Fotografi svih zemalja naoružajte se...

nedjelja, 29.07.2018.

(Ne)sigurnost i (ne)povjerenje

Hrvatska policija se diči sloganom "sigurnost i povjerenje". Međutim, zahvaljujući nekolicini zadnjih slučajeva koji se povlače po medijima, a u kojima su policija kao institucija i/ili pojedini policajci glavni i odgovorni akteri za niz propusta i prekršaja, smisao i istinitost tog slogana su postali vrlo upitni.

Dvostruki režim postupanja?

Naime, prema onome što se može iščitati iz medija, čini se kako se u zadnje vrijeme dosta često događa da je policija s jedne strane prilično troma i inertna kada treba postupati prema nekome tko je "javna osoba", "osoba sa (političkim) zaleđem", "pripadnik ugrožene/manjinske skupine" ili je "previše nasilan", no s druge strane izuzetno poduzetna, agilna i revna kada se radi o postupanju prema "običnom malom čovjeku". Pa se tako s jedne strane događa da se npr. počinitelja teškog kaznenog djela (i za kojeg se zna tko je, gdje je i da je već prije radio slične stvari) ne privede sve dok vijest o neprivođenju ne završi u medijima, no da se s druge strane itekako "trenira strogoća" i primjenjuje pretjerana sila (tj. ispoljava policijska brutalnost) tamo gdje uopće nema potrebe za primjenom ikakve sile!

Konkretno, s jedne strane, dogodilo se da čovjeka sa podebljim policijskim dosijeom, koji je premlatio i teško ozlijedio djevojku, policija nije privela sve dok majka žrtve nije dala u novine to da policija ništa ne poduzima... (LINK)

S druge strane, na radniku jednog zadarskog fast fooda, a u koji je policija došla zbog banalne stvari - prijave o preglasnoj muzici, momentalno se primnjuje fizička snaga, stavljaju mu se lisice, te ga se pred ljudima praktički tretira kao najopasnijeg kriminalca, zato jer nije istog trena dao osobnu iskaznicu policajcu kad je ovaj to zaražio, već mu je rekao da malo pričeka (jer je usred posla, a osobna mu je u garderobi). Štoviše, čitava situacija je snimljena od strane jednog od prisutnih gostiju i završila u medijima...

Zadarska policija nasilno privela radnika fast fooda

Upali u fast food, djelatnika bacili na pod pa ga priveli uz uporabu sile

Inače, već samo po onome što je na snimci, policajci su počinili niz prekršaja, što diciplinskih, što onih koji se tiču policijskih zakona i pravilnika o policijskom postupanju i njihovim ovlastima. Počevši od toga da se u ovakvim situacijama prvo traži i razgovara sa vlasnikom lokala, šefom smjene ili nekom trećom odgovornom osobom (zašto su baš njega tražili osobnu, a ne nekog od drugih prisutnih radnika kojih je, vidi se na snimci, bilo više od nekoliko? op.a.), preko toga da policajci nisu nosili kape na glavi (a koje su dužni nositi ako su u uniformi i na dužnosti) te se čovjeku obraćali sa "ti", a ne "vi", pa do toga da primjenjuju sredstva prisile (fizičku snagu, lisice...) prema čovjeku koji niti bježi, niti je agresivan prema njima, a sve samo zbog toga što se nekom nadobudnom policajcu "jako žuri".

Štoviše, po onome je naknadno izašlo u javnost, privedeni radnik je prošao i "poseban tretman", dok policija za medije naravno ima svoju, dijametralno suprotnu priču, ali kojoj postojeća snimka baš i ne ide u prilog...

Radnik zadarskog fast fooda: Policajac me udario šakom u glavu


Kamo su nestali policijski bodycamovi?

Jedno se vrijeme jako puno pričalo o tome kako će policajci imati tzv. "bodycamove", odnosno sami, minijaturnim kamerama zakvačenim na uniformu, snimati vlastita postupanja. No čini se da ta ideja sa bodycamovima nije baš zaživjala, posebno nakon onog slučaja u Osijeku gdje je policajac pokušao zaustaviti pješakinju koja je prešla ulicu an crveno svijetlo, a završilo time da ju obara na zemlju i stavlja lisičine. (Onima koji su vidjeli dalje od medijske demagogije svedenu na to da "policajac mlati i hapsi ženu zbog prelaska ceste na crveno", u stanju su uvidjeti da je taj slučaj bio zapravo dijametralno suprotan ovome u Zadru - osoba od koje je policajac tražio da se zaustavi i da osobnu, ne želi se zaustaviti, niti dati osobnu, a uz to i udara policajca kada ju ovaj pokušava zaustaviti, i time ovaj dobiva zakonsku mogućnost upotrebe sredstava prisile!)

Inače, ne treba spominjati da policija baš i ne voli previše snimke i snimatelje, pogotovo ne one koje im ne idu u korist, tj. one koji zabilježe neko protuzakonito policijsko postupanje (npr. pretjeranu upotrebu sile), zbog toga što je tada puno teže zataškati takvu situaciju. Još teže ako takva snimka procuri i u javnost, bilo putem medija, ili društvenih mreža.

Štoviše, čak je u jednom momentu Sindikat policije u javnost servirao svoje demagoške bajke da "snimanje policajaca ugrožava policajce i njihove obitelji" i da "poziva na napada ne policajce", dok je pravi razlog upravo taj da se pokuša onemogućiti ljudima da snimaju policajce i njihova postupanja. Jer "ako nema snimke, nije se dogodilo".

Sigurno je da će se naći i onih koji će, po dobrom starom običaju opravdavati policiju i policajce bez obzira na sve i uporno tjerati demagogiju kako "netko zapravo pokušava ocrniti policajce ili policiju" koji "samo rade svoj posao". No realno gledajući, i policija i policajci ocrne sami sebe upravo ovakvim gafovima - koliko enormnim propustima i aljkavošću, toliko i pretjeranom revnošću i upotrebom sile gdje to nije potrebno!