Fotografi svih zemalja naoružajte se...

ponedjeljak, 03.12.2012.

Privatizacija javnih prostora?

Nemali broj puta su se događale situacije da su ljudi u nekom parku, na nekom kolodvoru, ispred neke zgrade, trgovačkog ili sportskog centra, ili nekog sličnog mjesta izvadili foto-aparat i okinuli nekoliko fotografija, da bi se već trenutak kasnije pored njih stvorio nekakav zaštitar, čuvar ili čak neki "samozvani redar" tvrdeći kako je tamo "snimanje zabranjeno" te da je "za snimanje potrebna (nečija) posebna dozvola".

Naime, u zadnje vrijeme kao da se događa nekakva "tiha privatizacija" javnih prostora, u kojem praktički svaka šuša svojata neki komad terena (ispred svoje zgrade) koji je de facto javan, te na njemu nameće nekakve zabrane od kojih je najčešća upravo ona koja se tiče fotografiranja!

Prvi problem u svemu ovome jest to da se ovo sa "zabranama" i "dozvolama" najčešće odnosi samo na one ljude koji imaju "profesionalne" (DSLR) fotoaparate - školski primjer diskriminacije samo na temelju veličine nečije opreme. Ljude sa kompaktima i obitelima se ne dira (štoviše na njih se ni ne obraća pažnja), no čim se pojavi netko sa SLR-om, pojave se i famozne "zabrane"....

Drugi problem je taj što se to sve događa na prostorima koji su de facto javni, ako se javnim prostorom smatra svaki onaj prostor koji je u svako vrijeme dostupan neograničenom broju ljudi, iako su takvi prostori (poput nogostupa ispred neke zgrade ili parka) možda de jure ("na papiru") u nečijem vlasništvu ili pod nečijom upravom (npr. Jarun, Bundek, Maksimir, okoliš Arene Zagreb...). Uz to većini takvih prostora je zajedničko to da na njima nema istaknutih nikakvih znakova zabrane koji bi nekoga obavještavali da se je baš na tom dijelu nešto iz nekog razloga zabranjeno.

Uz to, vrlo čest dodatni problem a koji se vrlo često javlja u takvim situacijama, jest da osobe koje su zadužene za "provedbu zabrane" (tj. zaštitari i čuvari) vrlo primitivnog karaktera, upitnog obrazovanja i inteligencije, s nedostatkom bon-tona, te vrlo često skloni kršenju svojih ovlasti. (Praktički glume pse čuvare koji u nedostatku pravih provalnika - napadaju poštara. op.a.)

S druge strane, ako se već ide nametati nekakva zabrana, tada se ta zabrana mora odnositi na apsolutno sve, bez ikakve diskriminacije po pitanju veličine opreme jer fotografiranje je fotografiranje bez obzira čime se fotografira (isto kao što je vožnja cetom vožnja cestom bez obzira vozio čovjek moped, auto ili tegljač op.a.).

No svejedno, mnogi koji se odluče nametati takve zabrane, da netko nebi slučajno "ugrozio pogledom" njihovu zgradu ili park, kao "razloge" najčešće navode "sigurnost", "privatnost" i slične gluposti, praktički kao da SLR fotoaparat sam po sebi nekoga ili nešto direktno ugrožava. Isto tako se vole pozivati na "pravnu državu", no zapravo svi oni kojima su usta puna "pravne države" kada treba izmišljati opravdavati nekakvu zabranu, interpretiraju da ono "pravna država" znači da oni sami imaju ekskluzivno pravo nekome nametati svoje proizvoljne zabrane, koje su često u suprotnosti sa aktualnim zakonima.!

Štoviše, vrlo zanimljivo je to da se u deklarativno "demokratskim" i "slobodnim zemljama" (a u koje spada i Hrvatska) za sve stvari moraju tražiti nekakve - dozvole. A to sa slobodom kakva se deklarira nema apsolutno nikakve veze jer ukazuje da je zapravo - sve zabranjeno. A što je odlika totalitarnih fašističkih režima i svijetonazora.

Ako se nešto ne poduzme po pitanju ovoga, čini se da će se u bliskoj budućnosti događati apsurd da svaki fotograf-amater koji ima tu sreću da si može priuštiti bolju fotografsku opremu (a koju već poslovično neinteligentni ignoranti smatraju "profesionalnom") i pod paskom nečijih samovoljnih zabrana upitne legalnosti, ako se želi u miru baviti svojim hobijem, morati trošiti više vremena na ishođenje raznoraznih "dozvola" za fotografiranje (a koje se ponekad moraju čekati od nekoliko dana do nekoliko tjedana), nego što će trajati samo fotografiranje na nekoj lokaciji, koje se praktički u većini slučajeva mogu svesti tek na par neplaniranih usputno snimljenih fotografija!

Isto tako, kao posljedica toga, čini se da će ti isti fotografi morati sa sobom osim fotoaparata nositi i čitave registratore sa svim mogućim i nemogućm dozvolama, porebnim za sva ta mjesta na kojima "treba dozvola", a na kojima bi se za vrijeme neke foto-šetnje slučajno mogli zateći...