Fotografi svih zemalja naoružajte se...

ponedjeljak, 02.02.2026.

Sadržaj foto-torbi nekih fotografa

Foto-torba je neizostavan komad fotografske opreme. Služi za nošenje i zaštitu opreme od atmosferskih utjecaja i mehaničkih oštećenja. Svaki ozbiljniji fotograf ima barem jednu - bilo da se radi o pravoj foto-torbi ili nekoj "običnoj" torbi, u kućnoj radinosti prilagođenoj za nošenje fotografske opreme.

No, ponekad je mnogo zanimljivije od same foto-torbe ono što se nalazi u njoj. Jedna zanimljiva internetska stranica pruža uvid u to što pojedini fotografi nose sa sobom. Tako možemo vidjeti kako neki sa sobom nose "pun kufer i još malo" opreme, dok su drugi prilično minimalistički nastrojeni - jedan fotoaparat i jedan objektiv.

Shotkit

nedjelja, 01.02.2026.

Zašto ne idem na Noć muzeja...

…i još ponešto.

Prije par dana se po tko zna koji put, održala manifestacija "Noć muzeja". Nisam išao. Štoviše, do sada nisam bio ni na jednoj, a za to imam sasvim konkretne razloge.

Prvi razlog je taj što - da bi netko mogao normalno, koncentrirano i u miru razgledavati muzej i njegove eksponate - gužva, žamor i komešanje nimalo ne pomažu. Pogotovo kada se, u nekom manjem muzejskom prostoru, zbog velikog broja ljudi koji se guraju i laktare, mora prolaziti "kao na traci". Ne samo što se ne vidi ništa, već se maltene muzej tada svodi na puki prolaz.

Drugi razlog je taj što u muzeje idem samo onda kada osjetim potrebu - bilo da se radi o izložbi izvan stalnog postava, bilo da se radi o želji da ponovno nakon duljeg vremena pogledam stalni postav. Ne idem "reda radi" zato što je neki događaj "na koji svi idu, po principu "kud svi Turci, tud i mali Mujo".

Treći razlog jest činjenica da je poanta svakog posjeta nekom muzeju kvaliteta, a ne kvantiteta. Tijekom Noći muzeja često se stječe dojam da se ljudi natječu tko će brže razgledati neki muzej ili tu noć obići više muzeja, kao da su muzeji svojevrsni check-pointi koje treba "odraditi".

Četvrti razlog je zapravo prilično banalan - muzeji rade cijelu godinu. Radije ću otići u neki muzej neke obične subote ili nedjelje, kada će ondje biti možda tek još nekolikodrugih posjetitelja, i na taj način imati i vremena, i mira da temeljito razgledam i doživim ono zbog čega sam došao u neki muzej.

I na kraju, jedna opaska koja se ne tiče samo ove manifestacije, nego šire slike:

Ni Zagreb - a ni Hrvatska - još uvijek nemaju Muzej fotografije!

Doduše, postoji nekoliko kolekcija, arhiva, zaklada i muzeja specijaliziranih za pojedine žanrove fotografije (npr. Arhiv Tošo Dabac ili Muzej ratne fotografije). No ispada da u zemlji koja ima muzeje svega i svačega, ponekad i prilično bizarne, ne postoji opći tematski muzej koji bi sustavno čuvao, proučavao i izlagao radove svih značajnih i relevantnih fotografa. Muzej koji bi imao stalni postav o povijesti i tehnologiji fotografije te omogućavao redovito održavanje fotografskih izložbi - kako ozbiljnih profesionalnih fotografa, tako i naprednih amatera.

I to mi se čini mnogo većim problemom od toga jesam li jedne večeri u godini propustio besplatan ulaz u muzej.