Fotografi svih zemalja naoružajte se...

subota, 26.07.2014.

Kud svi Turci...

Vidjeh da je na Blogu.hr zavladala epidemija nekakve "ankete" na koju odgovoriše neki blogeri, pa kako reče narodna poslovica "Kud svi Turci tud i mali Mujo" (ili u ovom slučaju - Toco). Odnosno "Vidjela žaba da konje potkivaju...."... uglavnom, da ne duljim:

1. Kako, čemu, zašto ili na koji način ste se prvi puta susreli s blogom i započeli taj čudesni put bloganja?

Prvi pokušaji bloganja desili su mi se 2002. ili 2003. godine, no kako nisam imao nikakve jasne ideje o čemu pisati, kao ni inspiracije za pisanje, taj je pokušaj neslavno propao. Par godina nakon toga, a s obzirom da sam u to vrijeme aktivno trenirao Aikido, pokrenuo sam blog o Aikidou pod nazivom "Umijeće Mira" kojeg sam pisao više-manje (uglavnom manje) redovito između 2005. i 2008. (2007. sam prestao trenirati zbog nekih zdravstvenih problema i nažalost nikada se nisam vratio).

Nakon četiri godine pauze, a kako se moje bavljenje fotografijom sve više intenziviralo, počeo sam pisati ovaj blog.

2. Kakve blogove pratite i koje teme su vam najzanimljivije?

Pratim uglavnom blogove fotografske, dokumentarne i slične tematike. Blogove iz domaće blogosfere koje pratim nalaze se u rubrici "linkovi". Što se tiče stranih blogova to je svakako "Photography is not a crime" (PINAC).

3. Da li bi prihvatili ulogu urednika bloga i što biste tada prvo napravili?

Ne. Ni u kom slučaju. Ni po koju cijenu.

4. Kako birate teme kojima se bavite i što vas sve može inspirirati?

Ili mi nešto samo od sebe padne napamet, ili se pak samo nametne, pa pokušam napisati neki smisleni tekst na tu temu.

5. Kada biste kuhali "večeru za blogere" što bi bilo na meniju?

S obzirom da nisam baš nešto naročito vješt kuhar, najvjerojatnije bi blogeri ostali gladni...

6. Jeste li na blogu doživjeli neke neuobičajene, zanimljive trenutke, bilo pozitivne ili negativne?

Uglavnom su to bili negativni trenuci koji su rezultirali brisanjem komentara i/ili blokiranjem komentatora; od toga da se nekima nikako nije moglo dokazati koliko su u krivu (jer to nisu željeli zbog svjetonazora, ili nisu bili u stanju zbog intelekta), preko "grammar nazi" sraćkanja (tipa: "nije slika nego fotografija"), do onih koji su drobili ortodoksne gluposti, spamali, omalovažavali i provocirali, pokušavajući tako ispasti "jako pametni".

7. Znaju li vaši bližnji za vaš blog ili je on samo vaše mjesto?

Inače, izbjegavam davati link na blog poznatim ljudima. Link na njega zna tek nekoliko prijatelja/kolega koji se također bave fotografijom. Jednom sam prilikom poslao link na blog jednoj sada već odavno bivšoj "prijateljici", koja je, kada je pročitala nekoliko članaka, zaključila da "nisam normalan", te me proglasila "bolesnikom", "voajerom", "perverznjakom" i da dalje ne nabrajam epitete...

8. Da na jedan dan možete biti neki drugi bloger kojeg biste odabrali i zašto?

Možda GP-Zagrebancije - da svaki dan napravim po jednu dobru fotku. ali naravno u svom vlastitom stilu (c/b i omjer stranica 2:3).

9. Koliko ste najduže izdržali bez bloga i jeste pokušali prestati?

Znao sam izdržati bez bloga i po nekoliko tjedana (godišnji odmori, kvarovi računala isl... ) Pokušao sam i prestati, ali sam se uvijek vraćao.

10. Ima li života bez bloga, te ima li bloga u svemiru?

Ima života bez bloga. Ima bloga u svemiru.

x. Joker pitanje - koje vam je najdraže sigurnosno pitanje?

Niti jedno. Općenito smatram da su ta "sigurnosna pitanja" jedna poprilična idiotarija i sveopći davež; onaj tko se već ulogirao u blogeditor očito da zna zaporku tako da dodatna "zaporka" u vidu tog "sigurnosnog pitanja" nema nikakvog "sigurnosnog" smisla. Osim toga, kako sam pomalo disleksičan/disgrafičan, često mi se događa da tek nakon objave uočavam tipfelere i druge greške u tekstu, pa moram i po nekoliko puta editirati članak i svaki put iznova utipkavati odgovore... iritantno do bola.