| < | ožujak, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
post
- 04:45 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Prošlo je vrijeme poklada, maškarada i ludiranja i ja sam se par puta dobro namaskirao, zadnji put prošlu noć. Nema ništa bolje od nazdravljanja s prijateljima, iako, često, nakon što pristojan svijet ode kući, volim otići u noćni bar i tamo sam sa sobom još malo posjediti. Volim taj osjećaj tupila, kada osjetim kako se mozak natapa i kako mi je sve svejedno i nemam potrebu da mislim, da osjećam, da nešto kažem. Nekada sam neopterećeno šetao svijetom i bilo je sve ok, a sada čim zinem nešto krivo kažem. Čak i ovdje gdje mogu dobro promisliti oko nečega prije no što to i napišem, dogodi se da napišem nešto što može biti krivo shvaćeno i protumačeno. A kada s nekim razgovaram, onda tek imam tremu, inače mi treba 100 godina da nešto objasnim, volio bih da sam neki haiku majstor, pa da sve mogu izreći u dvije rečenice, ali nisam i puno mi je lakše funkcionirati kada sam natopljen. A sada toga više neće biti, počeo je post i morat ću sudjelovati u svim razgovorima koje život nosi, neću moć' pobjeći ili se sakriti u čašu...o svakodnevici, o životnim stvarima, politici. Izem Ti politiku, napisao sam neki dan da se događaju mirni prosvjedi i onda isti dan gadovi počnu bacati kamenje i što ja znam sve ne. Znam da u svakom žitu ima kukolja, pa tako i među prosvjednicima, kao i među političarima, nisu svi ljudi loši, svuda ima i dobrih ljudi. Počeo sam ovdje često piskarati o politici, iako sebe smatram apolitičnim čovjekom, a zašto...mislim da je u svemu, pa tako i na našoj, domaćoj političkoj sceni potrebna ravnoteža. Kada su se početkom devedesetih slavile političke promjene, to je bilo zato što smo se odlučili za demokratski, višestranački sustav, krvavo smo ga platili i taj sustav treba funkcionirati. Mora funkcionirati, jer se više nikada ne smiju dogoditi zla jednopartijskog sustava. Mislim da bi ljudi trebali surađivati i svi zajedno stremiti istom cilju, ali ljudsko društvo možda još nije zrelo za taj oblik zajedništva, jer povijest je pokazala da su do sada svi jednopartijski sustavi prerasli u turobne režime. Zato se ne smije više dogoditi da netko pomisli da je nezamjenjiv, da je njegovo pravo da veće od prava nekog drugog na mišljenje. Zato se zalažem za ravnotežu u tom nekom političkom životu, jer onda i mi obični građani možemo neopterećeni živjeti svoje živote. U svim razvijenim demokracijama vlast se mijenja ciklički, svakih četiri ili osam godina, ovisno o uspjehu aktualne vlasti, ali ta rotacija postoji i moramo i mi naučiti da je to normalna stvar. Nezgodno je to što u ovoj mladoj državi svi još učimo živjeti slobodu, jer je među ljudima još uvijek živi taj neki strah od vlasti ukorijenjen za vrijeme jednopartijskog režima. Živimo u lijepoj, bogatoj i veseloj zemlji, samo se trebamo dogovoriti, svi zajedno kako ćemo i uživati. A političari svih opcija bi trebali surađivati, ok, svak treba raditi na svom planu i programu, ali u konačnici ciljevi trebaju biti isti i što jedni započnu, drugi trebaju završavati itd. Trebao bi doći netko mlađi i pokazati svima kako se trebaju ponašati, povesti sve nas u tu uživanciju, ali kako nagovoriti nekoga da se bavi politikom ?! Ovo što se događa kod nas je vijest na svim televizijama svijeta, neki dan sam dugo razgovarao sa jednim vrlim emigrantom, nije on pripadnik političke emigracije, čak ni one egzistencijalne, nego ljubavne, otišao čovjek kamo ga je srce odvelo...i sada, pita on mene da jel idem na prosvjede, rekao sam da ne. Nije ih bilo u ovim krajevima, a kada se i dogodi, mislim da je bolje da tamo idu ljudi koji imaju nešto za reći. Razgovarali smo tako o svemu i svačemu, pa mi je rekao kako je Oprah snimila tri svoje emisije u Australiji. Njezin dolazak je platila australska turistička zajednica, to mora da je koštalo hrpetine novaca. Ali kaže da je sav novac vraćen, jer su Amerikanci počeli masovno uplaćivati turističke aranžmane. Opet ja o Oprah, to je stvarno totalno papučarski, ali htio sam reći da je tako nešto i nama potrebno, da imamo pune ruke turista, da ne stignemo misliliti o ničemu drugome od njih, to bi bilo super. Znam da fantaziram, ali to je ono što želim svima, pa tako i sebi, da se u tom nekom smjeru razvijamo. Opet ja pletem po svemu i svačemu, eto, tako me pogodi, iako bih se trebao manuti politike i početi pisati opet o tome kakav sam pojeo doručak i sam sebi objašnjavati zašto sam pojeo toliko za ručak, bilo što, samo ne o politici. Trebao bih izmisliti nekog izvanzemaljca i pisati o njemu. Mogu ja pisati o bilo čemu, ali sam kada dođem kući najobičniji pijanac koji svoju obitelj čini nesretnom. Možda je stvarno vrijeme da se uozbiljim, da iz birtija počnem izlaziti prvi i da idem ravno kući, da počnem živjeti taj neki svoj život kako treba. Zapravo i nisam ja tako daleko od tog nekog 'kako treba' života, samo što ponekad zaglavim. Nisam tamo neki ratnik koji svoje pobjede proslavlja razuzdanim pijankama, ali pravi momci tu i tamo nazdrave i to nije ništa neprirodno, samo što mi nekada jednostavno nije dosta i umjesto kući, odem na još jedno. |
