Fotografi svih zemalja naoružajte se...

subota, 08.12.2012.

Samozvani redari

Samozvani redari su osobe koje smatraju da su u svakom trenutku pozvane dati svoje mišljenje, ili točnije, primjedbe na nešto što po nekim svojim nahođenjima smatraju da nije u redu, ili da je čak i protuzakonito, makar se radilo o sasvim trivijalnim stvarima.

Uglavnom dotičnima sve živo i neživo smeta, i u svakom trenutku su spremni nekome dodijavati istjerujući neku svoju pravdu, često i na potpuno krivim osobama.

Naime, dotični se u nedostatku druge zanimacije, uvijek nađu pametovati i gurati nos stvari koje ih se ne tiču, a ako im se kojim slučajem ta njihova navika, a koja je nekim ljudima (uključujući autora, op.a) izuzetno iritantna, obije u glavu (što se pogotovo događa ako su vrlo nametljivi), okrenu priču i tvrde kako su oni zapravo žrtve.

No uza sve to dotični smatraju sebe najvećim ekspertima svijeta i okolice po pitanju apsolutno svega, iako je stvarnost i više nego surpotna. Uz to dotičnima su često puna usta "pravne države" i "zakona", ali uvijek na način da citiraju nepostojeće zakone, ili smtaraju da treba zabraniti sve ono što se njima osobno ne sviđa (al naravno ta zabrana se treba odnositi na sve samo ne na njih same)...

Kao najbanalniji primjer mogu se su svakako navesti upadice na cesti koje dotični upućuju fotografima tipa "Šta snimaš!?" (ili vulgarnije varijante), "'Ko ti je dozvolio da snimaš!?" i tome slično... pri tome dotični sami sebe proglašavajući najvećim znalcima po pitanja fotografije, prava, zakona i ostaloga.

Naime, dotične samozvane redare općenito krasi nedostatak bon-tona, inteligencije, često nisu sposobni, a nerjetko pokazuju i klasične simptome nekih poremećaja ličnosti (npr. paranoidnog, antisocijalnog...i sl). Nerjetko su dušebrižnički i pedofilofobski nastrojeni (tj. uvjereni kak sve živo šteti nekome, posebno djeci, a u fotografima uglavnom vide samo teroriste, voajere i pedofile).

No osim ovoga što fotografi na ulici redovito doživljavaju, može se navesti i još primjera...:

Tako je jednom jedan samozvani redar radnicima koji su radili na asfaltiranju ceste argantno prijetio kak će on zvati upravu tvrtke, te da će svi oni ostati bez posla, jer "dal su oni normali, kak im pada na pamet asfaltirati preko smeća", zbog doslovno dva papirića na cesti koju je trebalo preasfaltirati.

Drugom prilikom je jedna žena prijetila jednoj djevojci pozivanjem policije zbog toga što je u McDonaldsu ispružila noge na nasuprotnu sjedalicu. Da apsurd bude veći, dotična djevojka je bila engleskinja i uporno govorila dotičnoj babi da je ne razumije, na što ova nije popuštala već je govorila djevojci "neka se ne pravi blesava".

Vjerojatno bi svatko mogao navesti još takvih primjera...

No, zanimljivo, ti isti samozvani redari koji se tako iz puke dosade okomljuju na nekoga zbog nevažnih gluposti, pogotovo kad su uvjereni u svoju "pobjedu", nisu osobe koje će reagirati i poduzeti nešto u situacijama kada je to stvarno potrebno (kad nekome treba nešto hitno pomoći, ili kada doista treba nešto poduzeti u nekoj kritičnoj situaciji), već će učiniti upravo suprotno - okrenuti glavu i pobjeći zbog bojzni za vlastitu sigurnost i/ili možebitnu odgovornost.