| < | travanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
zabrana pušenja, bruka i sramota
- 17:48 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Danas sam prije ručka imao 107,3...polako, ali stvarno polako skidam komadić, po komadić te svoje prekomjerne mase. Ne mogu reći ništa protiv tog svog stanja koje je blizu pretilosti bilo, jer sam svaki gram s guštom nabacio, ali da nije lako skidati, nije. Evo na primjer, subota, doručak i ručak sam odradio onako kako se privikavam već danima, a navečer sam išao na roštilj, a tu nema izvlačenja. Dakle, pošteno sam se najeo, e sad, bilo bi dobro da sam se samo najeo, ali sam poslije roštilj partija još išao malo šetati po birtijama, a baš u takvim operacijama se stvara ono tkivo, uh, stvara se temelj tog tkiva koji se ne može samo tako skinuti. A da sam se ponašao kako sam isplanirao, ne bi mi ta turneja ni pala na pamet. Prvi plan je bio da dođem u dogovoreno vrijeme i uživam u druženju oko roštilja, jer što se tiče roštilj zabava, ono najzanimljivije se događa u pripremi i motanju oko roštilja, to je prilika da se našali, nazdravi, čak smo se i loptali. Znam da je ovo infantilan naziv za zabavu sa nogometnom loptom, ali obzirom na moje loptačke sposobnosti, nekakav ozbiljniji termin ne smijem ni upotrijebiti...Dakle, isplanirao sam da se družim, zezam i nazdravljam do papice, a poslije da eventualno popijem čašu vode i zaputim se kući, zato sam čak i autom došao, kako bi bio oprezan, ali nisam bio dosljedan. I te večeri ili bolje noći mi se dogodilo da sam napravio glupost. Kada sam išao kući, poželio sam zapaliti jednu cigaretu, onako, fino, na miru, u noćnoj šetnji popušiti jednu do kuće, ali kako sam sve cigarete već bio popalio tokom večeri, morao sam ić' negdje ih kupiti. Ušao sam u birtiju, sreo poznanike, s kojima se inače srećem u drugoj birtiji i naručio cigarete, kad sam već bio tamo, naručio sam si i piće i usput zapalio cigaretu. Sve bi valjda bilo dobro da nisam tražio pepeljaru, na to se konobar uhvatio za glavu, pa su i momci s kojima sam stajao reagirali kako je stupila na snagu zabrana pušenja. Znam to, stajao sam pred onim šankom i želio u zemlju propasti. Ostao sam tamo još otprilike pola sata, popušio još dvije cigarete vani i ispričao se vlasniku. Sad više nisam bio za ići kući, pa sam odlučio vidjeti što još radi. Čim sam ušao u tu drugu kafanu, pitao sam gdje je prostor za pušenje i tamo se smjestio u stolicu i razmišljajući o zabrani pušenja gledao što se događa okolo. Zanimljivo je bilo gledati kako oko dva u toj subotnjoj noći različiti ljudi, različitih stilova oblačenja i modela ponašanja dolaze i opušteno se predaju zabavi, nazdravljajući i smijući se, sigurni, jer im živote čuvaju i oblikuju zakoni. Ovaj o zabrani pušenja je jedan od zanimljivijih, možda je došao u krivo vrijeme, ali je bez imalo sumnje tu da ostane. Čitao sam negdje da je proces privikavanja na te zakone trajao dvije do tri godine, ljudi su prvo ljutito napuštali omiljene kafane, a da bi se nakon par mjeseci počeli vraćati oni kojima je taj ugođaj najviše falio i dalje redom svi su se vratili na svoja mjesta u kafanama, ali ovaj put u prostore u kojima nije bilo dima. Kakva je to kafana bez kafanskog dima, eto napjeva za nekakav turbofolk hit. I jučer sam se obruko, gledajući utakmicu u birtiji u kojoj se inače sportovi prate sa velikom strašću, a pivo ispija u dugim, zadovoljavajućim gutljajima, počeo sam blebetati o igraču koji nije bio u igri. Ne postoji nešto gluplje što čovjek može napraviti. Mislim da je najgori osjećaj u životu onaj kad shvatiš da si izvalio budalaštinu, onda te zaboli glava onako jako i ne znaš kud bi sa sobom. Nogomet, sjećam se kad me otac, kao klinca, vodio u jedan klub na trening, kada su trenirali baš moji vršnjaci. Nisam pokazao nekakav interes, jučer me i to zabolilo, mogu mislit kakav sam kreten od sina morao biti, debil. Eto još jedne od stvari koje moram naučiti, ne mogu naučiti igrati, za to je kasno, ali mogu pratiti što se događa i paziti što govorim. |
