Fotografi svih zemalja naoružajte se...

četvrtak, 22.03.2012.

Problematika komentiranja slika

Danas postoji mnogo internetskih portala na koje svaki fotograf, željan toga da drugi vide njegov rad, može keljiti svoje slike. Neki od tih stranica, koji imaju sistem članstva (npr. flickr, ptičica, fotozine,... pa čak i facebook) omogućavaju drugim korisnicima i komentiranje fotografija. No tu se često javljaju problemi.

Na dotičnim servisima se može lako uočiti da je najveći broj komentara ispod fotografija uglavnom tipa "zgodno", "lijepo", "divno" i "krasno",... Uz to se može uočiti i to da takve komentare uglavnom ostavljaju prijatelji jedni drugima, po sistemu "ja sam ti pohvalio sliku, sad ti isto napravi i meni".

Međutim, takvo komentiranje nema baš puno smisla, osim da zadovolji nečiju potrebu za divljenjem. Ako se već ostavlja komentare tog tipa, svakako bi bilo puno korisnije napisati što se točno čovjeku i zašto sviđa na nekoj slici. Štoviše, ispod malobrojnih fotografija se može naći napisano opširnije mišljenje o slici po pitanju osobnog i općeg dojma, te tehničke izvedbe fotografije.

No puno ljudi ne shvaća to da izlaganjem fotografija na takvom mjestu moraju, osim na ovakve pozitivne kmoentare, biti spremni i na moguće negativne kritike. No često to nije tako. Naime, događa se da ako netko ispod neke svoje fotografije dobije komentar koji nije očekivao, često nastane prava prepiska ispod slike, a koja nerjetko završi spominjanjem bliže i daljnje rodbine, brisanjem komentara, brisanjem sike, blokiranjem komentatora i sličnim.

Postoje fotografi koji su preponosni na svoj rad. Tu pogotovo spadaju oni kojima je ego uzdignut u nebesa gomilom plitkih pohvalnih komentara, zatim oni koji završe neki "tečaj" ili "radionicu" kod nekog poznatog fotografa (pa se na račun toga počnu smatrati vrhunskim fotografima), ili pak oni koji su završili formalno obrazovanje za fotografa gdje su možda naučili tehnički aspekt fotografije i "školska pravila", ali inače nemaju previše smisla za estetiku i kreativnost.

U slučajevima bilo kakve kritike, dotične "uvrijeđene fotografske veličine" često imaju uobičajeni repertoar fraza kojima se pokušavaju opravdati. Najčešće upotrebljavana je ona "Ja sam to baš tako htio", no dotični pri tome najčešće ne znaju konkretno objasniti "zašto su to baš tako htjeli". Također je jedna od čestih fraza i "ako ti se ne sviđa nemoj gledat/komentirat", no s druge strane, ako im ego ne trpi mogućnost i najmanje negativne kritike, možda nisu ni trebali stavljati sliku negdje gdje postoji mogućnost komentiranja. Na kraju tu je i uobičajno nazivanja "nepoćudnih" komentatora provokatorima, neznalicama i sličnim ad hominem epitetima.

No što se kritike tiče, ponekad i kritičarima nedostaje takta. Imati takta u komentiranju slika znači ukazati na neku grešku bez da se od čovjeka napravi neprijatelja ili budalu. No kao i kod onih koji ne podnose ni samu spoznaju da se njihova slika nekome ne sviđa, postoje oni koji su skloni pretjeranom negativnom kritičkom komentiranju. Njih se u grubo može podjeliti na "generale poslije bitke", "savjetodavce" i "sitničare".

"Generali poslije bitke" vole komentirati slike kada su ove već snimljene na način "kako je sliku trebalo snimiti da bi bila dobra", često kao da su se i sami nalazili na mjestu događanja, pa znaju sve okolnosti snimanja. U nekim situacijama kada je moguće utjecati na ono što je ispred objektiva (npr. pozirana fotografija, mrtva priroda i slično), takva kritika može biti opravdana, no u situacijama poput ulične i dokumentarne fotografije gdje se neka situacija nepredviđeno dogodi u sekundi i zatim nepovratno nestane, ovakvi načini komentiranja nemaju baš nešto previše smisla.

"Savjetodavci" su ljudi koji vole drugima (unaprijed) davati savjete na koji način, kako i čime bi trebalo nešto snimiti, prije nego što su uopće nešto snimili. No sa dotičnima je često problem u tome što daju savjete i onda kada ih savjet nitko nije tražio, i to uz očekivanje da taj njihov savjet bude odmah i bezpogovorno prihvaćen. Dok savjeti ponekad mogu biti korisni početnicima, onima koji već imaju neke svoje ideje, stil i način rada takvi savjeti znaju ponekad ići poprilično na živce.

"Sitničari" su pak kritičari koji ne gledaju fotografije u cjelini, već ih interesira samo jedan detalj na fotografiji, i to najčešće - greške. Cilj im je da po svaku cijenu nađu neku grešku, te da na temelju te greške proglase fotografiju lošom. No, tu pak treba razlikovati to da li se radi o upućivanju na neku kardinalnu grešku, ili se pak radi totalno nevažnim detaljima koje prosječan promatrač neće niti primjetiti.

Na kraju još treba uzeti u obzir i to da se o ukusima ne raspravlja, te da je zbog toga ponekad izuzetno teško biti objektivan. Upravo se zbog subjektivnosti dosta često događa to da nečije reakcije i/ili kritike ovise samo o količini međusobne simpatije ili antipatije prema autoru odnosno prema komentatoru kritičaru.