Fotografi svih zemalja naoružajte se...

petak, 29.05.2015.

"Oni zarađuju na tuđoj nesreći"

Poznata je stvar da su fotografi i fotoreporteri koji snimaju crnu kroniku (što će reći razne neugodne prizore ljudskih nesreća, prirodnih katastrofa i njihovih posljedica) trn u oku određenim ljudima koji takve prizore ne žele gledati. Hiperemotivne prekomotne mimozice i razni drugi slični dušebrižnici kojima ne paše kruta i tragična realnost koju bilježe fotografi i fotoreporteri, često se razbacuju floskulom da u takvim slučajevima "dotični zarađuju na tuđoj nesreći", pokušavajući njome fotoreportere prikazati kao nekakve "negativce", samo zbog toga što obavljaju svoj posao, uopće se ne obazirući na faktore koji su prenesenu nesreću izazvali. Obrušavaju se na glasnika koji tu vijest prenosti, i bez koga za tu vijest (u obliku fotoreportaže s mjesta događaja) nikada ne bi ni doznali.

Bitno je reći da u stvarnosti (za razliku od dušebrižničkog utopističkog nedostatka dodira sa istom na čemu baziraju svoje omalovažavajuće floskule) postoji gomila raznih službi, institucija i pojedinaca koje doslovno zarađuju na tuđoj nesreći, a da sa fotografijom nemaju nikakve veze, i štoviše, za razliku od fotografa/fotoreportera koje plaćaju redakcije novina, ovi upravo od unesrećenih poberu novce za svoje usluge... Npr.:

Odvjetnici - O kakvim se god pravno-zakonskim peripetijama radilo, gotovo neizbježno u njima odvjetnici imaju svoje prste, kako bi "riješili stvar". Naravno da to ne rade "na lijepe oči", već svoje usluge masno naplate od onoga tko treba njihove usluge jer se našao u nevolji, bilo po službenoj tarifi odvjetničke komore, bilo prema postotku vrijednosti samog spora. Ili se pak bogate na ovrhama.

Šarlatani - Nadriliječnici koji obećavajući prenaivnim i očajnim teško bolesnim ljudima (ili njihovoj rodbini) čudesno ozdravljenje svojim "metodama liječenja", a zapravo samo od tih istih izvlače novac; štoviše, učinak njihovih "metoda liječenja" je eventualno na razini placebo efekta, a nerjetko čak i aktivno truju ljude svojim bućkurišima (često napravljenim od industrijskih otapala ili teških metala).

Razni majstori obrtnici - npr. vodoinstalateri koji će sanirati puknute cijevi koje su u stanu izazvale poplavu, ili bravari koji će otvaranje vrata od stana koja su se zalupila jer je stanar ostavio ključeve u stanu, ili šlep-služba koja će odvući auto koji je ostao u defektu do prvog mehaničara, te sami mehaničari, i mnogi njima slični.. a koji će sve te svoje usluge naravno naplatiti upravo od onoga tko je ostao u nevolji.

Hitna pomoć - iako ih svi doživljavaju kao pozitivce, nije baš sasvim točno, jer ako nemate dopunsko, nakon njihove intervencije uskoro na kućnu adresu dolazi račun za njihove usluge.

Pogrebnici - Smrt je tragedija, a dotični naplaćuju svoje usluge ili od pokojnika, ili od njegove obitelji.

Treba li možda još primjera?