnu a zatim u Srbiju. Čim je ustanak likvidiran, treći dan po izbijanju, vlasti su krenule u akciju hvatanja ustanika. Četvrti dan sedmorica su osuđeni na smrt vješanjem "zbog zločinstva pobune". To su bili Petar Ugarković (graničar pješak), Petar Čuić (regrut), Marko Milošević (graničar), Janko Čuić (graničar), Ilija Šaša (graničar), Jozo Stergar (regrut) i Petar Tepavac (graničar). Budući da nije bilo krvnika koji bi izvršio tu zadaću svi su isti dan strijeljani. Tri dana kasnije osuđeni su na smrt Lazo Čuić (graničar), Filip Milanović (podbaša), Petar Došen (graničar) i Miladin Šaša (regrut). Svi su strijeljani izuzev posljednjeg koji je pomilovan na osamnaest godina teške tamnice. Uhićivanja nisu prestala te su pohapšeni, između 12. i 13. listopada svi stanovnici Zagreba koji su nosili prezime Starčević! Uhićeni su također Petar Vrdoljak (kasnije osuđen na 12 godina teške tamnice, s time da kroz mjesece travanj i listopad bude do kraja robijanja zatvoren u samici), Rudolf Fabijani (proglašen nekrivim - oslobođen) i Franjo Turkalj te graničari Milovan Miljković (14 godina teške tamnice), Maksim Čuić (8 godina teške tamnice), Lazo Šaša (4 godine teške tamnice), Mihael Bosnić (proglašen nekrivim - oslobođen), Petar Vojnović (proglašen nekrivim - oslobođen), Mihajlo Manojlović (proglašen nekrivim - oslobođen) i Stjepan Đaković (proglašen nekrivim - oslobođen). Eto malo povijesti, to mi se učinilo bitnim, jer današnji praznik koji slavimo se tako nekako poklopio da slavimo i one koji su hrabro krenuli u nemoguću bitku, sve zbog sna o neovisnosti. U Zagrebu su bili pohapšeni svi koji su nosili prezime Starčević !! Taj frajer je proveo pola života u zatvoru zbog želje za slobodom i neovisnošću. To je požrtvovnost, to su bili pravaši. Stranka prava postoji još i danas u sada neovisnoj zemlji i sudjeluje redovito na izborima u borbi za mjesta u parlamentu. Nije lako doći u parlament i onda nekako utjecati na svijet oko sebe. Znam da počinju pripreme za izbore i da se dogovaraju partnerstva, jer lakše je kada se ljudi udruže. Pročitao sam da se pravaši udružuju sa strankom loših navika. Ne znam da li je to pravi izbor, nije da me se pita, ali imam svako pravo da blebećem sebi u brk, jer nakon 20 godina na vlasti ta stranka nema što za ponuditi nekom potencijalnom partneru osim dugova, sudskog spora, uništene industrije i puno neodgovorenih pitanja. To je naročito bolna točka, kako je moguće da tvornice koje su zapošljavale tisuće radnika i izvozile robu danas ne rade ili jedva preživljavaju ? I sada dolaze izbori, ljevica se organizirala i ima svoj program, a desnica se počela okupljati, zašto npr. pravaši ne bi sami krenuli, ili ako već nekog moraju zvati u pomoć, možda bi mogli pozvati seljake, imaju i oni čvrste korijene ako ih se mogu prisjetiti, a nama trebaju korjenite promjene, pa nek onda zajedno naprave neki program. Pojma nemam, nekakvu plansku poljoprivrednu proizvodnju, sustav otkupnih centara, nešto tako, znam da lupetam. Treba razviti najvažnjije gospodarke grane, da imamo što jesti, da imamo što ponuditi turistima, a ako što ostane da možemo prodati negdje, kad moramo opet krenuti iz početka, možda dođemo jednom i do industrijske revolucije. Zašto desnica ne bi mogla reći ovima koji su bili na poziciji zadnjih 20 godina da nisu dobro radili. Najgore od svega je to što oni svojih pogrešaka nisu ni svjesni i to im treba netko reći, nije to ništa čudno, novca je sve manje, ne samo kod nas, nego u svijetu, a kada je ljudima teško, onda im nije problem reći sve što ih tišti. Teške godine dolaze, a mi živimo na jako bogatom i lijepom komadiću zemlje i mogli bi nas rastrgati ako se ne postavimo na pravi način, a onima koji više cijene novac i osobnu korist od vlastite zemlje nije mjesto u parlamentu. Ali tko zna, sve je moguće, moguće je i da na novčanici od 1000 kuna umjesto Starčevića osvane Karamarko ili još bolje, onaj samaritanac Sanader, to bi bila realnost. Opet me puklo na politiku, svi nešt blebeću o tome, pa eto i ja, čim izađem na ulicu osjetim se nekako glupo, trudiš se biti normalan, a uvijek laneš neku glupost, pa izgledaš kao nezahvalni zajedljivac i tako sve nešto, kao bahati magarac, užas jedan. Ovdje bar mogu sve reći i opet ne mogu ispraviti neke stvari koje me tište, jer sam glup i govorim gluposti. Znam da čovjek treba paziti što govori, a ja se ne znam izraziti kako bih želio, jer sam glupa i nepismena seljačina, koja uz to izgleda kao medvjed, trapavo i turobno. Ne želim biti glup, ni nepismen, niti izgledati trapavo i turobno, očito su i meni potrebne korjenite promjene. |
