Fotografi svih zemalja naoružajte se...

nedjelja, 12.01.2025.

Roditeljsko narušavanje privatnosti djece

Dok s jedne strane, kako roditelji, tako i razni dušebrižnički nastrojeni "eksperti za zaštitu djece" u svojim javnim istupima urlaju o privatnosti i sigurnosti djece, te maltene pozivaju na linč svakoga tko nedgdje, na nekom javnom mjestu (gdje privatnosti nema, zato se i zove javno mjesto!!) uperi kameru u smjeru djece, pravdajući to "zaštitom djece (od svih mogućih opasnosti)", a birokrati jednako tako nameću "zaštitnu" cenzuru lica u medijima, s druge strane malotko zapravo vodi brigu o tome što sami roditelji objavljuju na društvenim mrežama, odnosno platformama za objavu fotografija i videa (kao što su TikTok, Instagram, Facebook, YouTube...).

Apologetima koji odobravaju roditeljske objave fotografija i videa djece najčešće je jedino mjerilo "prihvatljivosti" neke snimke je li snimku snimio i objavio roditelj (što im je "prihvatljivo") ili neki stranac (što im je "apsolutno neprihvatljivo", "opasno"...isl.), nesvjesni da roditelji svojim objavama na svojim internetskim društvenomrežnim profilima serviraju daleko više osobnih podataka o djeci, i daleko više narušavaju djetetovu privatnost, nego što to može netko tko negdje na ulici ili nekom javnom događanju uhvati neko dijete u kadar, u smislu nekakve normalne ulične ili dokumentarno-reporterske fotografije.

No ono što je posebno zabrinjavajuće i neshvatljivo da ti isti apologeti ponekad ne vide problem ni u tome da roditelji sami stavljaju na društvenomrežne stranice i video servise čak i vrlo privatne snimke kupanja i mijenjanja pelena ili općenito snimaka na kojoj su im djeca (polu)gola, dok istovremeno jako drame oko fotografiranja i videosnimanja grupnih slika u vrtiću ili školi, priredbi ili sportskih utakmica na kojima sudjeluju djeca, ili kad je u pitanju neka ulična i dokumentarna fotografija, a djeca koja budu uhvaćena u kadar su "zakopčana do grla." Ili se žestoko zgražaju i pjene ako negdje osvane neka umjetnička umjetnička fotografija nekog golišavog djeteta.

Preponosni roditelji, koji boluju od "sharenting" sindroma i pretjerano su željni pažnje drugih, pa za to privlačenje pažnje koriste vlastitu djecu, pokušavajući na druge ostaviti dojam, često nisu nimalo svijesni koliko svojim objavama na internet zapravo serviraju svu silu osobnih podataka svoje djece - od toga da na njihovom profilu već stoji njihovo ime i prezime ili neki "username" preko kojeg se ono može otkriti, pa do toga da u objavama istovare svu silu drugih podataka o sebi i svojoj djeci: od toga kako im se djeca zovu, gdje žive, u kojem gradu.... uz to objavljene fotografije ili videi rođendana i otkirvaju koliko im djeca imaju godina. Fotografije ispred vrtića ili škole odaju javnosti u koju školu ili vrtić njihovo dijete ide. Ista stvar je i sa fotografijama i videima sa drugih aktivnosti kojima se djeca bave, kao što su npr. sport, ples, glazba ili slične aktivnosti.

Uz to, objave fotografija i video klipova koji su snimljeni u stanu ili kući, ne samo da itekako narušavaju privatnost, jer je stan privatni prostor, (za razliku od ulice ili trga, koji su javni prostori), nego uz sve to daju na uvid javnosti i raspored prostorija u kući ili stanu, te njihov sadržaj, odnosno što se sve i gdje u stanu nalazi (a što pak može biti itekako interesantno potencijalnim provalnicima, pogotovo u situacijama kada se netko ima potrebu, uz to što eksponiraju svoju djecu, i razbacivati svojim luksuzom.

Općenito zaboravljaju da se na internet ne bi trebalo stavljati ništa što se inače ne bi pokazivalo nepoznatim osobama, te da svi oni koji su na listi prijatelja, mogu sve ono što su o svojoj djeci ikad objavili na Facebooku ili nekom drugom društvenomrežnom servisu, bez problema proslijediti dalje drugima, bez obzira bilo to iz dobrih ili loših namjera... A kada su u pitanju društvenomrežni profili koji su otvoreni za javnost (a ne samo za prijatelje), to sve može učiniti doslovno bilo tko!!

S druge strane, kada se radi o nekoj uličnoj ili dokumentarnoj fotografiji s javnog mjesta ili događanja, nikome na čelu ne pišu ni ime, ni prezime, ni dob, ni adresa stanovanja...

I na kraju, kada roditelji vlastitoj djeci daju pametne telefone oboružane kamerama i pristupom internetu, a što je danas postala uobičajena stvar u sve ranijoj dobi,... koliko ono roditelja zaista provjerava što i koga sve njihova djeca snimaju, te kamo i kome to šalju, te sa kime se dopisuju?